Džanan Musa igra košarku životu i jedan je od najboljih igrača Real Madrida ove sezone. Košarkaški put počeo je KK Koš Sarajevo, nastavljen u zagrebačkoj Cedeviti. Uslijedio je transfer života u Brookyln Netse. Ubrzo se bh. reprezentativac vratio u Evropu. Naredna stanica Anadolu Efes,, pa se Bišćanin skrasio u Rio Breoganu. Ispostavit će se kasnije, odluka karijere, jer je ubrzo postao MVP najjače košarkaške lige Evrope i potpisao za najtrofeniji evropski klub Real Madrid. Džanan Musa predvodio je zlatnu generaciju kadetske reprezentacije BiH, koja se okitila zlatom na Eurobasketu. O Džananu Musi iz drugog ugla onog životnog za N1 govorili su članovi porodice, otac Rusmir Musa i brat Džennis Musa.
Kada vratite film na 8. maj 1999. pa do danas – šta sve stane u te 24 godine?
“Prije svega. Tada smo imali sina Džennisa koji je 9 godina stariji od Džanana. Džennis je tada pokazivao ozbiljne košarkaške afinitete. Tada sam se nadao i želio sam prije svega da moja djeca budu dobri ljudi, a to je teško ukoliko ne prođu jedan od sistema. Upravo jedan od njih jeste ovaj sportski. Kada se poklopi niz stvari da bi se došlo u ovu situaciju. Džanan je imao sreće, radnu etiku, odličnog uzora u bratu koji se prije bavio ozbiljno košarkom”, rekao je Džananov otac Rusmir, a potom dodao:
“Početak Džananov se veže za KK Bosna XXL u Bihaću. Prvo je trenirao fudbal, pa je nakon toga trener ovog kluba došao na utakmicu i rekao mi da je nemoguće dječak koji će imati nogu 47 da igra fudbal. Rekao je da dođe na trening i tako je sve počelo. Komšije je maltretirao jer su lopte non stop udarale od pod ispred zgrade, ali mu ne zamjeraju. Ponosni su kao i mi. Priča ima specifičnosti mnogo, ali je njegov put mnogo ozbiljan, mnogo težak i zahtjeva sinergiju porodice Džanana kao glavne ličnosti. Tu su i treneri u mlađim kategorijama, pa i u ovom nivou”.
“Nakon što ga je na kampu vidio Repeša, ostalo je historija…”
Kada se počelo nadzirati da Džanan voli košarku?
“Inicijalno kada je krenuo da trenira košarku, bio je 6. razred kao i ja. Trenirao je fudbal veoma uspješno, čak u Medulinu je dao Dinamu gol. Tada je i garnitura Mamića dolazila da ga pogleda. Zvali su ga na neki kamp Dinama, ali je u tih 15 dana odlučio da želi na trening košarke. Tu se veže i jedna anegdota – dan prije treninga, igrali smo basketa. Uvijek nakon treninga bilo je hoćemo li 3 na 3 i kada nam je falio igrač Džanan je tražio mogu li ja da odigram partiju. Kada je imao prvi kontakt s loptom vidjelo se da ima ozbiljan talenat. Odskakao je od vršnjaka iz razreda, ali ono što je bilo vidljivo: od prvog dana je želio biti najbolji i to ga izdvaja od ostalih”, rekao je Džananov brat Dženis.
Kako je Džanan stigao do Koša, a nakon toga i do Cedevite?
“KK XXL je imala prijateljsku suradnju sa KK Koš. Moj kum i tadašnji trener KK Koš, naš Sejo Bukva ga je pozvao. Došli su da igraju u Bihaću, Džanan se istakao i uslijedio je odlazak u Dubrovnik na kamp. Tamo ga je vidio i trener Repeša, a ostalo je historija…”, ističe Rusmir Musa.
Kadetska reprezentacija BiH je nakon velikog uspjeha i osvajanja Evropskog prvenstva dočekana na sjajan način.
“Fali nam taj uspjeh, a on se u BiH jako mnogo cijeni. To je nešto što nam nedostaje. Nedostaje nam zakon o sportu i sve što prati uspjeh. Međutim, sam taj Džananov, ali i uspjeh reprezentacije kadetske je veliki uspjeh i za nas koji smo ranije trenirali, to je za nas ostvaranje je sna. Sjećam se i starijih generacija počevši sa Nihadom Đedovićem koji baš zbog kolektivnog uspjeha države nisu prepoznati od svjetskih ekipa. Ipak, njima se to posrećilo. Sreća nije isključivo faktor, igrala se tada i liga mladih i tada su naši igrači odskakali od drugih. Ja se nadam da i u narednom periodu sam Džanan, ali i ostali igrači koji su vezani za BiH će biti pokretač nećega boljeg”, kazao je Džennis Musa.
