Mirza Pandur iz Sarajeva je svojim prvim nastupom u “Zvezdama Granda” naprosto “bacio na koljena” žiri, te je s pravom dobio nevjerovatnih sedam glasova. Zahvaljujući pjesmama koje je izveo “Niko me nema” od Adila Maksutovića i “Ako me pogledaš u oči” Tošeta Proeskog, Mirza je samo jednim pojavljivanjem skrenuo pažnju na sebe, a mnogi ga već vide u finalu.
On je inače unuk Edina Pandura koji je bio poznati bh. interpretator starogradske pjesme, a jedna od najpoznatijih je Nek mirišu avlije bez kojeg se ne može zamisliti niti jedan od dva Bajrama kod muslimana.
Mirza je, između ostalog, za Express.ba otkrio na koji način je Marija Šerifović uticala na to da se pojavi u ovom muzičkom šou.
-Ovo takmičenje sam prihvatio kao još jedno novo iskustvo u svom životu i priznat ću, srce mi je puno. Upoznao sam divne ljude s kojima dijelim istu ljubav, a to je muzika. Pritom, mislim na takmičare, kao i na žiri.
Marija Šerifović ga je, za početak, navela da pobijedi samog sebe i uopšte se prijavi, jer se, dodaje, nije vidio u takmičenju.
-Upoznali smo se sasvim slučajno, preko video poziva. Bio sam na proslavi rođendana našoj zajedničkoj prijateljici, Lajli Torlak.
U jednom momentu, Lajla okreće telefon prema meni, na ekranu vidim dobro poznato lice, pa zapjevah “u nedelju, kad se tuga odmara…”.
Na to se Marija obraća Lajli, u svom stilu, “Daj malom broj, nek mi se javi”. Tako je i bilo.
Bile su dovoljne dvije Marijine rečenice da me ubijedi kako je to ispravan korak za mene. Evo me sad tu i trudim se opravdati njeno povjerenje.
Mirza Pandur potiče iz muzičke porodice. Njegov djed je, naime, bio čuveni interpretator narodne muzike Edin Pandur, koji je obilježio jednu eru bh. muzičke scene. E, sad je jasno otkud taj vrhunski talenat.
-Imao sam sreću da se rodim u porodici koja muziku voli i njeguje. Moj dedo, rahmetli Edin Pandur, legenda bosanskohercegovačke muzičke scene, razlog je što danas nemam tremu.
Bio je ogromna figura u mom muzičkom odgoju i na tome sam mu vječno zahvalan. Ipak, nije on jedini krivac što sam rođen s muzikom u sebi. I mamini roditelji su pjevali, onako sevdalijski, da ti se pamet okrene.
I moja nana, Edinova žena, pjeva. I to sopran. Otac, amidža, baritoni za poželjeti.
Mamu još uvijek nagovaramo da pusti glas, brat je rođen za perkusije, a moj biser, moja sestra, ona ne pjeva.
Ona mi na tenane kida dušu dio po dio, s merakom. Zamislite naša slavlja, dok su svi bili na okupu, pa se zapjeva u petoglasju. To je moje bogatstvo i zbog njih sam danas ovo što jesam.
Učim nešto novo
-Iako sam na kraju dobio sve pohvale u prvom krugu, da budem iskren, nisam imao pretjerana očekivanja. Ja sam tu da pjevam, uvažim sugestije i naučim nešto novo.
Pogledajte jedan od nastupa Edina u Zvezdama Granda.
