Zenicu je danas pogodilo snažno nevrijeme poslije kojeg je ostala velika materijalna šteta, ali na svu sreću bez povrijeđenih građana.
Pitanje koje se nametnulo kada je nevrijeme prošlo glasi – ko je kriv što je vodena bujica komadala asfalt sa zeničkih ulica u centru grada i kako je moguće da se to dogodi u 2022. godini?
Zenički arhitekta Boris Britvar za Klix.ba je prokomentarisao ovaj slučaj i odmah na početku naglasio da kvalitet asfaltiranja nije temeljni problem, iako jeste problem.
“Glavni problem u svemu što se dešava u gradu jesu urbanistička rješenja.
Mi gradimo nove saobraćajnice i asfaltiramo trotoare umjesto da ih izgradimo betonskim, prefabrikovanim, elementima kao što se to radi svugdje u svijetu iz više tehničkih razloga, a jedan od njih je što se onda oborinske vode mogu procijediti kroz betonsku galanteriju, pa nam je manje opterećenje na kapacitet oborinske kanalizacije”, govori Britvar.
Kao drugi problem ističe novogradnju kojom se konstantno povećava gustina naseljenosti grada.
“Istovremeno, profili cijevi oborinske i fekalne kanalizacije ostaje isti, a opterećenja su svakim danom sve veća.
Danas jeste bila ekstremna situacija, ali zadaća prostornog uređenja i planiranja jeste da stvari dimenzionira na temeljima ekstremnim situacija”, objašnjava.
Prisjeća se problema tokom poplava 2014. godine koji su također proizašli iz neadekvatnog prostornog uređenja.
“Ali kod nas se samo gradi, nasipaju se rijeke i tako dalje”, konstatuje Britvar.
Suština priče
Kao primjer najvećeg problema u Zenici podvlači izgradnju glavne gradske magistrale koja ni nakon pet godina nema upotrebnu dozvolu.
“Ta magistrala nije dobro projektovana, niti izvedena i na kraju nije izvršen tehnički prijem i nema upotrebnu dozvolu jer se ne može naći dovoljno lud čovjek koji će potpisati tako loše napravljen projekat koji su građani Zenice zvanično platili 36 miliona KM, a nezvanično 46, jer je 10 ukradeno”, govori zenički arhitekta.
Na pitanje kako promijeniti stanje i preokrenuti je u pozitivno, Britvar kaže da je edukacija mukotrpan posao, ali da se stvari pomiču naprijed.
“Prije pet godina niko u BiH nije znao šta je prostorni, planski i regulacioni plan, naročito u Zenici. Meni je trebalo pet godina da ljude naučim da postoji, da je to nešto važno.
Edukacija je mukotropan posao. U Hrvatskoj 99% građana zna šta je generalni urbanistički plan jer znaju da im od njega ovisi život, a kod nas je nametnuta priča da je budžet najvažnija stvar koji se donosi svake godine.
Prostorno planska dokumentacija se donose jednom za period od 20 godina i to su najvažniji dokumenti u svakom gradu nas svijetu, a mi nemamo nijedan od tih dokumenata”, zaključio je.
