O ovim, ali i ostalim pitanjima, za Mrežu FTV-a govorio je Vuk Jeremić, predsjednik Narodne stranke.
Kaže da su u Srbiji već duže vrijeme naročito vedre okolnosti.
“Ulazimo u desetu godinu vlasti aktuelnog režima i po praktično svim pitanjima situacija se progresivno pogoršavala.
I kada je riječ o slobodi medija, o institucionalnom funkcionisanju Parlamenta, vladavini prava, spoljnom dugu, itd. Situacija je s te strane sve teža i teža. Međutim, posljednji izbori 3. aprila su, po meni, donijeli jednu pozitivnu promjenu.
Ovo je vjerovatno najslabiji rezultat vladajuće stranke otkada je ona na vlasti.
Mislim da je pozitivno s obzirom na to da je uloženo sa njihove strane neograničeno mnogo resursa, i finansijskih i institucionalnih i vaninstitucionalnih, da bi rezultat bio dominantna pobjeda.
I slobodan sam da kažem da je ovo vrlo vjerovatno posljednji izborni ciklus u kojem je pobijedila Srpska napredna stranka. I zbog toga mislim da nije baš totalni mrak i da postoji neko svjetlo na kraju tunela.”
O tome kako je živjeti u državi u kojoj je režim i pod režimom kaže: “Mi imamo apsolutnu monarhiju u Srbiji. Dakle apsolutizam jednog čovjeka i taj režim je hibridan.
Uzima od svakog sličnog režima po nešto i stvara jednu cjelinu tako da smo mi dijelom mađarski, dijelom bjeloruski, dijelom turski režim. A suštinski samo jedan čovjek i niko osim njega ne odlučuje o bilo čemu.”
Jeremić navodi da je Srbija većinski konzervativna.
“Međutim, ekstremne forme konzervativizma su dobrim dijelom rezultat forsiranja režima, pravljenja režima tih ekstremnih formi da bi tom nekom spoljnom svijetu koji je zabrinut takvim pojavama.
Ovdje se u Srbiji takve forme hrane od strane režima ne bi li prema tom spoljnom svijetu Vučić ispao kao neki umjerenjak, kao neko ko je garant stabilnosti, kao neko ko sprječava da te neke ekstremne forme dođu na vlast i samim tim on je “odličan” gledano iz Brisela ili Berlina ili Pariza, kakvih drugih u Srbiji ima.
Zbog toga ih Vučić hrani.”
Ističe da taj režim Srbiju ne vodi nigdje sem eventualno u propast.
“Odnosno u dublje i dublje ukopavanje. Ekonomsko, političko i svako drugo.
Ovom režimu nije u interesu da dođe do bilo kakve promjene jer niko nikada na ovim prostorima nije skoncentrisao toliku količinu moći i finansijskih i svih drugih resursa koliko ovaj režim.
Svaka promjena bi za njih značila manje vlasti, manje novca, manje svega što su u svoje ruke prigrabili.
Zbog toga je potpuna iluzija da će ovaj režim odvesti Srbiju ka Evropi jer da bi ste se kvalifikovali za eventualno članstvo u EU vi morate promijeniti sve u odnosu na ovo što se trenutno u Srbiji ima i što se trenutno dešava.
To prosto nije u interesu aktualnih vlasti.”
Kaže da do sada nije čuo šta su konkretno pritisci o kojima Vučić priča zbog neuvođenja sankcija Rusiji.
“Stav Narodne stranke je da mi treba da u Parlamentu, jednom kada se on formira, raspravimo i da nam predstavnici režima saopšte kakvi su to pritisci sa kojima smo mi suočeni.
Jer jedno je pritiskati čovjeka, odnosno predsjednika sa nekim stvarima koje za njega imate u fioci vezano sa organizovanim kriminalom, dokazima o korupciji koja je i međunarodnih razmjera itd., a sasvim drugo je zvanično saopštiti jednoj zemlji da će prema njoj biti preduzete određene kaznene mjere ukoliko ne bude prihvatila određenu politiku.
Kada je riječ o uvođenju sankcija Rusiji mi jako dobro znamo šta bi bile negativne posljedice uvođenja sankcija. Samo za gas je razlika milijardu eura godišnje.
Postoje i neke teške političke stvari. Dakle mi se nalazimo u izuzetno složenoj situaciji kada je riječ o statusu Kosova i Metohije.
