Novac iz budžeta uglavnom su dobijali mediji bliski donosiocima odluka.
Piše: Nino Bilajac
Rukovodioci u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) koristili su sredstva predviđena za reprezentaciju kako bi plaćali medije bliske njima ili njihovim strankama putem čestitki za blagdane.
U posljednjih osam godina iz budžeta Parlamenta FBiH potrošeno je 46.283 konvertibilne marake za ove namjene.
Lidija Bradara, nekadašnja predsjedavajuća Doma naroda Federalnog parlamenta, danas predsjednica Federacije BiH apsolutna je šampionka kada je riječ o izdvajanju novačnih sredstava za čestitke putem medija. Bar kada govorimo o ovom zakonodavnom entitetskom tijelu.
Za nepune četiri godine mandata iz budžeta Federalnog parlamenta izdvojila je više od 20 hiljada konvertibilnih maraka za čestitanje Uskrsa, Bajrama i Nove godine, pretežno putem medija sa takozvanim hrvatskim predznakom, koji uglavnom dolaze iz Srednjobosanskog kantona, odakle je ona delegirana u Dom naroda.
Tomislav Martinović, njen stranački kolega iz Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH), ali i prethodnik i nasljednik na mjestu u Domu naroda, po istom osnovu, za isti period, potrošio je nešto više od 12 hiljada maraka. Suštinski za skoro iste medije, s tim da Martinović kao Mostarac nije zaboravio i probrane hercegovačke medije.
Na trećem mjestu nalazi se Edin Mušić, doskorašnji predsjedavajući Predstavničkog doma Federalnog parlamenta. Čestitke ovog delegata Stranke demokratske akcije (SDA) za nepune četiri godine građane Federacije koštale su blizu devet hiljada maraka. Novac je uplaćivan medijima sa takozvanim bošnjačkim predznakom, a najveći dio je otišao medijima STAV i Faktor, odnosno kompaniji „Simurg media“, koja ih izdaje. Dok je njegov kolega iz HDZ-a Mladen Bošković skoro dvije i po hiljade maraka, kao rođeni Stočanin, u istom periodu proslijedio stolačkim medijima.
Iako ne postoje propisana pravila o ovoj vrsti izdvajanja iz budžeta, predsjedavajući, dopredsjedavajući i sekretari Federalnog paralmenta za ove svrhe koristili su novac namjenjen za reprezentaciju.
„Mislim da je ovo legalizovana korupcija, legalizovana kupovina medija, da mediji ćute“, kaže Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka i glavni i odgovorni urednik Capital.ba.
Ko će kome, k'o svoj svome
Usljed nerada ili beznačajnog rada, kako je u javnosti okarakterisano djelovanje Federalnog parlamenta, iz sfere javnog interesovanja isključeno je pitanje diskrecionog prava rukovodilaca instutucija da izdvajaju novac iz budžeta za medijsko oglašavanje.
Od preko 20 hiljada maraka koliko je Lidija Bradara izdvojila iz budžeta Federacije za finansiranje čestitiki za blagdane, primijetan je nesrazmjer u cijenama, iako se radi o suštinski istim medijima sa istim ili sličnim tekstom.
Za četiri godine njenog mandata pojedinačne cifre su varirale od 230 do 760 maraka, a najviše čestitki se plasiralo putem medija „HRT Kiseljak“.
Njeno prvo oglašavanje bilo je odmah po preuzimanju mandata 2015. godine, upravo putem ovog medija, kada je za „usluge TV oglašavanja“, kako je navedeno u fakturi, izdvojeno 702 KM, bez detaljnijeg obrazloženja.
Iste godine bajramske čestitike, također na „HRT Kiseljak“, koštale su 409 maraka emitovane na TV, i na radiju po skoro tri puta manjoj cijeni. Dok je božićna čestitka koštala 760 maraka, iako se radi o istom mediju. Naredne četiri godine redali su se praznici i mediji, od Večernjeg lista, RTV Herceg-Bosne, Prve internet TV, TV KISS, Dnevnik Media, Objektiv Mostar i Avaz Roto Press, a skoro trećina ukupnog iznosa od 8.600 KM otišla je za dva medija u Kiseljak gdje je i njena izborna baza.
„Tu bi već mogao RAK (Regulatorna agencija za komunikacije, op.a) djelovati jer to je privilegovanje određenih oglašivača, znači svi moraju pod istim uslovima imati zvaničan cjenovnik i prema svima“, kaže Vukelić.
Međutim, iz RAK-a kažu da nisu nadležni i da ne mogu pratiti izdvajanje novca za medije iz javnih budžeta. „Kontrola legalnosti i zakonitosti finansijskog poslovanja institucija u BiH, u konkretnom slučaju institucija u Federaciji, u nadležnosti je odgovarajućih revizorskih službi“, navode iz Agencije.
Tomislav Martinović nastavio je Bradarinu praksu, s tim, da je u spektar medija dodao i nekolicinu sa sjedištem u Hercegovini odakle je on delegiran. Blagdanske čestitke uglavnom je oglašavao putem medija iz Mostara – Večernjeg lista, Dnevnik Media, TV Herceg-Bosna i portala Ero, te Mozaika iz Širokog Brijega, gdje je završilo i najviše novca.
