Priča Bakira Izetbegovića o prebrojavanju, dronovima i lovcima, na kojoj insistira i nakon osuda iz Ambasade SAD i s drugih prijateljskih adresa, za normalan dio svijeta predstavlja prijetnju novim ratovima.
Ovo je za „Avaz“ kazao akademik Slavo Kukić, uz opasku da takav narativ u slučaju naše zemlje ne predstavlja nikakvu novost.
Isijavanje mržnje
– Naprotiv, između nje i svakodnevnih poruka Milorada Dodika ili nekoliko posljednjih saopćenja HDZ-a i njegovih satelita iz tzv. HNS-a nema specijalne razlike.
U podtekstu svih njih nalaze se ambicija za novo isijavanje mržnje i poziv na novo zbijanje nacionalnih redova, po matrici jedan narod – jedna partija – jedan vođa.
To je priča koja se ponavlja pred svake izbore i koja, uprkos svim iskustvima, uporno nailazi na plodno tlo kod biračkog tijela – dodaje Kukić.
Poruku da će odlazak mladih BiH nadomjestiti robotima komentira kao izjavu koja izlazi iz okvira normalne komunikacije i koja je i više nego morbidna.
– Iz nje provijava poruka da problem nije činjenica da je zbog vlasti koja se ovoj zemlji natovarila tri desetljeća veliki dio mlada i obrazovana svijeta sklonište već potražio izvan granica BiH i da su autobusi, vozovi i avioni i dalje puni njima sličnih.
Ili još konkretnije, koga briga za demografsko pražnjenje ove zemlje ako sve one koji su odmaglili s kartom u jednom smjeru mogu zamijeniti roboti kao bogomdani nadomjestak za žive ljude – ističe Kukić.
Kada je o Izbornom zakonu BiH riječ, visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) domaćim akterima dao je još jedan rok, ali Kukić smatra da „nam sreću ne može donijeti ni Bog ni car ako se za nju nismo spremni sami izboriti“ i da Šmit ne treba trčati pred rudu.
Ispraviti greške
Pojašnjava da intervencije trebaju ispraviti greške iz Dejtona, a posebno one da se za partnere izgradnje drugačije BiH prizna one koji su odgovorni i za rat i ratne strahote, od kojih se ne može očekivati ništa, osim da u miru nastave borbu za svoje ratne ciljeve.
Na pitanje zašto proteklih dana slušamo teške optužbe, pa i uvrede upućene visokom predstavniku i međunarodnoj zajednici, dok istovremeno od njih očekujemo pomoć na putu euroatlantskih integracija, Kukić kaže da je pitanje koliko na ruku prijateljstva više uopće možemo računati.
– Oni koji su zajahali ovu zemlju, u protekla tri desetljeća odbili su svaku pomoć svijeta koja u pitanje dovodi njihov ostanak na vlasti. Tim filozofijama je ovakvo stanje kao dar s neba, oni ga ne žele mijenjati.
U toj funkciji su i najnovije prijetnje i zveckanja oružjem, i to sa sve tri strane „zaštitnika nacionalnih interesa“.
Nije do njih, oni znaju tačno šta rade. Do nas je, do punoljetnih građana ove zemlje koji im daju zeleno svjetlo da nastave s politikom kojom su nas doveli na samo evropsko dno – kaže akademik Kukić.
