Nepoštovanje struke i znanja popularno je u zdravstvenim ustanovama u Srbiji i to je ono što tjera mlade lekare preko granice.
Nakon što sam diplomirao sa ocjenom 9,3, nudili su mi posao u privatnoj klinici, bez mogućnosti specijalizacije i da pola plate dobijam na crno, na ruke, što je samo potvrdilo moju želju da odem.
Čim mi se ukazala prilika, seo sam na avion sa kartom u jednom pravcu, priča za Nova.rs dr Stefan Anđelković (27), koji sa vjerenicom, takođee doktoricom, Snežanom Milošević (29), od juna mjeseca radi u bolnici u Njemačkoj, gdje su već dobili mogućnost usavršavanja, specijalizacije, a plata je daleko iznad one koju bi zarađivali u Srbiji.
Šest godina osnovnih studija Medicinskog fakulteta, a potom i šest meseci stažiranja, dovoljno je vremena da mladi ljekari upoznaju zdravstveni sistem Srbije i uvide šta ih čeka, ako ostanu da rade u svojoj zemlji.
“Nije lako otići u Njemačku, ali mi smo dali sve od sebe, jer nije bilo šanse da sve što smo naučili prokockamo u Srbiji gdje je odnos prema našoj struci katastrofalan.
Birokratski put dolaska u Njemačku je komplikovan, jer da biste dobili status po kojem možete da konkurišete za ljekara, morate da dobijete hrpu papira i da završite dodatne ispite, kako biste sebi omogućili licencu za rad. Dvije godine smo učili nemački.
Bio sam na petoj godini studija kad sam krenuo da učim, a čim sam završio staž, 2021. u martu, položio sam državni ispit. Odmah potom sam položio i njemački na ‘Gete institutu’, što su bila tek prva vrata za ulazak u Njemačku”, priča mladi doktor Anđelković, jedan od najboljih studenata medicine svoje generacije.
“Sav trud, učenje, ali i nastojanje da se izvučemo iz Srbije, vrijedili su. U bolnici gdje radimo vlada predivna atmosfera, koja prije svega podrazumeva poštovanje među ljekarima, bez obzira odakle su došli i kojih su specijalizacija.
Ovo je moj prvi posao poslije završenog fakulteta i ne mogu da opišem koliko sam sretan”, ushićeno kaže Stefan, koji je medicinu završio sa prosjekom 9,3.
Ono što je njega i Snežanu posebno oduševilo je što između ljekara i pacijenata vlada poštovanje.
“I to je ono najvažnije. Na posao zato idemo sa osmehom i uživamo sa kolegama i sa pacijentima. Nadležni nas ne gledaju kao ljude iz Srbije, nemaju onaj nadmeni stav prema podređenima, već su svi jednaki i svako svoj posao radi najbolje što može.
Postoji međusobno poštovanje, uvažavanje, pristojnost među ljudima. Iskusniji ljekari, nama kao mladim doktorima, žele da pomognu da napredujemo, da se školujemo i daju nam do znanja da imamo podršku kolega i ustanove.
Takođe, ovde ljudi imaju dovoljna primanja da ne razmišljaju o politici, ratu, računima, samo misle o tome gdje će da putuju, da odu da se odmore, jer mnogo rade”, kaže mlada doktorka Snežana Milošević, budući specijalista hematoonkologije.
Cijelu njihovu priču pročitajte na portalu Nova.rs.
Naši mladi lekari u najgorem periodu krenuli su na put ka novom životu.
