Generalni štrajk podrazumijeva da većina ljudi izađe na ulice i kaže – mi ne radimo više svoj posao sve dok ne omogućite da se napravi prelazna vlada koja će izboriti uslove za izbore koji će biti bar malo fer. I tada Aleksandar Vučić neće imati više nikakav izbor osim ova dva – odlaska na dugogodišnju robiju ili da pobjegne iz zemlje, rekao je za N1 urednik u listu “Radar” iz Srbije Zoran Preradović.
„Odluka gimnazijalaca da nastave da idu u školu još ovu nedjelju je ispravna jer je skraćivanje školske godine politička odluka kako bi se spriječile blokade i učešće srednjoškolaca u njima. I to pokazuje svu bijedu ovog režima.
Pritisci vlasti su očekivani i ona tako funkcioniše od samog početka, a čini mi se da su profesori prilično otporni na te pritiske“, rekao je u emisiji Dan uživo na N1 Preradović.
On navodi da to što Ministarstvo prosvjete navodi da ima stav o kraju polugodišta i zaključivanju ocjena, zapravo i nije njihov stav.
„Od kada se Vučićeva naredba naziva stavom, naredba da se zaključe ocjene. To se ne može učiniti iz više razloga. I Ministarstvo prosvjete to zna i ono se ne pita jer sve naredbe stižu sa Andrićevog vijenca.
Pa pogledajte onog čovjeka koji je predsjednik Nacionalnog prosvjetnog savjeta, pa čovjek izgleda kao paranormalna pojava i taj sada pritiska profesore. Međutim, stvari su otišle predaleko da bi se problemi rješavali kako su oni naumili. U većini škola to neće dati rezultat“, kaže Preradović.
On navodi i da studenti imaju izuzetno pametnu taktiku.
„Oni su poručili predsjedniku da se on ništa ne pita i traže da institucije rade svoj posao. Ja nisam siguran da će u sutrašnjoj akciji zateći, da se izrazim kolokvijalno, Zagorku Dolovac živu, ali sam siguran da će njihove akcije u nekom trenutku dati rezultat. Pa vi vidite rekacije Aleksandra Vučića nakon skupa?
Možete da vidite uplašenog čovjeka i gomilu nejakih naprednjaka oko njega. Oni su sada kao slon na staklenim nogama. Sa druge strane imate umreženo SNS članstvo koje nikakvim zaslugama nije, pod okriljem noći, došlo do bogatstva i teško će se oni vratiti da opet budu šoferi ili konobarice – uz dužno poštovanje za ove poslove“, dodaje on.
Smatra i da je Vučić „u žestokoj defanzivi“.
„Pa pogledajte njegove izjave, to je nastrana tipologija. On je najprije nazvao studente plaćenicima, pa im je onda ponudio jeftine stambene kredite, a dan kasnije im je rekao da može da ih razbaca sa 500, 600 Kobri, a onda je poslije protesta rekao, vrlo pomirljivim tonom, da je to bio veliki skup. Zapravo on već čini neke ustupke, doduše minimalne, ali će ih tek praviti“, kaže sagovornik N1.
Urednik „Radara“ Zoran Preradović smatra i da praznici neće spriječiti studente da nastave sa svojim akcijama, a ne naročito poslije skupa na Slaviji na kojem je bilo 100 hiljada ljudi, a da je logičan naredni korak u Srbiji generalni štrajk.
„Generalni štrajk podrazumijeva da većina ljudi izađe na ulice i kaže mi ne radimo više svoj posao sve dok ne omogućite da se napravi prijelazna vlada koja će izboriti uslove za izbore koji će biti iole fer. Tada on nema više nikakvog izbora osim odlaska na dugogodišnju robiju ili će pobjeći iz zemlje.
I to nije čudno, to smo imali prije 25 god sa Mirom Marković i Markom Miloševićem, to nije nešto što se kod nas nije dešavalo. Ali ako ste slušali Miloša Vučevića i njegovu izjavu da Srbija ne smije da stane i bez 15, 155, 1555 ljudi, pa vi morate da se zapitate da li je on sišao s uma i da li neko u ovoj zemlji ima manje mozga od Ane Brnabić?
Pa još samo jedna takva izjava ih dijeli od toga da im 100 ili 200 hiljada ljudi zaigra pod prozorom, samo još jedna takva izjava“, naveo je Preradović.
On smatra i da će posle pada režima Aleksandra Vučića institucije morati da se prave iznova.
„Imamo Skupštunu koja ne liči na to, tužilaštvo koje mora da bude veoma dobro prosijano, isto to važi i za novinare. Pa ja sam već slušao 5. oktobra – nemojte kolege, pa nam se sve isto ponovilo 25 godina kasnije.
Režim će neminovno otići i ono što će se izliti iza njih će biti prestrašno i bit će potrebna i snaga i poštenje da bi se sve saniralo“, kaže i zaključuje:
“Pamet, strategija, uportnost, nenasilan otpor, strpljenje su ključ studentskog uspjeha. Novi Sad je prestrašan događaj i to je prelio čašu. Ali rezultat ponašanja ovog režima su desetine mrtvih, od helikoptera pa do Novog Sada.
Ne zaboravljamo rudare, porodicu sa troje djece koju je zgazilo vojno vozilo. Akumulirana je velika nepravda. Glad možete da trpite, ali nepravdu ne, ona mora negdje da se izlije”.
