“U ovoj državi naprosto dominiraju lokalni šerifi koji čine sve da odlože njezino funkcioniranje na način kako država funkcionira u čitavom demokratskom svijetu, da odlože državu u kojoj vladaju zakoni i čine sve da umjesto zakona vladaju oni”, istakao je danas akademik Slavo Kukić, govoreći u programu Federalne televizije.
“Dok god vladaju oni, oni su zaštićeni od pravnog progona za sve ono što su činili u zadnjih 20-25 godina. Onog časa kad im se otmu procesi ispod kontrole njima je jasno da će prestati priča o zaštiti svoga naroda i da će morati odgovarati pred sudovima i to na način kako je u Hrvatskoj odgovarao i kako odgovara još i danas Ivo Sanader.”
Kaže da su teorijski mogući vrlo različiti scenariji u BiH.
“Ako se danas može ikoga optuživati, uz domaće nacionalističke barabe, i ako se sutra imadne ikoga optužvati za ono što bude eventualno, ne daj Bože dolazilo, onda će to biti međunarodni centri moći. Oni koji su kreirali Dejtonski sporazum, oni koji su kreirali ustavno rješenje koje po sebi jeste luđačka košulja, oni koji su one koji su odgovorni za stotine hiljada života, ideologije, pojedince i partije uzeli za svoje partnere u izgradnji drugačije BiH, oni koji su u Dejtonu garantirali da će oni biti jamac stabilizacije bh. društva, a danas naprosto se prave ludi i sve to gledaju sa strane. Ne mislim da je moguće sa BiH skinuti luđačku košulju. Naprosto je priča potpuno drugačija, što se odnosa geopolitičke moći planetarne tiče danas nego što je bila u Dejtonu 1995. Danas umjesto Sovjetskog saveza koji je bio na koljenima imamo Rusiju koja se vratila na svjetsku geopolitičku scenu. Imamo Kinu koja je vrlo snažan geopolitički igrač i teško je za očekivati neku vrstu konsenzusa koja je, htjeli mi priznati ili ne, postojala u Dejtonu. Dakle to je mogućnost koja je samo teorijska, ja u nju ne vjerujem. Ako iko to može, mogu građani ove zemlje.”
Ističe da se teško može zaobići teza da su svjetske procese oblikovali, ne političari, nego krupni kapital koji je tražio svoje ekonomske interese u ovom i u onom dijelu svijeta.
“Onda su ti ekonomski interesi se njemu vratili kao bumerang. Rusija koristi činjenicu da su SAD sve manje uvjerljive. To što se dogodilo u Afganistanu je poraz koji se ne da zanijekati. Ili poraz u Vijeću sigurnosti. Ali sve manje uvjerljiva je i EU. To nema veze sa EU koja je funkcionirala do prijema bivših socijalističkih zemalja 2004. godine jer u današnjoj EU nemate nijednog pitanja na kojem se može postići konsenzus. Kad je u pitanju BiH imate pritisak Njemačke, Nizozemske, pritisak Ujedinjenog Kraljevstva koje je do jučer bilo član EU, ali imate isto tako snažan odgovor Poljske, Mađarske, Slovenije, Bugarske, itd.”
Državno Tužiteljstvo i SIPA su dio jednog anakronog, nenormalnog sistema
Kukić smatra da od sankcija apsolutno nema ništa.
“Ako se pojave sankcije one mogu biti samo sankcije pojedinačnih zemalja. EU o tome odlučuje konsenzusom i ne postoji niti jedna mogućnost, niti 1% mogućnosti da sankcije budu odgovor EU.”
