Grad Sarajevo, vlastitim potencijalom i historijskim bićem kao kosmopolitska i multietnička zajednica, grad koji baštini snažnu antifašističku tradiciju, predstavlja središte razvoja države Bosne i Hercegovine i grad simbol otpora …
… nazadnim ideologijama, prepoznatljiv u širim okvirima.
Istaknuo je to danas na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99” o temi “Šestoaprilski zavjet slobode, otpora i herojstva opsjednutog grada”, čiji je uvodničar bio akademik Mirko Pejanović, a koja je upriličena uoči obilježavanja Dana Grada Sarajeva, 6. aprila.
Pejanović, koji je u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i opsade njenog glavnog grada (1992.-1995.) bio član ratnog Predsjedništva RBiH, detaljno je elaborirao ključne prijelomnice u stasanju Sarajeva kao civilizacijskog, kulturnog, administrativnog i privrednog središta te pokretača sveukupnog razvoja Bosne i Hercegovine.
– Sarajevo ima sve pretpostavke da se razvija i da bude jedan od važnih regionalnih centara u jugoistočnoj Evropi i važnih centara za Evropsku uniju (EU) u koju mi idemo – istaknuo je Pejanović, potcrtavajući kako se radi o gradu koji svojim postojanjem potvrđuje mogućnost međuljudske, međuetničke i međuvjerske tolerancije, odnosno svega onoga što, zapravo, treba cijeloj Evropi.
U tom je kontekstu parafrazirao izjavu jednog poznatog svećenika koji je nedavno u Milanu (Italija) izjavio – da bez Sarajeva nema Evrope.
Akademik Pejanović je prethodno ukazao na historijske prijelomnice u razvoju glavnog grada BiH, počevši od onih vezanih za Drugi svjetski rat (1941.-1945.) i vrijeme opsade (1992.-1995.), kao i za savremeni razvoj grada u postdejtonskom periodu.
Podsjetio je kako je Sarajevo u toku Drugog svjetskog rata bilo žarište antifašističkog otpora i borbe, a koje je oslobođenje dočekalo s više od 10.000 ilegalaca, koji su djelovali u samom gradu, kao i sa značajnim snagama izvan grada koje je organizirao tadašnji Narodnooslobodilački antifašistički pokret.
Nakon okončanja Drugog svjetskog rata, Sarajevo bilježi snažan razvoj, koji je kulminirao u 80-tim godinama prošlog stoljeća, kada glavni grad BiH izlazi na svjetsku scenu, organiziranjem 14. Zimskih olimpijskih igara (1984.) te doživljava sveukupni privredni i kulturni procvat i postaje prepoznatljivo u širim okvirima.
Pejanović, istovremeno, podsjeća kako je to sve zaustavljeno agresijom na BiH i opsadom Sarajeva koja je trajala 44 mjeseca, ali i snažnim odgovorom/otporom građana i institucija, čime je Sarajevo iznova postalo grad heroj i simbol borbe za slobodu.
Postdejtonsko vrijeme obilježeno je obnovom infrastrukture i stambenog fonda, devastiranih tokom opsade, a Sarajevu, prema riječima uvodničara, predstoji reforma ustavnopravnog položaja u smislu da glavni grad BiH dobije pripadajuće nadležnosti u vezi s čime je planirano održavanje međunarodne naučne konferenecije u novembru o.g.
Na značaj civilizacijskih vrijednosti na kojima je Sarajevo istrajavalo, te postalo prepoznatljivo u širim okvirima, ukazao je i predsjednik Kruga 99 Adil Kulenović, prisjećajući se svega onoga što je obilježio slobodarski duh i otpor građana.
– Otpor opsadi glavnog grada i razaranju države nije bio samo oružani.
On je bio izraz narodne volje na svim poljima: u ratnoj privredi, obrazovanju i nauci, kulturi i umjetnosti, medijima i samoniklim nevladinim organizacijama, 185.000 potpisa Deklaracije za jedinstveno i nedjeljivo Sarajevo u opkoljenom gradu iz 1994. godine i 1.000.000 potpisa iz 56 zemalja svijeta svojevrstan su i autentičan zavjet najvišeg civilizacijskog ranga – kazao je Kulenović.
Poručio je kako su vrijednosti utkane u ovu slobodarsku Deklaraciju i nadalje ideal i princip nade kojem se teži, i koji će u drugačijim historijskim i političkim okolnostima, konačno i biti stvaren.