Oglašavanje je koštalo nešto više od 12 hiljada maraka, po cijenama od 300 do preko 800 maraka, iako se radilo o suštinski istom sadržaju u zavisnosti od godine i praznika.
Novac iz budžeta za oglašavanje najčešće su dobijali mediji koji u superlativu izvještavaju o radu onih koji su donosili odluke o izdvajanju novca po tom osnovu, ili o radu stranke iz koje dolaze.
„Izdvajanje novca iz budžeta za financiranje medija samo po sebi nije legalizacija korupcije ili davanje mita ali može biti alat za podmićivanje medija i za uticaj ili pritisak na medije“, objašnjava Renata Radić-Dragić, novinarka Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).
Bradarin i Martinovićev kolega iz Predstavničkog doma Edin Mušić, za isti period, raspodijelio je devet hiljada maraka na tri strane: Simurg medija dobio je najveći dio – 5.000 KM, zatim Hayat TV 585 KM, i kao predsjedavajući a u ime cijelog Rukovodstva iznos od 175 KM za Avaz Roto Press.
Simurg media je vlasnik magazina Faktor i Stav, koji su u izvještavanju naklonjeni Stranci demokratske akcije (SDA), u kojoj je Mušić u 33 godine, koliko je član, bio na različitim funkcijama. Ovo pokazuje da je pri izboru medija za oglašavanje preslikana praksa njegovih kolega iz Doma naroda.
Njegov kolega, dopredsjedavajući iz HDZ-a Mladen Bošković veći iznos od 2.400 KM dao je za tri oglasa na stolačkom portalu Stolac.co, odakle dolazi, a ostatak za jedno oglašavanje na TV Herceg-Bosne u iznosu od 1.100 KM.
Bradara, Martinović, Mušić i Bošković nisu odgovorili na pitanja vezana za ovu temu, upućena putem poruke.
Izmir Hadžiavdić, sekretar Doma naroda Federalnog parlamenta kaže da on nije koristio novac za ove namjene, a osim njega od članova rukovodstva te beneficije nisu koristili, iako su imali pravo samo sekretar Parlamenta i dopredsjedavajući iz reda srpskog naroda, Drago Puzigaća i Vesna Švancer.
Uzimajući u obzir da u budžetu Federalnog parlamenta ne postoji odvojena stavka za sredstva kojima se plaćaju čestitke, to se radi putem stavke za reprezentaciju, pojašnjavaju iz Parlamenta.
„Oni su našli recept kako da pod plaštom brige o vjerskim osjećanjima građana kupuju medijsku poslušnost. Mislim da je svima to jasno zašto se to radi, jer na taj način mogu onim medijima kojima oni hoće da daju novac i da ih oni sljedeći put pripaze kada budu pisali tekst o njihovom poslovanju. I to se ponavlja iz godine u godinu za svaki vjerski praznik“, kaže Siniša Vukelić.
Samopromocija na račun budžeta
Pojedini funkcioneri finanisirali su medije iz budžeta u cilju lične promocije.
Navršilo se sedam godina otkako se prvi put u javnom prostoru objelodanilo kako načelnici pojedinih općina u FBiH plaćaju samopromociju iz budžeta. Tako je Agan Bunić, tadašnji načelnik Općine Bužim iz Stranke demokratske akcije (SDA), pisao je tada Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), podržao manifestaciju Izbora za najboljeg menadžera u BiH kupovinom literature u vrijednosti oko 3.000 KM. Ova manifestacija se dijelom finansira prodajom časopisa i knjiga koje, uglavnom, kupuju dobitnici nagrada, a Bunić je na manifestaciji izabran za “načelnika godine”. On je, prema pisanju CIN-a, jedan od deset funkcionera koji su 2015. godine dobili plaketu o uspješnom rukovođenju. A šesterica su iz budžeta institucija, na čijem su se čelu nalazili, organizatoru manifestacije isplatili najmanje 31.500 KM.
Bunić je u martu prošle godine prvostepeno oslobođen optužbi Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona (USK), da je zloupotrijebio službeni položaj jer je 2015. godine iz budžeta platio intervju i samopromociju u „BH Business Magazinu“.
Novinarka CIN-a Renata Radić-Dragić, koja je istražila ovu priču, kaže da ne postoji jedna institucija koja ima podatke o potrošnji iz svih javnih budžeta, a nije joj poznato ni da bilo ko pravi sistemku i kontinuiranu analizu ovih podataka.
„Ne znam odgovor da li bi takvo jedno tijelo moglo postojati i održati se. Ali znam da je tema bitna, jer se mnogo budžetskog novca troši u tu svrhu i građani imaju pravo znati na što i kako se taj novac troši“, kaže Radić-Dragić.
Senaid Begić, bivši direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja u Zenici, skupštinski zastupnik Socijaldemokratske partije (SDP), delegat i zastupnik u Federalnom parlamentu, osuđen je u aprilu 2021. godine na zatvorsku kaznu u trajanju od dvije i po godine zbog zloupotrebe položaja i ovlaštenja te prevara i pronevjere u službi.