Na pitanje šta rade državno Tužilaštvo i SIPA, odgovara: “Državno Tužiteljstvo i SIPA su naprosto dio jednog anakronog, nenormalnog sistema. Sistema u kojem ne postoji trodioba vlasti, kao u demokratskim sistemima gdje egzistira pravna država. U ovoj zemlji, naprotiv, postoje centri političke moći. Sve ostalo su ekpoziture tih centara političke moći. Imali su razloga da reagiraju i kršenjem dopuna Kaznenog zakona koju je izvršio bivši visoki predstavnik, jer nakon toga je zabilježen veći broj izlijetanja građana BiH na različitim pozicijama. Državno Tužiteljstvo je moralo podhitno reagirati. Ono međutim odgovara na način da kaže da je formiran predmet. Šta to znači?”
Pojašnjava da su mnogi optuživali Valentina Inzka i sada će optuživati Christiana Schmidta, ali da i jedan i drugi mogu djelovati u okvirima koji su im dati.
“Neko se neće složiti pa će kazati da se bonske ovlasti mogu iskoristiti mimo konsenzusa PIC-a. To nije baš jednostavna priča. Uostalom, da bi se produžio mandat snaga EUFOR-a ovdje, Zapad je morao skinuti gaće pred Rusijom pa i otkloniti izvještaj Christiana Schmidta da govori pred Vijećem sigurnosti. Njegovi su naprosto okviri skučeni. Istina jeste da ponešto od toga određuje i mentalni kod čovjeka koji je na toj poziciji.”
Čović, Izetbegović i Dodik su se dogovorili da se ne dogovore
Kukić naglašava da normativni okvir sam po sebi nije svemoguć.
“I da je prošao Aprilski paket to ne znači da bi nam cvjetalo cvijeće. Ali bi imali normativni okvir koji je po sebi pretpostavka da se mogu poticati nove promjene. Ako imate jedan pozitivan iskorak onda on po sebi može mijenjati ambijent, može mijenjati volju ljudi, može u kraj sklanjati one koji su remetilački faktor. Da je tada usvojen Aprilski paket pitanje je bi li Dodik danas funkcionirao ovako kako funkcionira. Uostalom, i on je bio za Aprilski paket. Kada to nije učinjeno onda je stvorena negativna energija, opet uz sufliranje svjetskih centara moći, da se tako može po logici step by step činiti štošta što se inače ne bi činilo. Prema tome, puno je vjerojatnoće da bi mnogi procesi, da je usvojen Aprilski paket, išli drugim smjerom, ali vrlo teško je garantirati da bi se to i dogodilo.”
Kaže da se Čović, Izetbegović i Dodik ne mogu dogovoriti zato što su se dogovorili da se ne dogovore.
“Zapravo ovakav ambijent njima svoj trojici odgovara. U zadnjih nekoliko mjeseci je vrlo velika galama na Milorada Dodika. ruku na srce, to što on radi jeste destrukcija kakvu BiH nije imala od ‘95. godine, ali budite sigurni, bez obzira što javno se očituje na sasvim drugi način, protiv toga nema ni Bakir Izetbegović. Tom logikom Milorad Dodik produžava vijek svoga trajanja, pokazuje se kao Srbin koji ostvaruje jednu misiju iz serijala srpskog sna, ali na taj način, govoreći o ugroženosti države i Bakir Izetbegović homogenizira bošnjačko biračko tijelo oko sebe kao spasitelj i BiH i Bošnjaka. I na koncu, u čitavoj toj priči dva detalja su karakteristična u ponašanju Dragana Čovića – prvo, neće nikada imati negativan sud u odnosu na ono što čini Milorad Dodik, a on razbija državu i drugo, on zapravo taj cirkus na relaciji Dodik-Izetbegović koristi ne bi li za sebe nešto ušićario. U zadnje četiri godine nije rekao ništa niti o tome kako dovući strani kapital, kako zaposliti ljude, kako poboljšati životni standard, kako spriječiti odlazak Hrvata koji svaki dan pune vozove i avione, a svaki dan govori o promjenama Ustava i Izbornog zakona kojima želi ovjekovječiti sebe na vrhu državne piramide i osigurati poziciju hrvatskog ekskluzivnog tumača hrvatskih nacionalnih interesa HDZ-u.”
