Američki New York Times pisao o ostvarenju Jasmile Žbanić, Quo Vadis, Aida?: Film o genocidu u Srebrenici nudi mračne odgovore…

Zapanjujući film BH režiserke Jasmile Žbanić, ‘Quo Vadis, Aida?’, egzaktno prikazuje kako je svijet dopustio da se dogodi još jedan genocid na tlu Evrope samo 50 godina nakon Drugog svjetskog rata, navodi New York Times.

“Iako film ne odgovara na pitanje zašto se genocid dogodio, Žbanić se ipak po malo bavi i tim pitanjem kroz kroz ovaj detaljni prikaz događaja koji su doveli do genocida iz sata u sat, uz blago fikcionaliziran dramatizaciju.

Film obiluje neumoljivom, strahom-ispunjenom neizvjesnošću i svojevrsnom proceduralnom efikasnošću koja podsjeća na filmove zasnovane na činjenicama, poput “Krvave nedjelje” i “United 93.”

Stroga iskrenost filma stvara osječaj mučnine, dijelom i zato što ruši mnoga očekivanja koja se tiho vežu za filmove o historijskim traumama.

Smioni pokušaju glavne protagonistkinje filma Aide da utekne od stvarnosti oko nje dodatno naglašava koliko se zatočeno osjeća.

Iako naslov filma pita Kuda ideš, Aida, odgovori ponuđeni u njemu su mračni i prikazuju dilemu u kojoj se nalazi. Ako spasi sebe, može li spasiti i svoji familiju? Ako može, šta je sa hiljadama drugih čiji su životi u opasnosti?”.

New York Timesov A.O. Scott potom zaključuje da je neuspjeh UN-a da spriječi srebrenički genocid skoro podjednak zlobnosti Ratka Mladića. Dobronamjerni i pravilima-okovani holandski vojnici postali su Mladićevi taoci a potom i saučesnici. Srebrenički masakr bio je ratni zločin koji su nadzirali mirovnjaci. Drugim riječima, bio je to neuspjeh čovječnosti, civilizacije, kao i nemogućnost institucija da donesu odluku.

Naposlijetku, Ratku Mladiću se sudilo u Hagu gdje je osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Posljednji čin filma ‘Quo Vadis, Aida’ jasno daje do znanja da su mnogi drugi počinioci ostali nekažnjeni.

Autor napominje da se rat završio te da se uspostavila neka vrsta normalnog života ali za Jasmilu Žbanić banalna opservacija da „život ide dalje“ ne pruža utjehu.

Istina je da kako vrijeme prolazi, tako sjećanja blijede te da je historija tek zabilješka o milosti i nemilosrdnosti, ali također je istina, kako to ovaj nezaboravni film naglašava, da je gubitak trajan i bez odgovora.