Sarajlija Damir Ljuboja diplomirao je medicinu na Univerzitetu Harvard kao jedan od najboljih mladih doktora svoje generacije. Priču o ovom uspješnom mladom doktoru objavio je dr. Edhem Čustović koji živi u Australiji. Ljuboja je doktor interventne radiologije u MD “Anderson Cancer Center” i Univerzitetu u Teksasu.
Stažirao je u bolnici Newton-Wellesley (Mass General Brigham) 2020-2021, gdje je dobio nagradu Odsjeka za medicinu za najizuzetniji učinak. Stekao je diplomu doktora medicine sa počastima u specijalnoj oblasti, Magna Cum Laude na Harvard Medical School i MBA na Harvard Business School.
Stažirao je u bolnici Newton-Wellesley (Mass General Brigham) 2020-2021, gdje je dobio nagradu Odsjeka za medicinu za najizuzetniji učinak.
Stekao je diplomu doktora medicine sa počastima u specijalnoj oblasti, Magna Cum Laude na Harvard Medical School i MBA na Harvard Business School. Stekao je i dodiplomske diplome iz biologije i humanističkih nauka kao dekanski počasni diplomac (najbolji 1% studenata) na Univerzitetu Teksas u Austinu.
“Iako je Damir nevjerojatan doktor i mnogi njegovi vršnjaci ga smatraju zvijezdom u usponu, on također provodi istraživanja i ima desetak publikacija na svoje ime.”, kaže Čustović.
Dobitnik je brojnih drugih nagrada, kao i nagradu za istraživanje studenata medicine dr. Constantin Cope od društva za interventnu radiologiju, koja odaje priznanje za izuzetna dostignuća u istraživanju i inovacijama.
“U dubokoj sarajevskoj zimi, mojoj majci su se tresle ruke dok je gazila rijekom Miljackom, noseći četverogodišnjaka iznad glave. To dijete, prestravljeno i sivo, bio sam ja. Ambulanta je bila pet blokova od naše stambene zgrade i rijeka je bila nemilosrdna, ali je pružala zaklon od okolnih snajperista. Situacija je zahtijevala akciju: bolovao sam od upale pluća i dehidracije, a rat je bjesnio.
Tog dana moj heroj me je odveo do oporavka. Šesnaest godina kasnije vratio sam se u Bosnu kao pripravnik u Općoj bolnici Abdluah Nakaš. Dok sam hodao suncem obasjanim hodnicima, bolest je visila u vazduhu.
Sobu po sobu, sa svojim nadzornikom sam pregledavao štićenike.U nekim sobama su se nalazili pacijenti poput Marka, čija bi se infekcija kože povukla za nekoliko dana. Oživio je, cerekajući se kad smo ušli u sobu. U drugim sobama su se nalazili pacijenti poput Sukrije, čije je mlitavo tijelo izgubilo pokret zbog nepopustljive neurološke bolesti. Borio sam se sa nepravednom, nemilosrdnom prirodom bolesti.
Kako sam stario, pronašao sam smisao u pokušaju da izliječim druge. Kroz prozore u bolesničkim sobama još uvijek vidim rijeku Miljacku kako teče u daljini.
Nosit ću ih kao što je moja majka nosila mene.”, riječi su dr. Damira Ljuboje u emotivnom opisu svog djetinjstva i puta ka onome što je danas.
O ovom mladom doktoru Fakultet prirodnih nauka u Teksasu već je davno pisao.
“Nakon što se sa svojom porodicom preselio u Houston iz Sarajeva, Jugoslavija 1990-ih, Damir je bio predan brojnim društvenim i uslužnim aktivnostima. Kako profesor Arturo DeLozanne piše:
“Kumulativno, sve te aktivnosti svedoče o dubokom osjećaju društvene odgovornosti i zrelosti… on nije samo bistar i marljiv student i naučnik, on je i društveno osviještena osoba posvećena poboljšanju života onih oko njega.”, stoji u opisu Fakulteta prirodnih nauka u Teksasu.
