Deset u pola, naziv je novog filma kojeg već neko vrijeme u Sarajevu režira bh. oskarovac Danis Tanović.
Oko ovog projekta Tanović je okupio ozbiljnu glumačku ekipu, među kojom je i legendarni Branko Đurić Đuro.
Glumačka ekipa u sastavu Anja Matković, Goran Navojec, Nermin Tulić, Mediha Musliović, Davor Domazet, Almir Palata Prle, Faketa Salihbegović Avdagić, Semir Krivić, Ermin Sijamija, Boris Ler, Sanin Milavić, Mirvad Kurić, Miroljub Mijatović, Armis Mašić vrlo ozbiljno radi svoj posao.
Priča koja se dešava u pandemijom pogođenom Sarajevu prati dvojicu sarajevskih ćevabdžija, prijatelja i antipoda koji se sukobljavaju oko kvalitete ćevapa u njihovim radnjama. Đuro je upravo povodom nove uloge proteklih mjesec dana boravio u Sarajevu.
Ulogu Enesa je, kaže, vrlo brzo “svario“.
“Gdje su najbolji ćevapi u Sarajevu?“, pitan je Đuro.
“Ja ne znam, ne jedem ćevape, ja sam vegetarijanac“, kazao je Đuro za portal Radiosarajevo.ba.
Snimati s profesionalcem kakav je Danis Tanović, za njega je, kaže nam, svaki put novi užitak.
“Već treći put radim s Danisom i svaki put je to novi užitak, kao i s krasnom ekipom koju je okupio. Nisam se dugo morao tražiti u ulozi Sarajlije Enesa, to je uloga s kojom sam se susretao i još uvijek se susrećem. Nisam morao mnogo da se mučim“, priznaje nam Đuro.
Raduje ga činjenica da već mjesec dana boravi u svom rodnom Sarajevu.
“Ne treba mi putovanje da bih evocirao uspomenu na Sarajevo, one žive u meni. Drago mi je da sam mogao provesti više vremena u Sarajevu nego inače i da sam više vremena proveo s mamom. Skoro svaki dan sam na snimanju, a onda kada nisam snimao, slobodne dane sam iskoristio da idem igrati predstave u Hrvatskoj, na mini turneju, tako da uglavnom radim, a kad sam slobodan, odem do mame na ručak“, otkriva Đuro.
Skoro da i nema grada u kojem Đuro svoju popularnu predstavu nije odigrao. No on ipak u svom komičnom stilu uvjerava da postoji mjesto gdje publika nije vidjela Đurologiju.
“S Đurologijom još na Grenlandu nisam bio, moram priznati“, kaže kroz osmijeh Đuro.
Postoje priče koje Đuro prepričava samo bliskim prijateljima, priče o ludim žurkama u Sarajevu osamdesetih, o bliskim susretima sa smrću kojoj je jedva pobegao, o druženju sa slavnim ličnostima. Te priče su ispričane u njegovoj knjizi Mojih pedeset, koju je počeo pisati za svoj pedeseti rođendan.
“Ne može čovjek biti ponosan na stvari. Ponosan sam na porodicu, roditelje, djecu. Što se tiče knjige, mogu biti zadovoljan, i zadovoljan sam. Bila je vrlo uspješna i ljudi mi stalno pišu da se još uvijek prodaje vrlo dobro. Tačno je da je za mene bila kao neka psihoterapija, jer sam otvorio nešto o čemu nikad nisam govorio.
Nešto što sam i od sebe krio, vjerovatno je zbog toga ljudima zanimljivo. Knjigu sam počeo pisati kada sam napunio pedeset godina. Pisao sam kao neki dnevnik koji se nakon nekoliko godina, kada sam uzeo da ga dovršim, pretvorio u knjigu. Svaki dan je imao neku asocijaciju i povukao je neku priču iz prošlosti, tako da je to zapravo pedeset priča u formi dnevnika“, govori Đuro.
Planova za naredni period je puno, priznaje.
“Ima dosta toga. Režiram novu seriju u Hrvatskoj, snimam novi film u Engleskoj, planirano je i nekoliko koncerata Bombaj štampe, a tu su i planovi sa Đurologijom”, zaključuje Đuro.