Begić se po istom modelu prijavio za „najmenadžera“, platio iz budžeta Zavoda literaturu „BH business magazinu“ 3.000 maraka za promociju i nagrada na „Izboru za najboljeg menadžera“ sigurno je stigla u njegove ruke.
Prema podacima Transparency Internationala BiH (TI BiH), svi nivoi vlasti u BiH unazad skoro 10 godina prebacili su cifru od 200 miliona marka za finansiranje medija. Najveći dio koristio se za finansiranje javnih televizija i radio stanica. Potrebno je naglasiti da cifre o finansiranju medija nisu konačne, zbog rascjepkanosti podataka po nivoima vlasti i netransparentnosti institucija.
Tu nastaje problem i u nezavisnosti i pristrasnosti uređivačkih politika, što se suštinski da primijetiti i jednostavnim gledanjem ili slušanjem, odnosno čitanjem medija koji su „pod pokroviteljstvom“ lokalnih vlasti ili političkih stranaka.
„Sigurno da bi bilo dobro uspostaviti neku praksu, neko kontrolno tijelo i na što se može trošiti novac. Oni su to prećutno – mi svojim medijima, vi svojim medijima i interna stvar na koga ćete potrošiti i kada uzmete da su to stotine hiljada maraka ako ne i milioni. Čemu i zašto?“, kaže Vukelić.
Javni emiteri i politika
Prema zvaničnim podacima trenutno postoje tri javna emitera, dvije novinske agencije i nešto više od 80 medija koji se finansiraju iz budžeta gradova, opština i kantona. To finansiranje faktički znači da poreski obveznici plaćaju njihovo izvještavanje.
No, upitno je da li oni svoj posao obavljaju u interesu javnosti ili samo onih koji ih finansiraju.
Entitetski javni emiteri se po pravilu finansiranju RTV pretplatom i oglašavanjem, što je zamišljeno kao jedan vid garancije za uredničku nezavisnost. Ali vrlo je jasno samim praćenjem medija da se radi o prilagođavanju, najblaže rečeno, sadržaja u odnosu na političku opciju koja je u tom momentu na vlasti.
Kada je riječ o bh. enitetu Republika Srpska (RS) treba istaći podatak da su posljednjih godina znatno povećana budžetska izdvajanja. Istraživanje TI BiH pokazalo je da je ta cifra u 2018. godini prelazila pet miliona marka. Kao jedan od razloga se navodilo pokrivanje dugova RTRS-a, medija koji je u javnosti prepoznat kao „službeno glasilo“ predsjednika RS Milorada Dodika i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).
Za Federalnu televiziju, pokazalo je ovo istraživanje TI BIH, na godišnjem nivou se izdvajalo 389 hiljada maraka godišnje, a iznos je smanjen u odnosu na 2014. godinu kada je iznosio oko pola miliona maraka. Za isti period iz budžeta Brčko distrikta je za finansiranje javne radio stanice izdvojeno 537 hiljada.
„Problem je finansiranje javnih medija od kojih pojedini nažalost nisu okrenuti gledaocima ili informisanju javnosti o sadržajima od javnog interesa, nego pokušavaju služiti političkim partijama koje postavljaju rukovodstva“, navodi Srđan Traljić iz TI BiH.
Kantoni su posljednjih godina izdvojili nešto više od 10 miliona maraka za „podršku“ medijima, a prema podacima iz istraživanja TI BiH zabilježeno je dosta propusta u vidu transparentnosti u oglašavanju i izvještavanju. Podaci pokazuju da se najviše novca izdvaja tokom izbornih godina i predizobrnih kampanja, dok je naprimjer u Tuzlanskom i u Unsko-sanskom kantonu zabilježen porast finansiranja privatnih medija, a Udruženje BH novinari je ukazalo na političke pritiske koji su intenzivirani prije održavanja izbora.
Hercegovački kantoni, uglavnom, sredstva izdvajaju za TV Herceg-Bosna. Uzimajući u obzir da ne postoje relevantni i konkretni finansijski izvještaji, teško je utvrditi o kolikim se izdvajanjima radi.
Kada je generalno riječ o budžetskim izdvajanjima za medije treba reći da ne postoji tačan sistem utvrđivanja tih budžeta, osim činjenice da se novac izdvaja „po ličnom nahođenju“. TI BiH, Udruženje BH Novinari, Vijeće za štampu BiH i ostale organizacije civilnog sektora godinama se zalažu za uvođenje propisa o transparentnosti medija, kao i jasnih pravila za finansiranje medija iz javnih budžeta.
„Naš prijelog je da se ta oblast uredi na način koji bi smanjio uticaj politike na uređivačku politiku javnih medija koji bi trebali objavljivati redovne izvještaje o tome kako su utrošili javna sredstva koja su im dodjeljena i koje su ciljeve ostvarili. Javna sredstva bi se naravno trebala dijeliti kroz projekte na osnovu javnog poziva gdje bi se utvrdili kriteriji i gdje bi se jasno definisalo šta je javni interes“, kaže Traljić.
