Glas Amerike, najveća američka državna multi-medijska organizacija, objavila je video koji govori o aktualnim političkim (ne)djelima lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića.
“Dragan Čović tvrdi da se zalaže za ‘evropske vrijednosti’.
Djela Čovića i njegovih političkih podružnica su ipak antidemokratska i proruska. Parlamentarci HDZ BiH su glasali protiv pridruživanja zapadnim sankcijama Rusiji.
Time su stavili sebe van evropskih tokova i rame uz rame sa SNSD-om. Sada narušavaju osnovni princip demokratije – izbore.
Ministar finansija Bevanda (HDZ BiH) kao razlog navodi nedostatak novca. Novac za funkcionerske plate i skupa vozila ipak nije upitan.
Hrvatski narodni sabor kojim Čović predsjedava prijeti i osnivanjem trećeg entiteta.
Jako bitna reakcija
Sjedinjene Američke Države se jasno protive aktuelnoj politici Čovića i HDZ BiH”, navodi se u videu koji je objavljen na Twitteru.
Komentar na svojevrsni američki udar na lidera HDZ-a Dragana Čovića dao je politički analitičar Davor Gjenero, jasno poručivši kakva sudbina očekuje lidera HDZ-a BiH.
“Jedan od prvih velikih poslova koje je američka diplomacija počela raditi nakon uspostavljanja nove administracije predsjednika Bidena bila je reforma izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini.
Kad im je nešto važno, američki diplomati su vrlo precizni i temeljiti, a upravo takva je bila politička akcija koju je vodio Mathew Palmer.
Od početka je jasno definiran cilj: konsolidirati BiH Federaciju i obnoviti povjerenjem između Hrvata i Bošnjaka i jasno pokazati da problem funkcioniranja BiH nije u Federaciji nego u drugom entitetu, onom koji potiče centrifugalne sile u državi i nastoji državu dezintegrirati i učiniti je nefunkcionalnom.
Jači utjecaj
Palmer je stekao povjerenje i potporu europske administracije, vlada u Zagrebu i premijer Plenković bili su posve usklađeni s njegovim ciljevima i vrijednostima, a prijedlog reforme izbornog sustava, što su ga američki diplomati pripremili kao posrednici u razgovoru bošnjačkih i hrvatskih elita mnogi su tumačili kao snažno in favorem hrvatskoj strani“, kazao je Gjenero za „Slobodnu Bosnu“, te dodao:
„Da bi se reforma provela, bošnjačka je strana morala činiti glavninu ustupaka, ali je za to bila uspostavljena spremnost.
Hrvati nisu dobivali niti izbliza to što su željeli Dragan Čović i njegov zagrebački pokrovitelj Zoran Milanović – dakle izborna reforma nije bila samo uvod u dezintegraciju federacije i stvaranje „trećeg entiteta”, ili, oprostite na uvredljivom, ali preciznom izrazu „Herceg-Bosne”.
Ona je osiguravala sve što je Hrvatima u BiH potrebno da bi osigurali ravnopravnost.
Predsjednik Milanović od početka je opstruirao Palmerovu pregovaračku rundu, istovremeno dok je Plenković razgovarao s Palmerom, on je primao Milorada Dodika i debatirao o tome kako bi on s turskim predsjednikom Erdoganom i predsjednikom Srbije Vučićem „moderirao” svojevrsnu ostavinsku raspravu za Bosnom i Hercegovinom, a Čović ga je pritom pratio i susretao se s Vučićem.
Zbog okolnosti ovog puta nisu mogli i do stvarnih pokrovitelja operacije održavanja „zamrznutog konflikta” u BiH, niti do Sergeja Lavrova, niti do samog totalitarnog vladara Vladimira Putina.
Teška vremena za rusofile.
Kao što je Milanović u Zagrebu stvarao klimu za opstrukciju pregovora, tako je to radio i Čović u samim pregovorima, i na kraju, kad je dobivao sve što Hrvatima u BiH treba, povukao se iz pregovora i blokirao ih, na veliku radost i kabadahije iz Laktaša, i osamljenika s Pantovčaka, a i pasivnog agresivca iz beogradskog predsjedničkog ureda.
Rusi su imali prečih briga, ali ovo je bio jedan od rijetkih razloga za njihovo zadovoljstvo.
Nakon Čovićeve opstrukcije američka je diplomacija digla ruke i ishod Čovićeve operacije raspisivanje je izbora po starom izbornom zakonu i vjerojatan reizbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH.
U normalnim okolnostima, u kompetitivnoj političkoj areni, političaru koji propusti priliku kakvu je propustio Čović, odmah bismo gledali u leđa, jer bi bio na putu u duboku političku mirovinu.
Naravno, to se ne događa, jer unutar stranaka nema mehanizama utvrđivanja političke odgovornosti, pa je Čović samo nastavio kontaminirati političku arenu, ovog puta otvorenim zagovorom, oprostite ali, Herceg-Bosne.
Američka administracija je digla ruke od izbornog zakona, ali ne i od BiH, upravo suprotno.
Činjenica da Glas Amerike, medij koji je čvrsto povezan s američkom vanjskom politikom, o Dragan Čoviću otvoreno govori kao o ruskom igraču u BiH, samo je jedan od elemenata puzzlea koji se slaže.
Jedan od zanimljivih trenutaka bio je uvođenje američkih sankcija Čoviću bliskoj Gordani Tadić, bivšog glavnoj državnoj tužiteljici.
Jasna poruka
Poruka je tada bila vrlo jasna, ali se Čović pravio da je ne razumije.
Vjerojatno će se praviti da ne razumije niti to kad ga medijska kuća u vlasništvu SAD označi kao američkog igrača, ali ne bi ga trebalo iznenaditi ako slijedeći korak bude njegovo imenovanjem pomoćnikom nosioca sankcija, njegovu laktaškom prijatelju Dodiku.
Bidenova administracija je sjajno pripremljena, za nju rade ljudi koji znaju kako se moderiraju političke operacije, ta administracija drži do principa, a jedan od ključnih principa je suzbijanje korupcije.
Koncept „Herceg-Bosne” danas nije na Čovićevu stolu zbog etničkog čišćenja i stvaranja homogenog nacionalnog prostora. To je već ranije ostvareno.
On je na stolu zbog pokušaja uspostavljanja trajne protudemokratske vlasti i neobuzdane korupcije, upravo onog što u Banja Luci provodi Čovićev prijatelj i kolega s popravnog iz Ruskog, Milorad Dodik.
Objava Glasa Amerike samo je jasan signal da administracija u SAD sve vidi i sve razumije“, kazao je Gjenero.
