Bosna i Hercegovina dobila je zeleno svjetlo za otvaranje pregovora sa Evropskom unijom. Mnogi povlače paralelu sa Hrvatskom i njenim putem iz kojeg se može zaključiti da je to dug, mukotrpan posao koji mogu raditi odlučni i predani ljudi. No, ko su osobe koje mogu pregovarati, ubjeđivati druge zemlje da ne stave veto i povede nas u EU? U Hrvatskoj je ta osoba bila Jadranka Kosor, tadašnja premijerka, koja je 9. decembra 2011. godine zajedno sa tadašnjim predsjednikom Hrvatske Ivom Josipovićem, stavila je potpis na pristupni ugovor čime je ozvaničeno pristupanje Hrvatske EU. U Novom danu na N1 Kosor je govorila šta nas očekuje te koje osobe trebaju provesti BiH kroz proces pristupanja EU.
Proces koji je Hrvatska prošla, od otvaranja pregovora 2005. do konačnog pristupa 2013. – da li je taj period realan ili je Hrvatska išla sporije/brže od očekivanog?
Hrvatska je najmlađa članica jer niko nakon nje nije ušao u EU. Hrvatska je imala najteže pregovore – 35 poglavlja. Prvi put poglavlje 23 vezano za pravosuđe i borbu protiv korupcije u saradnji s Međunarodnim kaznenim sudom u Hagu. Imala je mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja. Do sada najteži put od svih članica EU.
Ko je najviše “vukao” kada je u pitanju proces ispunjavanja uvjeta? Ko treba da ga vodi?
Sasvim sigurno izvršna vlast u čijim je rukama moć i novac. Ne znam može li se vući paralela sa BiH na bilo koji način, ali oni koji su najodgovorniji tada bili – Vlada sa mnom na čelu. Ja sam došla na čelo Vlade kada su pregovori bili blokirani. Trebalo je u našem slučaju te pregovore nakon godinu i pol deblokirati, a to je mogla samo vlada, odnosno ja u dogovoru s predsjednikom Vlade Slovenije. Bez tog dogovora dvije vlade Hrvatska ni danas ne bi bila članica EU. Najviše zbog graničnih pitanja, Slovenija je blokirala 14 poglavlja.
Ko može biti ta osoba?
To može osoba koja je spremna podnijeti sav teret na svojim leđima i riskirati svoju političku popularnost. Građani nisu spremni na odricanja kratkoročna jer nisu naučili misliti dugoročno. Kada sam potpisala arbitražni sporazum sa Borutom Pahorom u ime države, to sam mogla samo ja, uslijedio je niz napada na mene. Puno sam političke i druge štete pretrpjela. Dakle političke osobe koje su spremne raditi isključivo u interesu države, a ne svom.
Kako objasniti građanima BiH da je taj put dug i da će trebati dosta odricanja, ali za dobrobit samih njih?
Meni se čini da ljudi na našim prostorima nisu spremni, pogotovo u političkom smislu, gledati naprijed dugoročno i planirati. Gleda se samo isključivo i najčešće kada će biti sljedeći izbori i kako ćemo na tim izborima proći. Hrvatska može biti primjer BiH, kako je to dugi mukotrpan proces u kojem do zadnjeg trenutka ne znate na čemu ste i da je potrebno puno rada i iskrenosti u tom radu. Pogotovo kada govorimo o borbi protiv korupcije. Bojim se da će nakon ovih euroizbora, ako i dalje bude trajao rat u Ukrajini, taj optimizam, ako uopće postoji u EU, dodatno splasnuti. Treba računati na sve okolnosti i moguće blokade nekih država članica. Traže se samo odlučni političari na vlasti na različitim razinama jer samo oni mogu pregovarati sa EK, trebaju biti uporni i odlučni, svjesni da to nije posao za dvije-četiri godine.
Koje zemlje bi mogle uložiti veto i blokirale put BiH?
Ne bih kalkulirala. Moje iskustvo govori da je jedan dio čelnika EU slabo poznavoa prilike u RH u vrijeme dok je Hrvatska pregovarala, a mislim da jedan dobar dio čelnika EU još slabije zna prilike u BiH. To ipak teško naslijeđe rata koje se reflektira na mnoge odnose i događaje i teške situacije u BiH. Istaknut ću primjer, imala sam dosta objašnjavanja oko Vukovara kada je uhićen vukovarski branitelj Purda i zašto je to za mene bilo teško, uhićen je van granica RH. Vi u BiH imate jednu tešku ranu, to je Srebrenica i genocid u Srebrenici za koji je i Haški sud rekao da je bio genocid, a jedan dio političkih ljudi u BiH koji i danas imaju veliku moć ne priznaje to kao genocid. To vam je primjer kako će se doći u neku vrstu tjesnaca jer se to mora razriješiti. Jedan dio ljudi u Briselu će vidjeti mnoge pojavnosti kojima svjedočite kao disfunkcionalnost države.
Koje su najveće prepreke?
Borba protiv korupcije i borba za vladavinu prava i pravnu državu, to je jedan od temeljnih stupova EU. To će se morati dokazivati, ne samo kroz donošenje zakona. To će se provjeravati u stvarnosti, stvarnom životu, da li se to provodi jednako prema svima. U središtiu pozornosti su političari. Hrvatska i danas ima dosta problema.
Imamo zeleno svjetlo, koji su dalji koraci?
Ne mogu predvijeti kako će se do kraja odviti evorpski izbori. Oni nisu zaokupljeni BiH, rastrčali su se i bore se za svoje nove mandate, prva Ursula von der Layen. Hoće li i kako doći do proširenja nije im sada briga. Onda će se gledati kako će se fomirati Evropska komisija i vijeće. Bez obzira na to, institucije BiH bi predano trebale raditi dogovarati se. Nigdje kao u BiH nije važnija ta riječ dogovarati se i da ta EU stvarno postane cilj broj 1.
Lako vam je vući paralelu za benefite. Kada nas je pogodio težak potres dobili smo velika bespovratna sredstva za obnovu. Nije samo novac već je iznimno važno što ta borba protiv korupcije doprinosi poboljšanju društva i to je borba za malog čovjeka i njegova prava – da se upiše u školu, ide na fakultet ili liječenje bez koverte- mita.