Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić se obratio uoči konferencije koju su organizovali u Sarajevu s ciljem konsultovanja o krivično-pravnim mogućnostima prilikom negiranja genocida. Osim toga je komentarisao zatvaranje Memorijalnog centra usljed sigurnosne situacije u državi.
Suljagić je povodom otvorenog pisma o zatvaranju Centra, čiji je on potpisnik, izjavio da je Memorijalni centar trenutno u stanju potpune pravne neizvjesnosti u momentu kad zaposleni ne znaju koji se zakoni primjenjuju i odnose na njih.
Ističe da ih “režim u Republici Srpskoj optužuje da ‘pokopavaju životinjske kosti u Potočarima’ dok odbija da provede odluke Ustavnog suda i sudova Bosne i Hercegovine”.
“Mislim da u takvom kontekstu, Memorijalni centar mora imati mnogo ozbiljnije obezbjeđenje nego što ga trenutno ima. Situacija nije redovna već vanredna, u najmanju ruku”, kazao je napominjući da su zaposlenici Memorijalnog centra civili za razliku od onih u svim drugim državnim institucijama BiH koje djeluju u RS-u.
Osvrnuo se na kritike što je zatvorio Memorijalni centar Srebrenica dok traje sigurnosna i politička kriza, kazavši da oni kojima to smeta mogu sami doći u Srebrenicu da budu “živi štit”.
“Ako nas ne možete zaštititi, šta predlažete, da uzmemo presude Ustavnog suda i njima mašemo (da li vertikalno, da li horizontalno) kad srpska žandarmerija dođe da nas deložira.
Dakle, ili ćete nas zaštititi ili će stanje ostati kakvo jeste, ali ono što mogu da obećam svima u Bosni i Hercegovini, Sarajevu i gdje god treba – to je da djeca onih koji su izgubili živote u julu ‘95. neće biti ničiji živi štitovi niti ćemo biti živi štitovi ljudi koji stanuju ovdje ili rade u kancelarijama na Skenderiji i Marindvoru.
To nije naš posao već je njihov posao da zaštite nas tamo, pa ko god ima problem s tim što Memorijalni centar ne radi, nek svoju porodicu stavi u auto i tamo s nama bude malo živi štit, pa ćemo možda i mi malo drugačije razmišljati”, rekao je.
Negiranje genocida
Suljagić je, govoreći o problemu negiranja genocida i neprocesuiranja tih slučajeva, rekao da se Memorijalni centar godinama bori protiv negiranja tog ratnog zločina i da je razvijen niz instrumenata, koji ranije nisu postojali.
Memorijalni centar je konferenciju organizovao radi otvorenih konsultacija i predstavljanja krivično-pravne analize negiranja genocida, kao i smjernica za prijavljivanje negatora, a s obzirom na to još nema krivičnih postupaka, odnosno, da su dosadašnje prijave odbijane.
“Procedure, razumijevanje bića krivičnog djela i dr. su ekspertske, stručne stvari i nakon što sam i sam, kao i svi mi, nekoliko puta neuspješno podnosili krivične prijave, odlučili smo da angažujemo pravnike i obavimo razgovor u kojem učestvuju i tužilaštvo i sud i akademska zajednica, žrtve i preživjeli zločina, pa da vidimo kako da napišemo prijavu koja će konačno biti prihvaćena i na osnovu nje biti vođen sudski postupak”, kazao je Suljagić.
Organizovanje skupa u Sarajevu objasnio je potrebom “da definišemo taj algoritam i više ne tapkamo u mraku te da znamo da je kod podnošenja krivične prijave idući put, vrlo izgledno da će doći i do krivičnog postupka”.
Uoči konferencije, ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u Bosni i Hercegovini Julian Reilly je kao učesnik skupa izjavio novinarima da vlada njegove zemlje već niz godina podržava Memorijalni centar Srebrenica.
“Borba za istinu i pravdu, kojoj je posvećeno osoblje Memorijalnog centra, ključna je za sve procese izgradnje mira u BiH i regionu.
Negiranje genocida i drugih ratnih zločina te veličanje ratnih zločinaca, kojem nažalost svjedočimo skoro svakodnevno, u suprotnosti su s procesima koji vode trajnom miru. To su aktivnosti koje podrivaju stabilnost. Osim ljudske strane i otvaranja rana, negiranje genocida i zločina ima svoje mjesto u zakonodavstvu”, rekao je ambasador.
Stručnjak za krivično pravo Almir Maljević rekao da do danas niko nije ponudio analizu odredaba krivičnog zakonodavstva, koje tretiraju problematiku zabrane negiranja genocida.
“Kao rezultat, dešavale su se situacije da zbog nekih nejasnoća u procedurama, veliki broj tih predmeta, podnesenih prijava za negiranje genocida, završavaju donošenjem naredbi o neprovođenju istrage”, rekao je.
U praksi su se dosad pojavili problemi u vezi s nekoliko pitanja, dodaje Maljević.
Prvi problem je eventualno ko može biti počinilac, drugo je značenje pojma javnog negiranja genocida, a treći – da li se radi o krivičnom djelu koje ima neku posebnu, konkretnu posljedicu koju treba dokazivati ili ne treba, kao i pitanje da li za radnje negiranje genocida treba dokazivati da imaju potencijal da potaknu na nasilje, mržnju itd.
