Ispod ruševina u turskoj Malatiji pronađeno je beživotno tijelo državljanina BiH Angela Peševskog. Podsjetimo, za njim se tragalo od zemljotresa koji je u ponedjeljak pogodio jug Turske i sjever Sirije.
Informaciju je za Klix.ba potvrdio Siniša Mihailović, konzul BiH u Turskoj.
Kako je kazao, kompanija u kojoj je radio najprije je o tome obavijestila porodicu stradalog, a potom i Ambasadu BiH u Ankari.
Peševski nije preživio nakon što je ostao ispod ruševina jedne zgrade u Malatiji gdje je bio poslovno angažovan.
Prema posljednjim informacijama, više od 24.000 ljudi je izgubilo život u zemljotresu u dvije države.
U toku su veliki spasilački napori u kojima učestvuju ekipe iz velikog broja država, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
I dalje se pojavljuju slučajevi u kojima ljude izvlače žive ispod ruševina. No, takvi slučajevi su sve rjeđi, i sve je manje nade da će još ljudi biti spašeno.
I pripadnici Federalne uprave Civilne zaštite su na terenu
Stanje u Hatayu je užasno, teško je opisati posljedice razornog zemljotresa – riječi su pripadnika USAR tima Federalne uprave Civilne zaštite, Goraždanina Kemala Adžema koji od srijede sa svojim kolegama boravi u ovom najteže pogođenom gradu.
Potvrđuje da brojni spasioci iz različitih dijelova svijeta, među kojima i BiH ulažu nadljudske napore kako bi pomogli unesrećenom stanovništvu
“U centru grada Hataya u Turskoj, šesti dan nakon razornog zemljotresa, situacija je užasna. Ne može se opisati osjećaj kada vidite dijelove tijela i tražite ostatak. Zamislite situaciju da je zgrada od 11 spratova, da je isto toliko ploča srušeno jedna na drugu, pa kakva tijela ispod mogu biti”, navodi on u razgovoru Fena.
Dodaje da, iako je nade sve manje, spasilački timovi još uvijek pronalaze žive osobe.
“Termalna kampera je otkrila nekog živog ispod ruševina i borimo se da dođemo do njega. Kolege iz drugih USAR timova sinoć su u zgradi pored naše na kojoj radimo, u dvije prostorije pronašli 10 osoba koje su preživjele.
Oni koji su se ranije spasili nalaze se oko urušenih zgrada, iznijeli su ponešto namještaja što su mogli, naložili vatre i tu spavaju. Ne možete nikome pogledati u oči u kojima je ogroman i neopisiv bol i tuga, ali i oni se još uvijek nadaju da bi svoje najmilije mogli pronaći žive”, pojašnjava Adžem.