U kontekstu nedavno objavljenih zahtjeva Rusije da Sjevernoatlantski savez (NATO) zaustavi širenje na bivše zemlje Sovjetskog saveza, razgovarano je sa Alijom Kožljakom, šefom Odsjeka za međunarodne odnose i evropske studije na Međunarodnom univerzitetu Burch.
Kožljak objašnjava da je 1997. počelo intenzivno širenje NATO-a na istok te da je to bio direktan udar na Rusiju i njene interese, međutim u to vrijeme Rusija je bila poprilično oslabljena. Rusija i NATO su te godine potpisali dokument o zajedničkoj kooperaciji i sigurnosti.
“Tim dogovorom u suštini je precizirano područje interesovanja. Područje interesovanja upravo je nacrtano, odnosno precizirano ovim sadašnjim istočnim granicama NATO-a. U to vrijeme nije bilo ovog izraženog sukoba između Rusije i Ukrajine, odnosno Rusije i Gruzije, što se u to vrijeme podrazumijevalo ruskom sferom djelovanja”, ističe Kožljak.
Dodaje da su zahtjevi koje je Rusija iznijela u javnosti prije nekoliko dana samo posljedica krize koja traje nekoliko godina, a eskalirala je okupacijom dijelova Ukrajine i aneksijom Krima.
“Još na samitu NATO-a 2014. godine veliki dio ovih mjera već tada je najavljen. Na samitu NATO-a 2016. godine potvrđeno je šta uključuje ovo raspoređivanje snaga, o čemu se govori u dokumentu na prostoru istočnih članica Sjevernoatlantskog saveza, što je u velikoj mjeri implementirano proteklih godina.
Ta zategnutost je potvrđena kasnije i neprodužavanjem sigurnosnih provjera ruskim diplomatama pri NATO-u. Također je blokiran daljnji rad misije Ruske Federacije pri NATO-u, a time i prekid saradnje između Rusije i NATO-a na najvišem nivou, a to su sastanci Sjevernoatlantskog vijeća s Rusijom”, tvrdi Kožljak.
On smatra da je ovo što se trenutno dešava najava raspleta, a da su zahtjevi Rusije predstava za javnost, odnosno traženje međunarodne i domaće podrške.
“To je strateško komuniciranje velikih sila, tako da zahtjev Rusije da prevenira raspoređivanje snaga na teritoriji istočnih članica nije ništa novo”, govori Kožljak.
“Posebno bih naglasio zahtjeve Rusije kojima se traži obustava širenja NATO-a na zemlje istočne Evrope, precizirano istočne Evrope.
Taj rječnik između Ruske Federacije i NATO-a je jasan i precizan. Zna se šta su zemlje istočne Evrope, a šta zemlje jugoistočne Evrope, odnosno preciznije Zapadnog Balkana. U ovom zahtjevu Rusija precizira posebno zabranu ulaska Ukrajine u NATO, odnosno istočnih zemalja, tu je recimo i Gruzija.
Ovo nam jasno ukazuje na to da je intenzivirano angažovanje Ruske Federacije na Zapadnom Balkanu pa i Bosni i Hercegovini se u velikoj mjeri može objasniti kao osnaživanje pozicije za pregovore o Ukrajini i istočnoj Evropi. To je ovo što se dešavalo i to nam jasno sugeriše da je prioritetni interes Rusije Ukrajina, pa i Gruzija”, naglašava Kožljak.
Dodaje da je očigledno da se Zapadni Balkan prepušta NATO-u te da očekuje da NATO u javnosti neće prihvatiti zahtjeve koji su spomenuti, ali će se iza scene pregovarati o njihovom djelimičnom ispunjenju.
“Naprimjer zahtjev koji se odnosi na raketne sisteme kratkog i srednjeg dometa, ulazak NATO borbenih trupa u Ukrajinu, o tome će se pregovarati iza scene i mislim da će se naći konsenzus, jer bi to preveniralo sukob između NATO-a i Ruske Federacije, koji bi itekako imao utjecaja na razvoj događaja u regiji pa i Bosni i Hercegovini, jer bi sve drugo značilo početak Trećeg svjetskog rata”, navodi Kožljak.
Smatra da će se u narednom periodu naći kompromis između dvije strane.
“U tom smislu mi ćemo naznake razvoja situacije jasno vidjeti već u narednom periodu, ako budemo recimo u skoroj budućnosti svjedočili zakazivanju sastanka NATO-a i Ruske Federacije u formatu Sjevernoatlantsko vijeće plus Ruska Federacije, na čemu NATO insistira.
Međutim, paralelno Ruska Federacije insistira da se pregovori nastave pod okriljem OSCE-a, što je logičan zahtjev s njihove strane, jer tu imaju više utjecaja. Ja očekujem da će se naći kompromis da će se dogovori obaviti pod oba formata, što bi nam potvrdilo da neće biti velikog sukoba.
A drugi pokazatelj će nama biti jasnije vidljiv, a to je ponašanje domaćih aktera, proksija Ruske Federacije, Dodika i Srbije u vezi s podrivanjem institucija Bosne i Hercegovine, blokiranjem integracijskog procesa, priznavanjem visokog predstavnika i slično”, ističe Kožljak.
Dodaje da bi se time Bosna i Hercegovina u znatnoj mjeri oslobodila negativnog ruskog utjecaja u kontekstu euroatlantskih integracija.
