Nevjerojatno herojstvo iza eurovizijske zvijezde koja je izbjegavala metke da bi pjevala u emisiji.
Muhamed Fazlagić i njegov bend pobjegli su od metaka na zaleđenoj planini kako bi stigli na Eurosong, na koji je Bosna i Hercegovina prvi put učestvovala 1993.
Terry Wogan prestaje govoriti, a loša linija počinje da škripi, tako da se prodorno jedva čuje glas koji daje bodove Bosni i Hercegovini. Ali nema veze – žestoki pljesak Europe ionako počinje i ne prestaje.
“Zdravo Sarajevo, čujemo te”, kaže irska voditeljica Fionnuala Sweeney.
Gledati videoisječke tog trenutka na mreži i ne možete ne biti dirnuti snagom njezinih jednostavnih riječi i emocionalnim odgovorom publike.
Bilo je to 15. maja 1993. godine, a Sarajevo je bilo grad pod opsadom srpskih snaga, ali uprkos svim izgledima, nova nezavisna Bosna i Hercegovina uspjela je prvi put ući na Eurosong.
Bio je to zadivljujući show prkosa koji je iskoristio snagu muzike, a ovo je bio trenutak nade, povezanosti s vanjskim svijetom.
Gotovo trideset godina kasnije…
Gotovo trideset godina kasnije, kada Ukrajina u subotu navečer nastupi na takmičenju u Italiji – opet, bend čija je očajna zemlja napadnuta – mogu očekivati istu strastvenu podršku.
No, 1993. godine, prkosno zalaganje Bosne za slobodu također je predstavljalo ozbiljan fizički rizik.
Malo ko je znao kolika je prava opasnost koju su mladi bosanski pjevač Fazla – Muhamed Fazlagić – i njegov bend riskirali da nastupe na toj pozornici u Millstreetu u Irskoj.
Njihovo putovanje bilo je ples sa smrću, a Muhamed, sada 55-godišnji, bježao je iz svog grada pod okriljem noći izbjegavajući snajpersku vatru, prije nego što se poskliznuo i satima klizio preko sarajevske planine Igman i na kraju stopirao prije nego što je uopće stigao do hrvatske granice 48 sati kasnije.
Dok su on i njegova družina preživjeli, kasnije je saznao da su ubijeni drugi bjegunci i vojnici na podmuklom planinskom prijevoju te ledene februarske noći. Poginulo je šest, a povrijeđeno 17 osoba.
Nevjerojatno, čak i nakon ovih ogromnih napora, bend se još uvijek morao takmičiti u polufinalu u Sloveniji prije nego što je stigao na Smaragdni otok.
Cipele su mi se zaglavile u blatu pa sam bio bos na planini”, prisjeća se.
Bilo je ispod nule, strmo, kamenito i blatno, klizio sam naprijed-natrag. Na nas su stalno pucali, u svakom trenutku si mogao poginuti.
Ali nismo imali drugog izbora da dođemo na Eurosong”, objašnjava.
Bilo je opasno, ali i opasno živjeti tamo. Ovako smo imali nadu.”
I on je imao nadu, ne samo da će predstavljati svoju naciju i nahraniti duše ljudi koji su
fizički izgladnjeli, već da će se ponovno spojiti s ljubavlju svog života.
Njegova djevojka Sanda pobjegla je iz Sarajeva samo nekoliko mjeseci ranije. U glavnom gradu
Hrvatske napokon ju je uspio kontaktirati, a ona mu je doletjela da mu se pridruži na takmičenju za pjesmu.
Bila je u šoku, rekla je ‘Znala sam da si lud, ali ovu ludu nisam znao!’”, smije se.
Od tada se nismo rastajali.”
Dodaje: “Pljesak kada je Sarajevo dalo svoje bodove neću zaboraviti dok sam živ. I te riječi – ‘Sarajevo, čujemo te’.
Naježim se svaki put kad to čujem.
Ovaj vikend bit će vrlo važan za ukrajinski narod. Moral će biti visok kada vide da je cijela Europa s njima.”
Muhamed je imao 25 godina, nogometaš i manekenka, kada je Sarajevo zauzelo opsadu i bio je prisiljen napustiti svoj dom na području Grbavice i pobjeći na drugi kraj grada kod tetke.
Državu je činilo multietničko stanovništvo Bošnjaka (bosanskih Muslimana), Srba i Hrvata.
Bivša republika Jugoslavija, kada je proglašena nezavisnost Bosne i Hercegovine, izbila je borba za vlast. Paravojne snage bosanskih Srba počele su pucati na Sarajevo, a pridružile su se i jedinice bosanskih Srba Jugoslavenske vojske. Bošnjaci su postali primarne žrtve etničkog čišćenja – prenio je N1.
Pogledajte herojski nastup.
