Akademik Mirko Pejanović bez imalo uvijanja direktno u centar: “Bosanske snage moraju zaustaviti razbijanje BiH!”

U utorak, 23. novembra, između današnje 26. godišnjice Daytonskog mirovnog sporazuma i Dana državnosti države Bosne i Hercegovine (BiH), u amfiteatru Akademije nauka i umjetnosti BiH (ANUBiH), bit će održana promocija knjige Državnost Bosne i Hercegovine u XX i XXI stoljeću akademika Mirka Pejanovića, čiji je izdavač IKD University Press, Sarajevo.

Knjigu u kojoj su, kako je navedeno, elaborirani najvažniji aspekti u razvoju državnosti Bosne i Hercegovine tokom XX i početkom XXI stoljeća, promovirati će akademik Ivan Cvitković, prof. dr. Robert Donia, inostrani član ANUBiH, prof. dr. Asim Mujkić, Fakultet političkih nauka UNSA i prof. dr. Husnija Kamberović, Filozofski fakultet UNSA.

Ovim povodom, ali i povodom 26. godišnjice Daytonskog mirovnog sporazuma, te godišnjice zasjedanja ZAVNOBiH-a i predstojećeg Dana državnosti BiH za Radiosarajevo.ba govori akademik Pejanović.

Razvoj državnosti

Radiosarajevo.ba: Danas je 26. godišnjica Daytonskog mirovnog sporazuma. Evo, s ovim historijskim uklonim, kakav je, po Vama, značaj Daytona za razvoj državnosti Bosne i Hercegovine?

Akademik Pejanović: Sada govorimo o jednoj prošlosti u historijskom razvoju države Bosne i Hercegovine. O tome šta je značio Daytonski mirovni sporazum za ovu zemlju. On je, prije svega međunarodni mirovni ugovor o miru. Njime je zaustavljen troipogodišnji rat i započela izgradnja mira, i to na temelju koncenzusa koje su postigle vodeće svjetske sile unutar Kontaktne grupe koja je pripremala Daytonski mirovni sporazum. A to su: Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska, Ruska Federacija i SR Njemačka, kao i na temelju kompromisa koji je, može se reći, nametnut pregovaračkim stranama u daytonskom sporazumijevanju, odnosno u prirpremi Daytonskog sporazuma. To su predsjendik Hrvatske (Franjo Tuđman), predsjednik Srbije (Slobodan Milošević) i predsjednik RBiH (Alija Izetbegović).

Daytonski mirovni sporazum, u naučnoj literaturi koja je analizirana u pripremi i za ovu moju knjigu, kod većine istraživača ima dvije odrednice. Jedna je da je Daytonski mirovni sporazum omogućio zaustavljanje rata i izgradnju mira u Bosni i Hercegovini, i da je to postignuto uz angažiranje međunarodnih mirovnih vojnih snaga i civilnog predstavnika međunarodne zajednice, kao vrhovnog autoriteta, a to je OHR.

Druga odrednica je u tome da je doneseni daytonski Ustav, kao sastavni dio Daytonskog mirovnog sporazuma, ima ograničena za optimalan razvoj funkcionalne pravne države. Naime, u Ustavu je našla mjesto dominacija etničkog momenta u ispoljavanju socijalnih i političkih interesa. Učvršćena je na toj osnovi moć dotadašnjih etničkih stranaka, koje u upravljaju Bosnom i Hercegovinom, u vladanju Bosnom i Hercegovinom, u cijelom ovom postdaytonskom periodu nisu uspjele izgraditi koncenzus o državnom razvoju Bosne i Hercegovine.

Radiosarajevo.ba: Postavlja se pitanje u čemu se ogleda napredak u provođenju Daytonskog mirovnog sporazuma i u tom kontekstu izgradnje državnosti Bosne i Hercegovine?

Akademik Pejanović: Prvi momenat je izgradnja mira u Bosni i Hercegovini, a drugi momenat, koji ide uporedo s time, jeste izgradnja institucija države Bosne i Hercegovine. Evo da podsjetimo da je Vijeće ministara BiH 1997. godine imalo tri ministarstva, a putem reformi i projekta integracije BiH u Evropsku uniju Vijeće ministara je izraslo u devet ministarstava. Uspostavljene su jedinstvene Oružane snage BiH, i to se smatra najuspjelijom reformom.

Formirane su brojne državne institucije, među kojima posebno mjesto imaju: Granična policija BiH, Obavještajno-sigurnosna agencija, Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), Uprava za indirektno oporezivanje (UIO), Sud i Tužilaštvo BiH… Neka istraživanja su pokazala da je BiH u proteklih 26 godina nakon Daytona izgradila i uspostavila preko 70 institucija koje su u funkciji države BiH. U tom napretku je i aplikacija BiH za članstvo u EU 2016./2017. godine i odgovori na pitanje koje je Evropska komisija (EK) postavila BiH za sticanje statusa kandidata. To je najbitniji napredak.

