Sjedinjene Države gube strpljenje sa Srbijom zbog njenog odbijanja da svoju spoljnu i bezbjednosnu politiku uskladi sa Briselom i primijeni sankcije protiv Rusije, ocjenjuju za Glas Amerike američke diplomate i eksperti.
WASHINGTON —Bivši dugogodišnji zvaničnik State Departmenta Danijel Frid (Freed) i direktor za Evropu u Međunarodnom republikanskom institutu (IRI) Pol Mekarti (McCarthy)poručuju da Srbija mora hitno da odluči – da li joj je budućnost u Evropi ili sa Putinovom Rusijom, odgovornom za ratne zločine i zvjerstva u Ukrajini.
“Pozivamo Srbiju da se usredsredi na svoj cilj članstva u Evropskoj uniji, uključujući i da uskladi svoju spoljnu i bezbjednosnu politiku sa ostatkom Evrope”, poručio je početkom nedelje portparol State Departmenta Ned Prajs (Price).
Još jedan poziv Washingtona Beogradu da se uskladi sa politikom Evropske unije upućen je nakon što je otkazana posjeta ruskog šefa diplomatije Sergeja Lavrova Srbiji, zbog odluke njenih susjeda – Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Bugarske – da primijene evropske sankcije i zatvore vazdušni prostor za ruske avione.
Kremlj je to opisao kao neprijateljski potez, a Lavrov optužio Zapad da je iscenirao zabranu letenja i poručio da “niko neće moći da uništi naše veze sa Srbijom”.
“Rusija je odgovorna za zvjerstva u Ukrajini, na nivou staljinizma. Uništava gradove, masovno ubija civile, blokira hranu… Da li Srbija usklađuje svoju spoljnu politiku sa u suštini agresivnim tiraninom odgovornim za velika zvjerstva? Da li je to najbolje što Srbija može da uradi? Mislim da je State Department apsolutno u pravu što je istakao da tako ne bi trebalo da se ponaša zemlja koja se pretvara da želi da postane članica Evropske unije“, ocijenio je Danijel Frid, bivši diplomata i dugogodišnji zvaničnik State Departmenta.
Frid smatra da je zbog ruskog ektremizma i nasilja, balansiranje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića između Zapada i Rusije nemoguće i vjeruje da Sjedinjene Države gube strpljenje sa Beogradom. Da je američko strpljenje na izmaku saglasan je i Pol Mekarti iz Međunarodnog republikanskog instituta.
“Mislim da Washington gubi strpljenje. I to nije samo usredsređeno na sankcije, već i na dijalog Srbije sa Kosovom koji je duboko zamrznut. Kada je kosovski premijer (Aljbin) Kurti posjetio Washington, nije dobio sastanke koje je želio. Mislim da smo to namjerno uradili, ne da bi birali strane, već da bi ukazali da je potrebno da obje strane urade više da pokrenu dijalog. Još nije upućen poziv predsjedniku Vučiću da posjeti Washington, što je vjerovatno donijelo izvjesno olakšanje Beogradu. Međutim, ako pogledate kako je premijer Kurti dočekan u Washingtonu, rekao bi da je strpljenje u vezi sa Beogradom trenutno na izmaku”, ocjenjuje Mekarti.
Istovremeno, postavlja se pitanje kako bi Sjedinjene Države mogle da reaguju. Mekarti kaže da američka administracija nema mnogo instrumenata na raspolaganju, već da je to uglavnom u rukama Brisela.
“Sjedinjene Države su usredsređene na mnogo prioriteta, i Balkan nije glavni. Washington želi da igra ulogu posrednika, da bude od pomoći Briselu kada je riječ o konačnom cilju – a to je da zemlje regiona postanu članice Evropske unije”.
Njemački kancelar Olaf Šolc zatražio je u petak od Srbije da se priključi evropskim sankcijama protiv Rusije, jer su one, kako je rekao na konfenciji za medije posle razgovora sa predsjednikom Srbije u Beogradu, najbolja pomoć Ukrajini u ovom trenutku, uz isporuke naoružanja.
Vučić je podsjetio da je Srbija osudila ruski napad na Ukrajinu, ali da u vezi sa sankcijama ima drugačije stavove.
“Sjećamo se sankcija i ne smatramo da su one efikasne”, rekao je Vučić posle susreta sa Šolcom.
Mekarti očekuje da će Vučić, za kojeg ističe da je u teškoj poziciji, ipak preduzeti manje korake da se približi Briselu kada je riječ o sankcijama protiv Rusije.
“Možda, i ovo je nagađanje, samo neke aspekte sankcija, možda ne cijeli paket, nego neke njegove djelove. Nisam ekspert u tom pogledu, ali je određena primjena sankcija u vezi sa Rusijom osnovni uslov za kretanje ka Zapadu”, naglašava Mekarti.
Frid, trenutno saradnik Atlantskog savjeta, ističe da bi želio da se Beograd pridruži evropskim sankcijama, ali upozorava da to nije najveći problem.
