Akademik Esad Duraković napisao je kolumnu gdje tretira trenutnu politčku krizu u BiH i regiji.
“Sasvim nedavno, Vučić je sugerirao Dodiku da radi na pomirenju Srba i Bošnjaka na račun Hrvata, valjda zato da bi bili „na gubitku“ Hrvati.
Naravno, riječ je o podvali toga „mirotvorca“, o podvali koja više nije ni lukava jer se on već 30 godina na sve načine – od ratničkih do diplomatskih vještina – bori za konačno osvajanje bosanskog teritorija. On pri tome računa na nekoliko stvari”, piše Duraković.
Prvo, on računa na naivnost i apatiju Bošnjaka općenito.
Drugo, on zna da u bošnjačkom korpusu ima lidera od velikog političkog utjecaja, u samim političkim vrhovima, koji su spremni na ustupke njegovoj agresiji, pa i na podjelu BiH (sjetimo se visoko pozicioniranih političara iz SDA koji su in cognito, kao misionari, putovali u Beograd radi sabotaže revizije presude o genocidu u Srebrenici; sjetimo se skorašnjeg tajnog sastanka s Dodikom na najvišem partijskom nivou, i mnoštva drugih zavjereničkih akcija).
Opozicija u BiH ne umije to dovoljno politički kapitalizirati, a narod je potpuno apatičan. E, upravo ovih dana stiže novi podsticaj na perverznu „političku ljubav“ – kao podstrek da se Bošnjaci „pomire“ s Hrvatima kako bi time izbili „hrvatski adut“ Dodiku iz ruku; podstiču se na dalje ustupke Čovićevim rasističkim, segregacijskim i anticivilizacijskim prohtjevima smještenim u zamišljeni Izborni zakon”, navodi.
Sada smo u situaciji da ne znamo kud ćemo prije od silnih ljubavi i strastvenih pomirbi.
Mi se s Hrvatima nismo svađali (uvijek mislim na Hrvate u Čovićevom čudovišnom zagrljaju, jer ima veoma mnogo Hrvata koji su izvan toga zagrljaja, u čestitosti i bosanskom domoljublju!).
Prema ovim preporukama i scenariju, Bošnjaci treba da stalno popuštaju, uzmiču – sve dok se ne zatvore u bošnjački geto u kome će izgubiti baš sve.
Apsolutno je naivno vjerovati da će Dodik i Čović ući u neki međusobni konflikt, ili čak neslaganje, jer njih čvrsto veže krajnji cilj: rasturanje BiH stvaranjem trećeg entiteta i potom odvajanje i jednog i drugog entiteta”, ističe.
Izlazak ususret Čovićevom zahtjevima znači definitivno odustajanje o svake mogućnosti, svake šanse za stvaranje društva uređenog na građanskim principima, odnosno – to je konačno legaliziranje etničke strahovlade i konflikata do definitivnog raspada države.
Naprosto je zastrašujući nagovještaj iz nekih političkih partija s bošnjačkom većinom da bi – navodno – bilo dobro ići u tome smjeru. To je samoubilački čin!
Bosanske patriote treba da znaju jednu stvar: Ako se BiH raspadne, to neće biti zbog političke moći Dodika i Čovića već zbog bošnjačkog kompromisa s njima – pristanka na podebljavanje etničkih linija i stvaranja tri entiteta koji će završiti secesijom.
Ne može se to dogoditi bez pristanka „treće strane“; čak ni Palmer ne može patriote prisiliti na to. Poenta je u tome što bi tzv. čuvari BiH, nakon njena silnog mrcvarenja, mogli reći: Pa to je viša sila… Ništa se nije moglo učiniti…
Propadne li BiH, propast će zbog njenih lažnih branitelja, prvenstveno iz bošnjačkog korpusa. A „Bošnjaksitan“ bi ovdje bio evropska Gazza”, zaključuje Duraković.