Naglašava da Čović sve što čini, čini da domovinu BiH učini što bespomoćnijom.
“U tome ima i vrlo obilatu pomoć iz Zagreba. Sve ovo što u zadnjih godinu dana govori Zoran Milanović je zapravo atak na BiH kao suverenu, nezavisnu državu, je nametanje sebe kao tutora koji će određivati kako će se procesi u BiH odvijati, koja će državna struktura biti, kakav će Ustav i zakoni biti. to je objektivno vjetar u leđa Draganu Čoviću.”
Milorad Dodik je najmoralniji od njih trojice
Kada je riječ o Bakiru Izetbegoviću kaže da je priča potpuno ista.
“Treba učiniti sve kako bi se održao u sedlu vlasti, pri tome javno, verbalno pokazivati svoju državotvornu orjentaciju itd. A suština je u tome da galamom, nadvikivanjem s Dodikom i Čovićem treba u drugi plan potisnuti aferu Respiratori, mnoge druge afere u koje su do grla uronjeni ljudi iz samog vrha SDA. Prema tome, narode evo vam igara, po principu drž'te lopova.”
Kukić smatra da je najsuptilniji igrač Dragan Čović, a da je Milorad Dodik, od navedene trojice, najmoralnija osoba.
“Iako sve što radi, radi protiv ove zemlje. Sve što on i njegova obitelj rade upućuje na to da su uronjeni u kriminal do grla. Sve što radi pokazuje da je spreman i fizički eliminirati ljude kako bi otklonio potencijalne protivnike, itd. Priča je potpuno dakle ista, samo su pristupi različiti. Po mom sudu najsuptilniji je pristup kojeg gradi Dragan Čović, iako je on podjednako, ako ne i više kancerogen od onog što radi Milorad Dodik, pa i Bakir Izetbegović.”
Na pitanje šta radi SDP, odgovara: “Ne radi ništa. Mislim da čitav građanski blok uopće nema viziju kako iz svega ovoga izaći. Da čitav građanski blok ne vidi kako se toj pomami nacionalističke pomahnitalosti uma suprotstaviti. Imaju usputne reakcije. Mislim da SDP nema pravo govoriti o sebi kao političkoj ljevici. On je politička ljevica u mogućnosti.”
Kaže da mu je teško govoriti o Željku Komšiću jer sve što kaže može biti shvaćeno personalno, a to ne želi.
“Smatram da ono što on radi nije na dobro BiH. Ne znam je li on toga svjestan, ali ta populistička retorika koju Željko Komšić koristi je retorika kojoj može aplaudirati Dragan Čović, jer u posljednjih nekoliko godina ni Dragan Čović ni HDZ nisu bili jači, a to je posljedica uvjerenja koje su formirali u javnosti, posebice među Hrvatima u BiH, da su oni u nejednakopravnoj poziciji zbog činjenice da nije izabran Dragan Čović nego Željko Komšić.”
Ništa se do izbora naredne godine neće promijeniti
O Boži Ljubiću kaže: “Šta imate ozbiljno govoriti o ortopedu koji naprosto dovodi u pitanje najeminentnije evropske pravnike iz Venecijanske komisije i umjesto njih servira istinu kako presude suda u Strazburu ne zahtijevaju nikakve ustavne promjene jer se odnose na pojedinačna prava?”
Naglašava da onaj ko kaže kako je Aleksandar Vučić doživio transformaciju, evoluciju od puškaša sa sarajevskih brda do evropejca, apsolutno je u zabludi.
“Vučić je samo 25 godina stariji i puno je perfidniji u odnosu na 1995. godinu. Sve ono što on danas čini i srbijanska politika koju on personificira pokazuje da on nije niti milimetra odustao od Memoranduma SANU, s tim da se sada zalaže za ostvarenje memorandumskih ideja u drugim okolnostima i na drugi način.”
“Ništa se do izbora naredne godine neće promijeniti. Ovo stanje je moguće mijenjati na dva načina”, zaključio je Kukić.