“Postoji opasnost da Srbija dozvoli sebi da upadne u zamku pomaganja Rusiji da zaobiđe sankcije, što bi bila veoma loša ideja, zato što joj Sjedinjene Države ne bi dozvolile da prođu nekažnjeno zbog toga. Ne bi bilo zaštite. Pomaganjem Rusiji da izbjegne sankcija, Srbija bi mogla da bude ranjiva, i mora pomno da razmotri šta radi… Za to postoje stvarne posljedice”.
Frid poručuje i da bi Vučić trebalo da “da u javnosti formuliše strategiju kojom se prepoznaje šta je Rusija postala pod Putinom”.
“I da preispita jezik koji Srbija koristi. Poslije toga će slijediti posljedice kada je riječ o politici. Međutim, mora da izrazi i da to i misli da Srbija razumije šta znači evropska budućnost. To nije šurovanje sa Vladimirom Putinom”.
U interesu je Srbije, kako poručuju američke diplomate i eksperti, da veže svoju budućnost za zapad, a posebno za Evropsku uniju.
“Predsjedniku Srbije će biti sve teže da sjedi na dvije stolice – kao što se to često govori u tom pretjerano upotrebljivanom izrazu, ali mislim da je prikladan. Biće teško to dugoročno raditi. Da li to znači potpuni i trajni raskid sa Rusijom? Ne. Mislim da će vjerovatno doći vrijeme kada će odnosi Rusije i Srbije biti manje opterećeni krvlju koja se trenutno proliva u Ukrajini. U sred ovog rata, mislim da Srbija zaista ima samo jedan izbor, a to je da se prikloni Briselu i Zapadu. Kao što je pokazao incident sa avionom Lavrova, Srbija je okružena državama koje ostaju sve prozapadnije”, napominje za Glas Amerike Pol Mekarti.
Međutim, pristupanje Srbije uniji, smatra Mekarti, otežavaju dugoročni sporazumi sa Rusijom – kao što je nedavni dogovor predsjednika Vučića sa ruskim liderom o snabdijevanju gasom – u trenutku kada članice Evropske unije pokušavaju da postepeno ukinu zavisnost od ruskih energenata.
Danijel Frid smatra da bi Sjedinjene Države i Evropska unija, ako Srbija to želi, trebalo da joj pruže svu moguću pomoć i da sa Beogradom ozbiljno razgovaraju o alternativnim izvorima energije da bi se, kako ističe, pronašli načini da se smanji zavisnost od ruske energije.
“Nijemci su na primjer veoma sporo shvatili opasnosti od zavisnosti od ruskih energenata. Tako da ako Srbi žele da iznose argumente da Evropa ne bi trebalo da im drži predavanja, imajući u vidu njenu nekonzistentost i greške, ja to razumijem. Ali to ne može da bude konačan odgovor. Pitanje je da li će Srbija uraditi šta može da bude solidarna sa Evropljanima… Međutim, ako Srbija želi da koristi argumente o dvostrukim standardima kao izgovor za nastavak svrstavanja na rusku stranu, to je problem… Ovdje govorimo o Rusiji pod Putinom, koja je odgovorna za ratne zločine, prisilne deportacije, silovanja. To rade njihovi ruski prijatelji”.
I dok predsjednik Srbije, pod pritiskom obje strane, pokušava da odluči u kojem smjeru će povesti zemlju ili pak da tu odluku odloži što je duže moguće, Rusija će, smatraju američki analitičari, pokušavati da dodatno zakomplikuje situaciju.
“Čak i ako je Srbija ne pozove, možda će željeti da se uključi u razgovore gdje god se oni vodili. Zbog toga možemo očekivati sa se nastavi slično rusko miješanje… Lavrov i drugi predstavnici ruske vlade sigurno nisu bili srećni zbog otkazivanja posjete. U stvari, bili su bijesni što je ostavljalo utisak da su iznenađeni ovim što se dogodilo”, kaže Pol Mekarti.
“To što Lavrov nije mogao da putuje u Beograd, trebalo bi da bude lekcija srpskoj vladi da Rusija u stvari nije podjednako moćan prijatelj Srbije, kao što su Evropska unija i Sjedinjene Države”, naglašava Frid, koji ipak vjeruje da je Rusija sposobna da promijeni i da bi Srbija u tome mogle da joj pomogne.
“Ako Rusi budu shvatili da su izolovani čak i od svojih tradicionalnih prijatelja u Evropi, to bi moglo da ubrza promjenu smjera Rusije i ja vjerujem da je ona sposobna za to. Ne vjerujem da je osuđena da ponavlja najgore istorijske tradicije kao što je to slučaj sada. Ima izbor”.
Na pitanje Glasa Amerike da li je taj izbor moguć pod Putinom, Frid odgovara da “vjerovatno nije”.
Rusija odbacuje optužbe za ratne zločine u Ukrajini, gdje tvrdi da je u toku “specijalna vojna operacija”.