Kako se osjećala porodica Musa tu noć kada je naša reprezentacija predvođena Džananom Musom popela na krov Evrope?
“Teško je to objasniti. Jednom prilikom sam rekao da još u lingvistici nije izmišljena riječ koja bi opisala to. Od polufinala smo bili u takvoj euforiji da je nevjerovatno. Džanan je nekoliko utakmica igrao pod ozbiljnom alergijom i tada mu je savjetovano da ne igra jer bi mu to moglo praviti probleme. Ipak, i tada je tražio da ga osposobe, pred svaku utakmicu bi bio u bolnici, primao bi terapiju i onda bi odigrao takvu utakmicu. Mi smo bili u brizi, ali nas je polufinalna utakmica bacila u trans.”, rekao je ponosni otac Rusmir Musa u jednom dahu, a potom dodao:
“Finale kao porodica ne znamo kako smo gledali. Znam samo kada su bila zadnja slobodna bacanja, tada je bila takva euforija, tada sam istrčao jedini vani mislio sam da ću samo ja da vrištim, ali nije bilo kuće iz koje se nije čula euforija. Tada su izašli ljudi s autima vani. To pokazuje da nam treba malo. Prvak Evrope nije malo, ali potreban nam je uspjeh koji će nas sve imobilizirati da u budućnosti bude bolje.”
Musa je doživio odlazak u NBA, ali veoma brzo i povratak u Evropu – kako se osjećao u trenutku uspona, ali i padova u karijeri?
“Svima je jasno da se ne dešavaju samo lijepe stvari, tu su i padovi koji budu bolni, ali i malo manje bolni. Nisam upoznat da se nekome da napravi toliki uspjeh, a onda i pad da neki timovi iz sredine talijanske lige nisu zainteresovani za njega. Mislim da generalno podrška porodice je najvažnija. Kada jedan generacijski talenat kao što je Džanan dođe u situaciju da mu se desi takav pad. On mora imati krug ljudi oko sebe koji će kanalisati te probleme. Nije mu bila jasna situacija u Efesu, bilo ga je teško nagovoriti da ode u Lugo, ali ono što je radio u Breoganu i Realu što radi je vanserijski”, rekao je Džennis Musa, a potom se nadovezao i Rusmir:
“Postoje usponi i padovi, ali i nepredviđene situacije koje će se desiti u životu. Džanan je došao u klub kao prvi pik, tražili su da dođe u kamp, ali je tražio da igra za reprezentaciju. Došao je ovdje i povrijeido se. Sa njim su bila dva treniera iz kluba, iste noći su organizovali odlazak u Ameriku i morao je pauzirati dugo prije nego se vratio na teren. U Americi niste 100% spremni neće vam niko dati pristup terenu. Džanan je propustio kamp, pa je tako drugi pik dobio priliku prije njega što je neprirodno. Kroz razvojnu ligu je igrao sjajno, ali nije dobio način da pokaže šta može. Čovjek kada je god na vrhu, mora biti spreman na poteškoće koje će nadam se neće biti trajne, ka ostvarenju sna”
Upitan je otac Rusmir i koliki je on uticaj imao na Džananov odgoj, ali i veliki uspjeh.
“Nisam u stopostotnom obliku kada mene pitate, ali kada njih pitate reći će vam da su odgajani po vojničkim principima. Ne samo to, cijenim da u svakom dijelu života mora postojati sitem, pa i porodici. Dobro se sjećam nekih mojih komadanata koji kažu ‘ako idu dvojica ljudi jedan mora biti komandir’ i to je tako. I u porodici se mora znati ko je glava porodice da bi ona mogla funkcionisati kako treba. Tada se izgradi zdravi autoritet i to funkcioniše kao sada”,istakao je.
“Real Madrid je vrh svijeta”
Šta je to Real Madrid?
“Fudbal je popularniji od košarke, ali Perez kao predsjednik Reala trudi se da nema razlike. Čak ni ženska sekcija ne vidi neku razliku. Takav sistem je zastupljen u NBA-u. Tamo kada ste 15. igrač u timu osjećate se kao da ste LeBron. Profesionalno ima odskakanja, neko je bolji neko lošiji. Brojni igrači sa ovih prostora prodefilirali su kroz Real, ali mnogi nisu pronašli svoju zvijezdu. Organizaciju u Realu je sjajna, kada uđete u njihov prostor kao da ste ušli u NATO bazu. Imate poseban odjel za porodicu, imate žene koje čuvaju djecu. Velika je sreća Džananu što je tu i Real Madrid je organizacijski vrhunac svijeta”, rekao je Džennis Musa.
Cijeli tekst pročitajte na N1.