To da Kosovo ne postane član UN-a, što je naša državna politika bila i one prethodne vlasti, a zvanično je i danas, zavisi od odlučivanja u Savjetu bezbjednosti.
U Savjetu bezbjednosti UN-a postoji ruski veto. Znači s jedne strane imate ogromne negativne ekonomske posljedice koje bi proizašle iz uvođenja sankcija, s druge strane imate to političko pitanje.
Za Srbiju je stvar teritorijalne cjelovitosti, odnosno toga da Kosovo ne dobije tu međunarodno-pravnu afirmaciju kroz stupanje u članstvo UN-a stvar od ogromne važnosti.
S druge strane, ne znamop šta će biti ako Evropa uvede sankcije Srbiji. I to je ono što bi željeli da nam predstavnici vlasti, konkretno Vučić koji sjedi sa kancelarom Scholzom, sa predsjednikom Macronom, čuje se i viđa sa američkim senatorima, da nam kaže ako ne uvedemo sankcije Rusiji, e ovo će da nam se dogodi.
Pa da onda izmjerimo jer u međunarodnim odnosima prije svega su interesi.”
Jeremić smatra da se Srbija, dok god Vučić bude na vlasti, ni korak prema Evropi neće mrdnuti.
“Mi smo prosto bili pod sankcijama, kao zemlja. Mi imamo iskustvo šta znače sankcije. Mi znamo da kada se sankcije protiv nekoga uvedu one ne pogađaju one koji su krivci, nego obične građane. Ako neko to može da svjedoči, to može da svjedoči Srbija.
Mi smo imali najjače sankcije na svijetu dotad bilo kome uvedene. Mi apriori, kao zemlja, imamo razlog da nikome nikada ne uvodimo sankcije jer smo bili svjedoci toga šta znače sankcije i koga one zapravo pogađaju. Kada je riječ o Rusiji konkretno, imaju i ovi razlozi koje sam naveo.
Jedine okolnosti pod kojima bi moglo da se razgovara o takvom nečemu je da sa druge strane postoji neka otvorena prijetnja, ali hajde da ta prijetnja bude na jedan transparentan način upućena, otvorena, da se kaže.
Neka predsjednik Republike dođe u Parlament i kaže ovo će nam se desiti ako ne uvedemo pa da otvorimo demokratsku, transparentnu raspravu o tome.
Ja do sada nisam čuo dovoljno ubjedljive argumente da taj korak napravimo jer usaglašavanje sa evropskom politikom jeste bitno u pristupnom procesu, ali po meni mnogo je veća drama zbog toga što je Srbija u potpunosti otišla drugim putem kada je riječ o unutrašnjem uređenju. Dakle mi odudaramo od Evrope.”
Naglašava da Vučić, ukoliko otvoreno ne kaže čime mu prijete, neće moći da računa na podršku.
“On je na sebe preuzeo odgovornost da se pita od bandere u selu do spoljnopolitičke orjentacije. Ako želi da nastavi da vlada kao što je vladao do sada neka sam ponese odgovornost za odluke koje su pred njim u budućnosti.
Ukoliko želi da vrati političko odlučivanje i raspravu u institucije, što mu ja toplo preporučujem, tada u Parlamentu treba da razgovaramo otvoreno o tome šta se dešava sa druge strane, šta ako ne uvedemo sankcije, jer ovo za sada, samo ta njegova drama, čupanje kose, gluma na konferencijama za štampu mene nije uvjerila.”
Vučić potpuno daje podršku Dodiku u onome što radi
Kada je riječ o potezima Milorada Dodika kaže: “Moje mišljenje je da bi Srbija trebala da se posveti regionalnoj saradnji i pomirenju na drugačiji način nego što to trenutno radi i jedan od elemenata te različitosti u odnosu na danas je da prestane da se odnosi prema individualnim političarima ili političkim strankama u bilo kojoj susjednoj državi, uključujući i BiH, na način da to može da djeluje kao miješanje.
Ja nisam nikakav fan Milorada Dodika, nekako mi se čini da on uvijek liči i oponaša onu vrstu vlasti koja postoji u Beogradu.
