Tokom rata u Bosni i Hercegovini i opsade Sarajeva ogroman teret su imale zdravstvene ustanove. Novi pacijenti su pristizali svaki dan, a najčešće sa povredama ekstremiteta od metaka ili gelera.
Vanjski fiksator je metoda izbora u liječenju ratnih prijeloma dugih kostiju ekstremiteta. Na povrede ekstremiteta u ratnim uslovima otapada oko 70 posto svih povreda, a manja zaliha vanjskih fiksatora koja se nalazila u Općoj bolnici Sarajevo potrošena je odmah na početku rata. Postavilo se pitanje kako dalje liječiti teško povrijeđene građane i pripadnike Armije BiH.
Ljekari specijalisti za ortopedsku hirurgiju i traumatologiju Prim. dr. Šukrija Đozić i Prim. dr. Raib Salihefendić su došli na ideju da naprave svoju modifikaciju vanjskih fiksatora i zajedno sa dip. ing. mašinstva Enesom Baralićem, direktorom jednog pogona u Energoinvestu napravili fiksator koji je dobio naziv sarajevski ratni fiksator (Sarafix). Prvi primjerak je bio proizveden već početkom juna 1992. godine.
Prim. dr. Šukrija Đozić, šef Hirurškog odjeljenja u Općoj bolnici Sarajevo, za Klix.ba otkrio zašto je sarajevski fiksator bio toliko važan i značajan.
“Napravljen je veoma jednostavan fiksator koji se sastojao od samo 4 elementa i njihovim kombinovanjem mogao se postaviti na sve segmente lokomotornog aparata.
On je davao dovoljnu stabilnost prijelomu, a istovremeno omogućavao slobodan pristup ratnoj rani za njeno previjanje i dodatne intervencije na neurovaskularnim elementima, kao i mišićno-kožnom pokrovu. Pacijent se mogao odmah mobilizirati i hodati uz pomoć štaka”, pojasnio je Đozić.
Tokom rata u okruženom Sarajevu u firmi Etas-Valves (Energoinvest) napravljeno je preko 4.000 fiksatora.
Tačan broj se ne zna jer su mnogi fiksatori nakon liječenja reciklirani, ponovo sterilisani i postavljeni drugim povrijeđenim.
Tako zahvaljujući fiksatoru koji se stvorio u nemogućim ratnim uslovima spašeni životi hiljada građana ne samo Sarajeva, već i drugih gradova.
Neki fiksatori su kroz “tunel spasa” išli i do Mostara, Goražda, Zenice i na osnovu sarajevskog fiksatora mnogi doktori su pravili analoge kako bi imali bolji i lakši način za liječenje pacijenata.
Za izum Sarafixa autori su dobili zlatne medalje na sajmovima inovacija u Briselu i Ženevi 1995. i 1996. godina. Naučnicima zasluženim za stvaranje sarafixa zahvaljujući kojem su spasili hiljade života “odužio se” i grad Sarajevo dodijelivši im Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva 2001. godine.
Prim. dr. Šukrija Đozić jedan je primjerak Sarafixa poklonio historijskom muzeju grada Sarajevo zajedno sa svim nagradama i medaljama koje je dobio gdje se i sada čuvaju.
Jedan primjerak Sarafixa je postavljen i u Hunterian muzeju u Londonu kojeg je postavio prijatelj sarajevskih doktora ortoped prof. dr. John Beavis.
