Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik pokušava voditi politički, a ne ratni konflikt i osigurati si pregovaračku poziciju u kontekstu izborne reforme, tumače analitičari iz Sarajeva, Zagreba i Beograda za Hinu, uz vrlo različite poglede na ideju hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića o posredovanju u krizi u BiH.
BiH već mjesecima potresa kriza zbog planova člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika da RS učini de facto nezavisnom tvorevinom tako što će proglasiti nezakonitim neke od središnjih državnih institucija poput vojske, pravosudnih tijela i carinske uprave.
Visoki predstavnik za BiH Christian Schmidt u izvješću o stanju u toj zemlji prozvao ga je “prijetnjom miru i stabilnosti” u BiH.
“Dodik će vjerojatno pokušati ostvariti svoje prijetnje, ali ne znamo u kojoj mjeri jer on vodi iracionalnu politiku”, rekao je Enver Kazaz, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu.
Kazaz smatra da je Dodik “pogrešan korak” već napravio u oktobru, kad je zatražio da Narodna skupština RS-a donese zakon koji predviđa uspostavu entitetske Agencije za lijekove i time derogira ulogu koju agencija ima na državnoj razini.
Vlasti u BiH na to nisu reagirale “ni diplomatski ni institucionalno, nego histerično-patriotski natječući se tko će izgovoriti više mrzilačkih rečenica”, rekao je Kazaz.
On kao kakvu-takvu olakotnu okolnost vidi činjenicu da je “na djelu konflikt koji Dodik pokušava voditi kao politički, a ne ratni”.
Kaže da je glavni razlog što se Dodik ponaša izazivački “svijest da njemu i njegovom Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) objektivno prijeti poraz na izborima” koji bi se trebali održati u oktobru 2022.
“Dodik će stoga krizu razvlačiti do izbora”, procjenjuje Kazaz, koji misli da zasad ni Schmidt ni vlasti u BiH “na Dodikove izazove ne odgovaraju na pravi način”.
S druge strane, hrvatski politolog Višeslav Raos tvrdi da “Dodik nema ozbiljnih suparnika” iako je na lokalnim izborima izgubio Banju Luku i ne misli da ga “motivira strah da ne bude reizabran”.
Raos podsjeća da su tzv. bonske ovlasti i jačanje vojno-sigurnosnih međunarodnih snaga, osobito u slučaju uspostave entitetske vojske u RS, postojeći instrumenti za odgovor na Dodikove prijetnje.
No profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu smatra da Dodik, unatoč “eksplozivnim izjavama”, ipak računa na političko rješenje i zapravo “želi osigurati bolju pregovaračku poziciju u kontekstu ove izborne reforme kojom rukovode Amerikanci”.
Raos je rekao da postoji i teza da “Zapad, odnosno Amerika zapravo pušta Dodika da maksimalno zaoštri situaciju kako bi oni mogli intervenirati, ne vojno, nego različitim mehanizmima i vratiti stvari pod svoje” te tako pokazati Rusiji da je predaleko otišla u širenju interesa u BiH i regiji.
Vijeće sigurnosti UN-a podržalo je produljenje vojne misije EUFOR-a, a ruska diplomatija je svoju potporu za to uvjetovala time da se Schmidtu onemogući da osobno podnese izvještaj o stanju u BiH.
Cvijetin Milivojević, politički analitičar i direktor beogradske agencije za odnose s javnošću Pragma, upravo Rusiju smatra “glavnim Dodikovim zaštitnikom” iako se srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić postavlja kao da je jedini u stanju “smiriti nestašnog” čelnika RS-a kad to od njega zatraže Washington, Bruxelles ili Berlin.
“Tu lažnu predstavu o nadčovječnoj moći Vučića nad Dodikom često, u svojoj nemoći, podgrijava i sam Zapad, a i Dodik je ne želi potkopavati”, rekao je Milivojević Hini.
Beogradski analitičar također misli da Dodik nema namjeru “proglasiti razdruživanje BiH”.
“Čini mi se da bi on bio zadovoljan vraćanjem dijela (ne svih i ne pod svaku cijenu) nadležnosti koje su entiteti imali prema Aneksu IV Daytonskog sporazuma, koji je izvorni ustav BiH”.
Milivojević problem vidi tome što “zahtjeve iz RS-a, koji nisu samo Dodikovi, nego skoro aklamativni, zagovornici unitarne BiH dočekuju ‘na nož’, što je suprotno prevladavajućem raspoloženju Hrvata i Srba prema decentralizaciji”.