Pa ste imali jednog Dodika za vrijeme Koštunicine vlasti, pa durgačije Dodika za vrijeme Tadića i sada potpuno drugačijeg Dodika za vrijeme Vučićeve vlasti. To je jedna refleksija vlasti koja postoji u Beogradu.”
Ističe da Vučić potpuno daje podršku Dodiku u onome što radi.
“Kao što ti neki ekstremni elementi u Srbiji dobijaju podršku režima da bi Vučić ispadao kao neko ko spašava situaciju. smiruje strasti i neko ko drži stabilnost. Vrlo slična uloga je i sa Dodikom. Ko će da riješi taj problem, ako ne Vučić.
Bolje da držimo tu Vučića gdje ga držimo jer zamisli da ovaj Dodik izgubi kontrolu. A Vučić ga kontroliše. Dakle bolje da mi tu držimo Vučića.
Ovo vam pričam iz zapadne vizure šta je ono što Vučić želi da postigne. Ja bih bio izuzetno začuđen da je Dodik išta radio a da se prije nije konsultovao sa Vučićem.”
Jeremić navodi da je između 2007. i 2012. godine dosta toga urađeno ne bi li regionalni odnosi bili najbolji mogući.
“Ali zadnjih deset godina stvari idu u jednom pravcu koji nije do kraja ohrabrujući.”
Srpski svet je konfabulacija Aleksandra Vulina
Na pitanje može li doći do problema u BiH, odgovara: “Historija nas uči da može. Dešavalo se to toliko često i toliko puta da prosto bilo bi neodgovorno da se kaže ma ne, ne može ništa da se desi.”
Ističe da je Rusija u jednom vrlo partikularnom položaju jer je pritisnuta sa zapadne strane.
“Međunarodni faktori se na Balkanu uvijek nekako sudaraju i obaraju ruke i nekada se to završi prilično tragično.
Bilo bi od ogromne važnosti da, ukoliko želimo da živimo na ovim prostorima i da nam djeca ostanu da žive na ovim prostorima, neke greške iz prošlosti prosto ne ponovimo.
Da ne dozvolimo, nilo ko od nas, da bude na bilo koji način zloupotrijebljen za bilo koji cilj koji nije cilj nas ovdje svih zajedno koji živimo na ovim prostorima.”
O srpskom svetu kaže da je to jedna konfabulacija Aleksandra Vulina.
“Za mene, samo to. Takva vrsta kovanice koja je zapravo kovanica izvučena iz ruske kovanice. Činjenica je da srpski narod, odnosno ljudi koji se etnički osjećaju kao Srbi, žive u više od jedne zemlje u ovom regionu. I prirodno je da oni neku vrstu bliskosti i saradnje ostvaruju.
Po meni to bi trebao da bude način koji ne ostavlja bilko koga ugroženim.
I to je moguće. Kada sam ja bio u Vladi takođe je prioritet bio saradnja i podrška sa svima koji se osjećaju Srbima, a žive van granica Republike Srbije, pa je opet to ta vlast radila na način da nam takva pitanja nisu postavljali.
Dakle, itekako je moguće i voditi brigu o sunarodnicima koji žive van države i omogućavati saradnju sa njima, bez da se dovodi u pitanje stabilnost regiona.
Mislim da to i ovaj režim, doduše samo na riječima, forsira, ali da s epoštuje suvrenitet i teritorijalna cjelovitost svih država i regiona i svijeta je bila i trebalo bi da bude u budućnosti politika Srbije.
I biće ukoliko Narodna stranka, zapravo kada Narodna stranka bude na vlasti.”
“Politiku Srbije vodi Aleksandar Vučić, ne SPC. Aleksandar Vučić. Ali on i samo on, eventualno brat njegov, ali dalje od toga ne. Malo je vodio i Velja Nevolja, ali on sad više ne vodi.
Mi nećemo brzo postati dio Evrope.
Ukoliko se ne resetujemo u smislu toga kako se odnosimo jedni sa drugima, bez obzira na sva ta otvorena pitanja koja su nam ostala, ukoliko ne budemo našli snage da to ostavimo po strani i počnemo da vodimo regionalnu politiku tako da se sabiramo, okrupnjavamo, da jedni druge podržavamo, teško ćemo mi ostaviti sljedećoj generacije okolnosti u kojima je vrijedno da ih čovjek posavjetuje ostajte ovdje”, zaključio je Jeremić.
