Od odluke da pošaljem prvi CV do preseljenja prošlo je manje od dva mjeseca, kaže Podgoričanin Dino Rastoder. Razlike u poslovanju uključuju veću transparentnost, manju agresivnost, efikasnije procedure, veći fokus na radnička prava i zdravlje te bolju ravnotežu između poslovnih obaveza i privatnog života, objašnjava Boško Janjušević. Zemlja fjordova i jezera, koju nazivaju i zemljom polarnih noći, Norveška je od najsromašnije države na Skadinavskom poluotoku u kojoj je nekada vladala i glad, postala jedna od najbogatijih država Europe, a samim tim i najprimamljivija za rad i za život.
Visok standard, razvijena ekonomija i socijalna politika napravili su od ove države “sigurnu luku” za sve one koji su bili spremni napustiti rodno mjesto i potraže sreću u ovim hladnim predjelima na sjeveru Europe.
Tim putem su prije gotovo jedno desetljeće krenula i dvojica inženjera iz Crne Gore – Boško Janjušević i Dino Rastoder.
Čini se da nije bilo teško odabrati lokaciju van Balkana na kojoj bi gradili svoju i budućnost svoje obitelji, ali bilo je potrebno i da se kockice poslože da bi se krenulo u priču koja bi im donijela bolji život.
“Splet raznih okolnosti doveo je do mogućnosti za zaposlenjem u jednoj uspješnoj kompaniji iz Osla. Nije bilo nekog dugog i strateškog planiranja, više stvari se posložilo i odlučio sam probti. Od odluke da pošaljem prvi CV do preseljenja prošlo je manje od dva mjeseca. Ovo sigurno ne treba uzeti kao pravilo, bio je to izuzetak da se tako brzo stvari poslože. Obično je proces traženja posla malo duži i, naravno, ovisi od situacije na tržištu rada i uvjeta za različite profesije. Kao programeru, bilo je jednostavno doći do posla i znanje iz Crne Gore je vrlo relevantno i lako prenosivo na ovo tržište”, prenosi svoje iskustvo rođeni Podgoričanin Dino Rastoder koji je zaposlen u DNB banci, najvećoj financijskoj instituciji u Norveškoj.
„U ovih deset godina nikada nitko nije očekivao da radim van radnog vremena, vikendima, s odmora i slično. Bilo je perioda kada se radilo prekovremeno, ali uvijek je to bilo planirano i to je bio moj izbor“
Ni drugom sugovorniku “Vijesti”, građevinskom inženjeru Bošku Janjuševiću nije bilo teško odlučiti se u kojemm pravcu da krene kada je odlučio napustiti Balkan.
“Ja sam imao priliku nakratko posjetiti Norvešku 2013. godine, kada je i počela moja misija traženja posla ovdje. Odabrao sam Norvešku zbog visokog standarda života, napredne socijalne politike, ekološke svijesti i prilika za osobni i profesionalni razvoj. Bilo je potrebno dosta upornosti i odlučnosti dok sam tražio posao, ali se na kraju isplatilo. Prvo sam se zaposlio u jednoj naftnoj kompaniji u Kristiansandu, na jugu zemlje. Već nakon godinu dana, morao sam ili tražiti novi posao ili napustiti Norvešku. Novi posao dobio sam u kompaniji “Norsk Hydro”, koja je jedna od najvećih proizvođača aluminija na svijetu. Moja iskustva su do sada bila prilično pozitivna i ja sam zadovoljan svojim izborom”, ističe Janjušević koji radi kao projekt menadžer srednjih i velikih investicijskih ulaganja.
Uzajamno poštovanje
Na poslovni ambijent su se lako navikli jer su, kako kažu, prednosti u odnosu na naše prostore velike, a kao glavnu ističu poštovanje od strane kolega i nadređenih, bez obzira na kojoj se poziciji radnik nalazi u firmi.
“Moje iskustvo u Norveškoj vezano je i za manju kompaniju, ali i za jednu od najvećih. Mogu reći da glavni dojam iz ovih kompanija jest uzajamno poštovanje. Bez obzira na kojoj si poziciji, s kojim iskustvom dolaziš, uvijek ćeš biti saslušan i uvažen. Znanje i trud se izuzetno cijene. Kvalitetan odnos između posla i obitelji je iznad svega. Naravno da se ne treba zanositi da je sve idealno i savršeno. Normalno je da u svim kompanijama ima borbe za pozicije, borbe za pažnjom i dokazivanjem. Ali, za ovih deset godina nikada nitko nije očekivao da radim van radnog vremena, vikendima, s odmora i slično. Bilo je perioda kada se radilo prekovremeno, ali uvijek je to bilo planirano i to je bio moj izbor. Veliki projekti zahtijevaju požrtvovanost i veliki rad, ali su uvijek nagrađeni”, ističe Rastoder u razgovoru za “Vijesti”.
Prema njegovim riječima, za Norvešku je karakteristično funkcioniranje sustava u kojem nedostaje puno kvalitetnih radnika.
