Suditi po najavi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, SAD uvode sankcije protiv Naftne industrije Srbije od Nove godine, što bi moglo da dovede do značajnih ekonomskih i političkih posljedica po Srbiju. Zvaničan dokument još nije stigao na vrata srbijanskih vlasti, a prema saznanjima Blica ni na adresu NIS-a, pa se može samo pretpostavljati šta on sadrži.
Riječ je o dokumentu donijetom sredinom novembra, uoči predsjedničkih izbora u Americi, i mogao bi da zabrani Srbiji, tačnije NIS-u, uvoz nafte jer je ova kompanija u većinskom ruskom vlasništvu.
Pošto sadržaj dokumenta još nije poznat, postoji nekoliko opcija šta bi to moglo da znači.
Jedna je ukidanje svifta NIS-u, odnosno blokada plaćanja sirove nafte i ako bi negdje uspjela da je nabavi. Druga, možda izvjesnija verzija, jeste zabrana transporta preko JANAF-a , odnosno hrvatskog gasovoda kojom stiže do pančevačke rafinerije.
Ovo tim prije što dvogodišnji ugovor zaključen sa NIS-om i JANAF-om ističe 31. decembra, pa je logično pretpostaviti da neće biti produžen.
Prema tom ugovoru, NIS je rezervisao kapacitete JANAF-a za transport 6,2 miliona tona sirove nafte (plus-minus 10 posto) po principu “puno za prazno”. Pritom je kroz taj naftovod najmanje ruske nafte stizalo, već najvećim dijelom, dvije trećine, iz Iraka i Kazahstana.
U ovakvom scenariju, ukoliko se ne da dodatni rok da se Srbija snađe u ovoj situaciji, problem bi mogao da ima značajne ekonomske posljedice, jer bi od januara NIS mogao da se osloni samo na rezerve koje ima i one koje država Srbija posjeduje u svojim rezervama.
To bi moglo da ugrozi funkcionisanje privrede i zbog toga srpske hitno traže rješenje jer u suprotnom sirovina neće stizati do pančevačke rafinerije na preradu.
Jedno od rješenja bi svakako bio i pokušaj da smanje udio većinskog vlasnika, Gasprom njefta i Gasproma, koji je sada 56,15 posto, na ispod 50 posto. Ipak, pitanje je da li će i pod kojim uslovima ruski partner pristati.
I sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić zasad ne zna u kojem smjeru bi to moglo da ide i koliko bi Srbiju to koštalo.
Prema podacima Centralnog registra hartija od vrijednosti, Gasprom njeft i Gasprom imaju 56,15 posto vlasništva u bivšem državnom gigantu, dok je 29,87 posto u vlasništvu Republike Srbije, a ostatak u rukama malih akcionara i građana. Srbija je 2008. prodala 51 odsto akcija srpske državne naftne kompanije NIS ruskoj kompaniji Gasprom njeft bez tendera za 400 miliona eura u okviru naftno-gasnog aranžmana između Srbije i Ruske Federacije.
Neizvjesno je šta će se u ovakvom rasporedu karata desiti i sa Petrohemijom, odnosno strateškim ugovorom koji je potpisan prošle godine. Ovaj gubitak bi mogao opet da padne na leđa srbijanskih poreskih obveznika, a pritom bi i planirane investicije pale u vodu, piše Srbija danas.
Tu je i gasni sporazum koji je u paketu bio uvezan 2008. godine prilikom prodaje NIS-a, što znači i sudbina Srbijagasa. Gasprom je jedini dobavljač gasa Srbiji i većinski vlasnik oba gasovoda kojim se gas iz Rusije doprema do domaćinstava i industrije u Srbiji.
Ovakvu situaciju srbijanska vlast je naslutila da bi mogla da se dogodi, pa je sa Mađarskom najavila izgradnju novog naftovoda između Novog Sada i mjesta Alđe, kroz koji bi se energent dopremao kopnenim putem direktno iz naftovoda Družba, najdužeg na svijetu, koji se proteže na 4.000 kilometara između Rusije i Nemačke.
Sporazum o naftovodu potpisan je 21. juna prošle godine, a investicija je vrijedna više od 150 miliona eura. Izgradnja bi trebalo da traje između 12 i 24 mjeseca.
Situacija je izuzetno komplikovana i u slučaju da se se ukine i SVIFT, pa onda NIS, iako bi uspio da kupi sirovu naftu na svjetskom tržištu, ne bi mogao da plati.
Pri tom ta opcija nameće pitanje i ko bi prodao crno zlato kompaniji kojoj je Amerika uvela sankcije. NIS i sada ima probleme sa nekim svjetskim kompanijama koje ne žele da posluju sa firmom koja ima većinski ruski kapital.
