Na dnevnoj bazi cijene namirnica u Bosni i Hercegovini rastu pa je tako sada litar jestivog ulja 5,70 KM, a prije sedam dana je bilo 4,75 KM.
Ista situacija je sa brašnom, mesom. Recimo kilogram faširanog mesa je 16 KM, pileći fileti prešli su 14 KM. Marin Bago, predsjednik Udruženja potrošača “Futura” iz Mostara govori kako se rast cijena jedva može upratiti i na dnevnoj bazi.
“Provjeriti koliko je trgovac platio robu, a za koliko je prodaje”
– Institucije su dužne kontrolirati dolazak do ostvarivanja ekstra profita i te kontrole se ne rade samo u krizama. Svaki dan nas neko može opljačkati i na nama protivzakonito zaraditi. Dakle, to mora biti svakodnevni posao naših institucija, bilo da je riječ o gorivu, brašnu, ulju, o svemu. Sada, pored digitalnih tehnologija zaista nije problem provjeriti koliko je trgovac platio robu, a za koliko je prodaje – govori Bago za Faktor i dodaje:
– Ali mi imamo drugi problem. Mi uvozimo 80 posto hrane koju konzumiramo a to je promašaj politike. Mi možemo proizvoditi hranu za milione ljudi, a ne možemo primjera radi, nahraniti Sarajevo. Dakle, jadna je propast politike, odnosno, nepostojanje politike. To nije stvar jednog ministarstva već svih naših vlada i institucija.
Kaže kako uprkos divljanju cijena ne vidi da se građani bune.
– Žale se jedni drugima na kafi, ali nešto organizirano, protest protiv nerada institucija, to još ne doživljavamo. I nije dobro govoriti da se ljudi bune, jer se apsolutno ne bune zbog postojećeg stanja.
Upitali smo kakve su cijene u Mostaru.
– Pa Mostar je najskuplji grad u Bosni i Hercegovini, a niti jednog razloga nema za tim, ali mi godinama nosimo taj epitet i u ovim vremenima krize zaista cijene “lete u nebo”. Potrošačka korpa po našim sindikatima je od 2.300 KM do 2.500 KM. Međutim, strane istraživačke agencije koje prate stanje u svakom gradu kažu da je potrošačka korpa u Mostaru 3.300 KM bez stambenog kredita ili kirije. Mi smo odavno probili crvenu liniju, odavno smo se počeli odricati mnogih stvari. Sve prihavatamo i na sve se navikavamo – konstatira Bago.
“Plaćamo silu nekakvih usluga”
Kaže kako cijene osnovnih namirnica variraju od trgovine do trgovine.
– Piletina je više od 14 KM, mljeveno meso 16 KM, ulje… Cijene idu gore na dnevnoj bazi. Ponavljam, ključna je stvar u domaćoj proozvodnji hrane. Svaka zemlja na svijetu ima svoju domaću proizvodnju osim nas. I to je politički i ekonomski neoprostivo i nedopustivo. Ako nemamo svoju hranu, ovisni smo o uvozu svaki dan.
A trenutno su u svijetu trgovački ratovi oko hrane, njihovih cijena. Ako ćemo se oslanjati samo na uvoz, za to društvo nema spasa. Mi se moramo okrenuti domaćoj proizvodnji. Imamo mi dovoljno novca, ali on ode u javnu potrošnju, institucije. Mi plaćamo silu nekakvih usluga a ne dobijamo ni pola – ukazuje Bago i dodaje:
– U nas jednostavno politika u poljoprivredi, proizvodnji hrane, ne postoji. Vrlo je jasan uzrok svega. Politike nema, kontrole nema, odgvornosti nema, a zna se ko zbog svega toga plaća, mi! Moramo priželjkivati bunt građana jer navikavanje na ovo stanje je kao da se navikavamo da budemo kmetovi, a to nije dobro stanje.