“Onda se svi bore za dobrog radnika i poštuju doprinos koji isti ostvaruje. Samo poslovanje je u potpunosti zasnovano na tome tko može ostvariti bolji proizvod ili uslugu, dakle tko može pobijediti u realnoj tržišnoj utakmici. Dok u Crnoj Gori je većina poslova u sprezi s nekim nepoznatim tržišnim faktorima, na primjer prijateljstva, kumovi, strankai slično”, ističe Rastoder.
I uravnoteženost između poslovog i privatnog života je ono što razlikuje poslovni ambijent u Norveškoj od onog u Crnoj Gori.
“Razlike u poslovanju uključuju veću transparentnost, manju agresivnost, efikasnije procedure, veći fokus na radnička prava i zdravlje te bolju ravnotežu između poslovnih obaveza i privatnog života. Od samog razgovora za posao nailazite na veliku profesionalnost. Već se tada može primijetiti da se cijene isključivo ljudske i profesionalne karakteristike. Poslovni ambijent u Norveškoj je transparentan, podržava ravnotežu između posla i privatnog života te naglašava timski rad i inovacije”, kaže Janjušević.
„S obzirom na prethodno dugogodišnje stanje u državi, kao i trenutno stanje bez naznaka da može doći do nekih značajnih promena, naši dugoročni obiteljski planovi nisu vezani za Crnu Goru. Ako se povratak nekada i dogodi, to bi isključivo bilo iz privatnih razloga“
Prilagođavanje samom načinu života na Skandinavskom poluotoku također nije išlo teško jer je i tu mnogo benefita odmah izašlo na površinu i čini se da upravo te povlastice veoma efikasno ublažavaju nostalgiju za rodnim mjestom.
“Život u Norveškoj karakterizira visoki standard, sigurnost, pristup zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju te veći fokus na kvalitet života u odnosu na Crnu Goru i Balkan. Razlike uključuju manju birokraciju, veću ekološku osviještenost i želja za boravkom u prirodi”, naglašava Janjušević.
Život u novoj kulturi prepun je i novih iskustava, ali i izazova.
“U Norveškoj ono što ti pripada, to i dobiješ, dok na Balkanu to skoro pa ovisi o tome koliko imaš sreće. Uvijek ponavljam da je dovoljno stresno da nakon deset godina nikad nisi siguran da si pravilno izgovorio ulicu u kojoj živiš. Da počnemo od toga pa sve ostalo. Puno ovisi o osobi, navikama i potreba. Netko se lakše snađe ovdje, a netko teže. Ja sam pronašao puno stvari koje mi odgovaraju. Od prirode, sistema, grada, ljudi, navika, hrane. Ali, sve to sam više ili manje imao i u Crnoj Gori. Plus, bio sam siguran kako se izgovara ulica u kojoj živim”, kaže Rastoder.
Nikad ne reci nikad
Za Norvežane Rastoder kaže da su vrlo iskreni ljudi, znatiželjni i otvoreni.
“Netko bi rekao hladni, bez temperamenta i slične učestale karakteristike. Vjerojatno bi i za nas isto tako rekli da smo bučni, agresivni, lijeni. Ni jedno ni drugo nije istina. Različite kulture komuniciraju na različite načine. Život u multikulturalnoj državi te nauči da obratiš puno više pažnje na to. Nauči te kako komunicira jedan Norvežanin, kako jedan Indijac, a kako jedan Portugalac”, naglašava on.
Vojleli bi da pomognu i doprinesu Crnoj Gori znanjem, ali o povratku, rođeni Nikšićanin, koji je poslovnu karijeru prije odlaska u Skandinaviju gradio u Beogradu, sada ne razmišlja.
“S obzirom na prethodno dugogodišnje stanje u državi, kao i trenutno stanje bez naznaka da može doći do nekih značajnih promjena, naši dugoročni obiteljski planovi nisu vezani za Crnu Goru. Ako se povratak nekada i dogodi, to bi isključivo bilo iz privatnih razloga”, kaže Janjušević.
Što se tiče poratka u Crnu Goru, Rastoder kaže – nikad ne reci nikad.
“Da budem iskren, ovdje sam našao način života koji meni odgovara trenutno i nema nekog velikog poticaja zašto bih razmišljao o povratku. Iz Crne Gore najviše mi nedostaju obitelj i prijatelji. Na moju sreću ovdje imam i puno dobrih prijatelja iz Crne Gore koji su doselili u posljednjih deset godina. To puno olakšava boravak”, ističe on.
I ako su oni na rad u tuđinu krenuli prije deset godina u hladnu Skandinaviju i s obzirom na to da imaju dosta pozitivnih iskustava, kažu da bi ipak želeli da se stvore uvjeti da mladi iz Crne Gore dolaze u Norvešku isključivo da vide “Auroru Borealis”, ili se dogovore o nekom velikom ugovoru za proizvod ili uslugu koji proizvode u Crnoj Gori, a nikako da se sele.
