Crne statistike odlaska ljudi sa Balkana posljednjih godina dominantna su teme, ne samo u medijima, već i svakodnevnih razgovorima sa prijateljima, poznanicima, na poslu…
Odlaze mladi, ali i oni stariji, kompletne porodice. Ljudi u 20-tim, 30-tim i 40-godinama, najrazličitijih struka.
Zato je svaka priča u kojoj neko izabere povratak na ove prostore toliko dragocjena, jer pokazuju da je moguće okrenuti procese u drugom smjeru.
Takav put je izabrala i doktorica Ljiljana Vitas.
Rođena je u Srbiji, gde je živjela do svoje 27 godine i zavrsila Medicinski fakultet u Novom Sadu, smjer Opšta medicina.
Nakon završenih studija i nailaska na poteskoće – tadašnji načelnik psihijatrije u bolnici za koju je dobila specijalizaciju joj je onemogućio edukaciju/boravak na odjeljenju koji je sastavni dio specijalističkog programa, tako da nije vidjela drugačiji izlaz nego da nauči njemački jezik i krene put Njemačke.
Nakon sedam godina života, rada i usavršavanja u ovoj zemlji, Vitas vjeruje da je odluka o odlasku u Njemačku bila najbolja moguća kako za nju lično, tako i za njen profesionalni put.
Isto tako je uvjerena da je najbolji mogući potez sada dolazak u Tuzlu, gdje planira nastaviti živjeti i raditi.
To, za sve koji je poznaju, kaže za BUKU, nije iznenađujuća odluka, jer smatra da nakon završene edukacije, svako treba dio svoga znanja dati zajednici i narodu sa ovih prostora.
A Vitas to već godinu i po dana čini putem svog instagram naloga, a za koji mesec će i svojim poslovnim angažamanom u Tuzli.
“Želim svoje znanje da primjenim na ovim prostorima, kako u liječenju pacijenata, ali i da svojim kolegama prenesem sve ono što sam naučila u Njemačkoj sa kojom ostajem u stalnom kontaktu u smislu daljih edukacija”, otkriva svoje planove doktorica Ljiljana Vitas koju na Instagram nalogu na kome dijeli svoja znanja i iskustva iz struke, prate brojne kolege iz BiH i regiona.
Kaže i da je njoj lično bilo potrebno oko tri godine za savladavanje jezika do nivoa da svog pacijenta bez poteškoća razumije, kao i on nju.
Od te tri godine godinu i po je jezik učila u Srbiji.
“B1 je minimum, B2 optimum. Mora se baš dobro razumjeti da ne bi bilo poteskoća u poslu”, ističe doktorica Ljiljana Vitas i dodaje da je Njemačkoj potrebno jako puno medicinskog kadra, ali da i sada većinom rade stranci.
Kao primjer navodi službu interne medicine gdje su specijalizanti tek u 5 do10 posto Nijemci.
“Kod mene na odeljenju je nas 5 sa Balkana-Srbija i BiH, dok ostale kolege dolaze iz Južne Amerike, Grčke, Azerbejdžana, Ukrajine, Kazahstana, Avganistana…
U Njemačkoj postoji jako mnogo bolnica jer mjesta od po 5.000 stanovnika imaju sekundarne zdravstvene ustanove sa CT-om, endoskopijom, poluintenzivnom njegom.
To je razlog što imaju deficit medicinskog kadra.
Konkretno u bolnici gdje radim, u svakom momentu postoje 2-3 oglasa za posao za ljekare i jos duplo više za medicinske sestre.
Taj broj raste iz godine u godinu”, ističe sagovornica.
Više pročitajte OVDJE.