Američki stručnjak za Balkan Daniel Serwer “potopio” Aleksandra Vučića: “Ne treba se zavaravati, Srbija je za sada izgubljena”

Halucinacija je misliti da „srpski svet“ i ponašanje Srba koji su saveznici Vučiću na Kosovu, Bosni i u Crnoj Gori ima namjeru da popravi položaj Srba u susjednim zemljama i izbjegne masovnu migraciju. Ovo je bez sumnje rečenica koju Vučić koristi sa zapadnajcima, budući da zna šta oni žele (i šta ne žele) da čuju – ali to ne znači da je to istina.

Srbija je izgubljena za liberalno demokratski svijet sve dok je Vučić njen predsjednik. On je kameleon. Za sada se okružio autokratama i etničkim nacionalistima. Udvaranje za njegove usluge neće nas odvesti nigdje. Podrška ozbiljnim liberalnim demokratama unutar Srbije i u regionu mogla bi nam nešto donijeti. No, na ozbiljnu alternativu ipak ćemo morati čekati šest ili više godina, piše u analizi za Peacefare.net profesor na Unverzitetu Johns Hopkins Daniel Serwer, američki stručnjak za Balkan.

Pošto ne vidi nadu da bi se u narednih pet do šest godina mogao priključiti EU, ponaša se u skladu sa tim, grabi šta može od Rusije i Kine, pokušava da realizuje „srpski svet“ a zapadnjacima servira priču koju žele čuti – strah od masovnih migracija i poboljšanje položaja Srba u susjedstvu.

Neke kolege koje poznajem i poštujem misle da predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić ima za cilj: a) da natjera susjedne zemlje da se korektno odnose prema svojim srpskim stanovnicima, i b) da time izbjegne bilo kakvu masovnu migraciju Srba, što se dogodilo 1999-tih, kada su napustili Hrvatsku i Kosovo.

Molim da mi dozvolite drugačije mišljenje: Ne vidim dokaze za ove dvije tvrdnje, ali vidim puno suprotnih indikacija.

Hajde da ih prebrojimp:

1. Na Kosovu, Vučić kontroliše Srpsku listu koja zauzima sva srpska mjesta u kosovskoj Skupštini. Srpska lista ne sarađuje s drugim političkim strankama u cilju poboljšanja položaja Srba, već se više ponaša kao neko ko šteti, bojkotujući često parlament. Beograd je prijetio i maltretirao Srbe koji se priključuju novonastaloj kosovskoj vojsci, a nedavno su rasporedili jedinice vojske, kao i ruskog ambasadora, na granicu sa Kosovom, kao odgovor na spor oko registarskihn tablica (sic).

2. Vučić se poigrao sa idejom razmjene stanovništva opština sa većinskim albanskim stanovništvom na jugu Kosova za većinsko srpsko stanovništvom na sjeveru. No, većina Srba na Kosovu živi južno od rijeke Ibar. Ova šema “ispravljanja granica” okončala bi održivost tih zajednica i dovela do njihovog eventualnog napuštanja, ako ne i odmah.

3. U Bosni i Hercegovini, sadašnji srpski član tročlanog Predsjedništva, Vučićev saveznik, Milorad Dodik, pokušao je potkopati državne institucije u pripremama za otcjepljenje i nezavisnost Republike Srpske (RS), koja zauzima 49 posto državne teritorije. Dodik se protivi bilo kakavom jačanju državnog pravosuđa, policije, vojske i parlamenta.

4. Vučić kao sa batinom favorizuje “srpski svet”, državu koja bi ankesirala srpsko stanovništvo Bosne, Kosova i Crne Gore. Ideja se ne razlikuje od „velike Srbije“ i „svih Srba u jednoj državi“, što je slogan pod kojim je Milošević vodio četiri rata 1990-tih, i svi su izgubljeni i doveli do masovne migracije Srba u Srbiju.

5. U Crnoj Gori nova, sa Vučićem povezana vlada, kojom dominiraju ljudi koji se identifikuju kao Srbi, pozdravlja rusku i srpsku dominaciju i podriva nezavisnost i suverenitet nove članice NATO-a, dok je istovremeno loše tretira manjine u zemlji.
Halucinacija je misliti da „srpski svet“ i ponašanje Srba koji su saveznici Vučiću na Kosovu, Bosni i u Crnoj Gori ima namjeru da popravi položaj Srba u susjednim zemljama i izbjegne masovnu migraciju. Ovo je bez sumnje rečenica koju Vučić koristi sa zapadnajcima, budući da zna šta oni žele (i šta ne žele) da čuju – ali to ne znači da je to istina.

Osim što prijeti svojim susjedima, Vučić definitivno vodi Srbiju u autokratskom smjeru, kao i prema rusko kineskom usmjerenom fokusu. Vanjska politika Beograda je samo oko 60 posto usaglašena sa Evropskom unijom, što je najniži nivo na zapadnom Balkanu. Srbija se priključila zajedničkoj slobodnoj trgovinskoj zoni – Evroazijska ekonomska unija, koju predvodi Rusija, što nije kompatibilno sa članstvom u EU. Beograd je sebe proglasio “neutralnim“, bez namjere da se priključi NATO-u (za razliku od svih svojih susjeda). Njihovi mediji nijesu slobodni, sudstvo nije nezavisno, a njihova je ekonomija u velikoj mjeri državno –usmjeravana, sa velikim investicijama iz Rusije i još većim iz Kine. Nedavna kupovina oružja u Beogradu, takođe je uglavnom stigla iz Moskve i Pekinga.

Vučića iduće godine čekaju izbori, iako ne slobodni i fer. Nema održivu liberalno demokratsku alternativu. Trenutno jedinu prijetnju po njegovu dominaciju predstavljaju etnički nacionalisti. On ne vidi nadu da bi se mogao pridružiti Evropskoj uniji, za vrijeme njegovog sljedećeg petogodišnjeg mandata i ponaša se u skladu sa tim: ugrabi što možeš od Rusije i Kine, obećaj da ćeš zaštiti Srbe u drugim državama, traži mogućnost da njih i zemlju koju okupiraju uvedeš u Srbiju i odbijaj Evropljane i Amerikance tako što ćeš im govoriti da si zabrinut i da pokušavaš da izbjegneš masovne migracije i poboljšaš položaj Srba u susjednim državama.

Niko ne treba da se zavrava. Vrijeme je da se Vašington i Brisel probude i pomirišu kafu. Geopolitički izazovi iz Rusije i Kine su raspršili nadu za ranu realizaciju Evrope kao „cijele i slobodne“. Srbija je izgubljena za liberalno demokratski svijet sve dok je Vučić njen predsjednik. On je kameleon. Za sada se okružio autokratama i etničkim nacionalistima. Udvaranje za njegove usluge neće nas odvesti nigdje. Podrška ozbiljnim liberalnim demokratama unutar Srbije i u regionu mogla bi nam nešto donijeti. No, na ozbiljnu alternativu ipak ćemo morati čekati šest ili više godina, prenosi Antena M.