Uzroci krize u BiH

Radiosarajevo.ba: Profesore Pejanoviću, otkud onda krize u razvoju države kojima danas svjedočimo?

Akademik Pejanović: Vidite, naučne analize pokazuju da u postdaytonskom periodu u razvoju BiH postoje dva aspekta permanentne krize. Jedan aspekt se odnosi na krizu upravljanja državom BiH. Kako krizu upravljanja? Tako što vladajuće stranke u svom tom periodu nemaju odgovor za primjenu demokratskog principa u parlamentarnom obliku demokratije, a to je da nemaju odgovor za formiranje parlamentarne većine zasnovane na temelju potpisanog sporazuma.

Umjesto toga postoji partnerstvo u podjeli resora i svaka stranka može da opstruira donošenje zakona i provođenje reformi prema onome kako ona to želi. To je aspekt krize. On je u trajanju, on je bio, traje i trajat će dok se ne promjeni odnos prema formiranju parlamentarnih većina na nivou države i entiteta.

Drugi aspekt krize jeste kriza ekonomskog razvoja, koja traje svo vrijeme postrato i postdaytonsko. Jer je u ratu uništena dotadašnja privredna osnova života i rada. Postojeće vlasti se ne bave skoro nikako privrednim razvojem i zapošljavanjem omladine. Umjesto socijalnog bunta kod građana prema takvom odnosu vlasti, sve je masovniji odlazak na rad u zemlje EU. U novije vrijeme se govori da to nisu samo desetine već blizu 200.000 ljudi u posljednjoj deceniji.

Radiosarajevo.ba: No, činjenica BiH je i radikalizacija krize sa najavama destrukcije institucija države BiH. Kako na navedeno gledate?

Akademik Pejanović: Najava SNSD-a i njegovog lidera Milorada Dodika da će se ukinuti nadležnosti državnih institucija jeste samo pokazatelj da parlamentarna većina ne funkcioniše i da može doći do samovoljnih projekata i akacija, čak i onih koji idu na destrukciju institucija.

Najavljeno ukidanje institucija države BiH znači istovremeno ukidanje same države, put ka secesiji Republike Srpske iz BiH. Ovaj projekat se mora zaustaviti snagom međunarodne zajednice, Evropske unije, snagom demokratskih, patriotskih i multietničkih snaga u Bosni i Hercegovini. U protivnom, ako ne dođe do zaustavljanja najavljene destrukcije institucija države Bosne i Hercegovine, nastupit će novi momenti u krizi u Bosni i Hercegovini koja je jedna od najvećih u postodyatnskom periodu. Može doći do opšteg haosa, naraslog konflikta koji bi ugrozio sigurnost cijelog regiona i mir u europi.

Europeizacija BiH

Radiosarajevo.ba: Uvaženi profesore Pejanović, 23. novembra u Sarajevu će biti održana promocija Vašeg novog djela Državnost Bosne i Hercegovine u XX i XXI stoljeću. Može se primijetiti da je riječ o vrlo aktuelnoj temi. Što Vaše djelo donosi?

Akademik Pejanović: Knjiga je sažeta, društveno-historijska i politološka sinteza prijelomnih perioda u razvoju državnosti tokom 20. i 21. stoljeća. Recenzenti koji su preporučili štampanje knjige su istaknuti naučni radnici koji se bave razvoj historijskim, filozofskim i sociološkim razvojima društva i države. Napisali su da knjiga predstavlja vrijedno naučno istraživanje egzistencije i razvoja države Bosne i Hercegovine u savremenom dobu.

U pitanju je jedno stoljeće i prve dvije decenije 21 stoljeća. U desetogodišnjem radu na pripremi knjige primijenjen je multidisciplinarni pristup. Dakle, društveno-historijski, političko pravni i politološki pristup.

Rasvjetljenja su ustavno-politička rješenja, na temelju daytonskog Ustava koja ograničavaju uspostavu i funkcionisanje pravne države na počeku 21. stoljeća. U tom kontekstu se, dakako, postavljanja mogućnost vizije, projekcije političke budućnosti Bosne i Hercegovine.

Analizirana i izučena literatura omogućuje da se zaključi da izgradnja mira i države je jedan istorijski proces koji je nakon Daytona internacionaliziran, što znači da u tom procesu zajedno učestvuju EU, međunarodna zajednica, domaće politike i demokratske snage i nevladin sektor. Budućnost se vidi u ubrzanoj integraciji države Bosne i Hercegovine u EU i NATO posredstvom jačeg angažovanja međunarodne zajednice i EU, te uspostavljenjem unutar BiH široke koalicije demokratskih, patriotskih, multietničkih snaga za evropsku, pravnu državu Bosnu i Hercegovinu. Za tako nešto postoji socijalni koncenzus. Građani, više od 75 posto njih, žele da njihova zemlja bude u EU. Svi koji odlaze u EU, a dolaze u velikim brojkama, pokazuju da je rješenje svih rješenja europeizacija BiH.