Nermin Nikšić, predsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, federalni premijer oglasio se danas na društvenim mrežama. Komentirao je kritike koje su (ponovo) upućene čelnicima Trojke, koji 22. augusta trebaju imati novi sastanak s koalicionim partnerima, Miloradom Dodikom (SNSD) i Draganom Čovićem (HDZ BiH). Nakon ironičnog uvoda u kojem piše da s Dodikom neće razgovarati dok ne prizna genocid, objasnio je zbog čega smatra da je potrebno otići na sastanak.
Njegovu poruku objavljujemo u cijelosti:
“Obustavljam svaku komunikaciju sa Dodikom dok ne prizna genocid i ne prestane sa provokacijama, uvredama i pokušajima rušenja države.
Odbijam suradnju sa Dodikom i Čovićem dok ne osude presuđene ratne zločince i dok ne izjave da navijaju za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
Ne idem na sastanak “na noge” Dodiku u Istočno Sarajevo bez obzira što je on dolazio meni “na noge” u Konjic, što je dolazio u Mostar i u Parlament BiH.
Nije me briga što će to dovesti do potpune blokade rada institucija, što ću time u pitanje dovesti isplate plata policije, vojske, profesora, doktora i svih drugih koji su na budžetu.
Ne zanima me što će to blokirati usvajanje novih reformskih zakona koji bi svima omogućili lakše i uspješnije poslovanje i rješavanje životnih problema. Ne interesuje me ni to što će to značiti obustavljanje većine projekata za koje nam je potrebna suglasnost HDZ-a i SNSD-a.
Boli me briga za to što ćemo ponovo doživjeti diplomatsku blokadu i što ćemo zamrznuti odnose sa drugim državama, posebno sa svjetskim silama, važnim partnerima za razvoj Bosne i Hercegovine. Svejedno mi je što će to zaustaviti naš put ka Evropskoj uniji i NATO članstvu. Kao da je nekome važno što će nam ukinuti kreditiranje za izgradnju auto-puta i drugih velikih infrastrukturnih projekata.
Moj ego je ipak važniji od toga što će se socijalno ugrožene kategorije i druge osobe u potrebama morati boriti za preživljavanje. Jedino je važno da ja ispadnem “faca”, da im se “nagovorim”, da dižem tenzije i demonstrativno napustim sastanak.
Meni bi to donijelo popularnost, tapšali bi me po ramenu i podržavali čak i oni koji me danas proglašavaju izdajnikom, jer oni funkcioniraju po principu što gore stanje to bolje za njih i njihove tajkune.
Osim njima, to ništa dobro ne bi donijelo građanima. To bi vratilo ekonomsku i političku krizu kakvu smo imali u prethodnih osam godina i novi strah od sukoba i rata. Da li je to politika koju podržavaju kritičari? Da li će od toga građani bolje živjeti, biti sretniji i imati više novca? Naravno da neće, “ubili” bi svaku nadu da može biti bolje i živjeli bi mnogo lošije.
U isto vrijeme, internet pamti, nisam ja, niti bilo ko iz Trojke potpisao legitimno predstavljanje. Nismo mi rekli da nećemo u NATO ako to neće “Srbi”. Nismo mi promijenili naziv Komisije za pristupanje NATO-u u Komisiju za saradnju sa NATO-om.
Nismo mi izabrali četvrtog SNSD-ovog i HDZ-ovog delegata, a nismo ni izdali reviziju presude za genocid. Nismo mi prepustili četvrto državno ministarstvo i agencije Dodiku. Nismo mi izbacili strane članove Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika. To su učinili upravo oni političari patriote i njihovi botovi koji se sada navodno bore za državu.
Ne trebaju liti krokodilske suze u navodnom strahu kako ćemo mi nešto popustiti na štetu BiH. Oni bi voljeli da mi pristanemo na odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda samo da bi nas mogli prozivati zbog toga.
E ja ne želim pristati da mi par plaćenika preko svojih portala i mreže botova određuje matricu po kojoj ću se ponašati. Jednostavno znam da vaši napadi i kritike nisu zbog zabrinutosti za Bosnu i Hercegovinu i građane ili narode iza kojih se krijete, već prije svega zbog vaših ličnih i interesa onih koji vas plaćaju, a koji su izgubili pristup javnim parama.
Na takve ucjene ne pristajem i spreman sam platiti cijenu za takav stav. Ako želite da i dalje imate ekonomsko nazadovanje, svađe, podjele, beskorisno i beskrajno prepucavanje na relaciji Sarajevo – Banja Luka, imate sasvim dovoljno populista koji upravo na taj način dobijaju vašu podršku.
Svako od nas bira svoj put. Želio bih da vjerujem da je cilj i dežurnih populista jačanje Bosne i Hercegovine. Pitanje je samo kako to misle ostvariti? Ako imaju plan, ako imaju odgovor, a da to nije sukob i podjele vrlo rado ću ih saslušati.
Do tada ću razgovarati i tražiti rješenje sve dok vidim da je to efikasnije od blokada, sve dok ima tračak nade za boljitak, dok to donosi pomake pa makar i minimalne. A pomaka ima.
Zbog svega toga ću otići da razgovaram sa Dodikom u Istočno Sarajevo, kao što je i on došao kod mene u Konjic, jer je to jedini put koji nas vodi do usvajanja zakona neophodnih za reforme iz oblasti ekonomije, socijalne politike, pravosuđa i svega ostalog.
Alternativa je blokada i naredne četiri godine, a ja na to ne želim pristati sve dok ima šanse da razgovaramo i radimo. Od ovog sastanka očekujem da ćemo dogovoriti usvajanje planiranih zakona koji su nam neophodni za nastavak puta ka EU.
Razgovor jednostavno nema alternativu jer jedino tako možemo ići naprijed.”
