U selu Debeljak u Hrvatskoj u blizini Zadra, do prije nekoliko godina, stara kamena kuća teško je odoljevala rubu vremena.
Stajala je tu čitav vijek, služila je tek kao štalica, u kojoj su bila stara volovska kola.
Međutim, porodica Dereh Marenjak imala je drugu viziju. U ta 33 kvadrata videli su svoj raj. Nije prošlo mnogo, Ivan je zajedno sa suprugom, kćerkom i zetom počeo da smišlja kako bi staru kuću mogao da renovira.
U martu 2018. godine u ovom mjestašcu kraj Zadra krenuli su u ozbiljan projekat, sa željom da u toj kući Ivan i supruga Monika provedu svoje penzionerske dane. Nažalost, Ivan ih je nakon mjesec dana zauvek napustio.
– Kuću smo kupili početkom 2017. godine, kao malu štalicu. Prethodni vlasnici su nam rekli da je stara više od 100 godina. Moj tata je bio inovator svega. Tu je trebalo on i mama da uživaju u penziji. Roditelji, suprug i ja smo dugo planirali kako ćemo je renovirati. Nažalost, tata je preminuo nakon mjesec dana… – započinje priču za Telegraf.rs Ivanova kćerka koja nosi isto ime kao i majka.
Iako je bilo teško, Monika Dereh Marenjak i njen suprug Igor odlučili su da kuću završe. Poslije četiri mjeseca, njena majka u kuću je mogla da se useli. S tim što su od stare kuće ostali samo isti kameni zidovi, a sve što je unutra i oko nje urađeno samo svjedoči da ljubav, želja i mašta mogu sve.
– Unutrašnji dio kuće ima 33 kvadrata. Stari kamen smo ostavili, krov smo cijeli zamijenili, grede isto. Bio je zaista izazov srediti enterijer, da bude funkcionalno, jer je maleno. Unutrašnjost se sastoji od jedne prostorije i kupatila. Kupatilo je moderno uređeno, tako smo i htjeli da bude malo kontrast od svega ostalog – priča nam Monika.
A u svemu ostalom je draž, jer su pazili da ne uruše vijekovni duh ove ljepotice.
– Baš smo pazili da sve ostane u retro štihu, od šporeta, slavine… U zidovima su bili prozorčići koje smo ostavili baš takve kakvi su i bili. Kroz cijelu kuću je postavljeno podno grijanje, čak i u tušu na podu – kaže sagovornica.
Iako malena, ova kuća ima sve, a svaki detalj je sa pažnjom biran.
– Unutrašnjost je zamišljena kao jedna mala prostorija sa kupatilom, u kojoj je kuhinja koja se sastoji samo od ostrva, tu su krevet i mala fotelja kao dnevni boravak. Zidovi su promjera skoro 60 cenitmetara, ali smo adaptirali kamen, i crijep uskladili sa njim što je podiglo cijelu priču… Svi mo dugo dugo planirali kako ćemo kuću srediti i mislimo da smo je baš tako savršeno i napravili. Htjeli smo da kuća cela ostane takva kakva je spolja i iznutra što se tiče kamena. Sav najmeštaj je nov, a ostrvo smo pravili po mjeri – dodaje sagovornica.
Ono što upotpunjuje ovu idilu jeste i prelijepo dvorište, koje je također sa ukusom sređeno.
– Kad smo kupili kuću u njoj su se nalazila i stara konjska kola koja smo pretvorili u mali vrt sa cvijećem i kamenom – kaže Monika.
U dvorištu sad svi uživaju, a djeca najviše, koja se stalno tu igraju kada dođu u posjetu baki. I dok stvaraju nove uspomene, Moniki u sjećanju ostaje jedna anegdota iz perioda kada su renovirali ovo zdanje.
– Kad smo skinuli stari krov, pravili smo čobanac, a kiša je taman počela da pada. Međutim, niko nije odustao od čobanca. Jeli smo ga iako je bio pljusak, pod kišobranima – kaže Monika.
U kuću je uloženo mnogo, ali najviše ljubavi i truda. Ipak, sa radovima još nije gotovo.
– Još imamo puno toga da uradimo, ali u svakom dijelu i kutku našeg malog raja uloženo je puno ljubavi i napornog rada – zaključuje Monika.
