Edin Osmančević, jedan od najupečatljivijih ljudi iz bosanskohercegovčke dijaspore se ove godine vratio u svoju Banja Luku da se kandiduje na ovogodišnjim izborima.
Njegova neobična priča kreće od njegovih mladenačkih dana do danas. Ko je Edin Osmančević i šta su njegovi razlozi za veliku mladenačku ljubav prema Bosni koja još nema kraja?
Dao je otkaz u renomiranoj firmi u Švedskoj kako bi se posvetio domovini i političkim promjenama u njoj.
Inače, Osmančević je istaknuti aktivista Pokreta Snaga domovine, čiji je predsjednik Ahmed Husagić.
Osmančević se na oktobarskim izborima nalazi na listi za NSRS u okviru koalicije Pokret za državu. Ovo je njegova životna priča.
– Negdje jednom pročitah kako je prostor Balkana jako nesretan. Kad god bi se pojavila nada za promjenom, za mir i kad god bi taj prostor krenuo ka napretku i prosperitetu, „nevidljive sile“ bi ga ščepale i ugušile ostavljajući ga da čami u tami.
I kako to slikovito Čerčil reče Balkan proizvodi više događaja nego što ga se može konzumirati.
Kada sam kao jedan od najboljih učenika Srednje ekonomske škole „Ivica Mažar“ u Banjaluci bio primljen te davne 1980. godine u članstvo SKJ, dakle iste one godine kada je umro Josip Broz Tito,
bio sam ponosan na to priznanje i spreman da preuzmem dio vlastitih obaveza u izgradnji države u kojoj je administrativnu ekonomiju zamjenila tržišna i gdje se proizvodilo sve od igle preko lokomotive, do aviona.
Nisam ni slutio, niti sanjao da će se ta država samo desetak godina nakon tog događaja raspasti kao kula od karata, te da će me put voditi, zajedno sa mojom suprugom na sjever Evrope, u Švedsku. Jedino što smo ponijeli sa nama su bile univerzitetske diplome i po jedan kofer.
Iza nas je ostao gorak ukus zbog neke „novokomponovane demokratije“ u kojoj je promjena stranačkih dresova sastavni dio balkanskog folklora, a vezivanje srpsko-hrvatsko-bošnjačkih zastava na stranačkim mitinzima po bosanskohercegovačkim trgovima zbog
„ljubavi iz interesa“ kako bi „pluralizam“pobijedio komunizam i kako bi „konstitutivne“predstavljali „legalni“ predstavnici naroda je bio još jedan u nizu događaja koji su prethodili najgorem.
Švedskoj sam neizmjerno zahvalan što je primila moju porodicu i mene pod svoje okrilje kada je bilo najteže. Novi život je počeo procesom integracije i ponovnim polaganjem vozačkog ispita.
Švedska je u nama Bosancima vidjela jedan veliki ljudski resurs koji će dalje graditi njihovu državu.
Pametni su to ljudi, jer su znali koga primaju cijeneći kompetencije onih bez ikakvog posebnog ulaganja. Svi ostali uspijesi, od zavšetka Ekonomskog univerziteta, magistrature u ekonomiji, dugogodišnjeg rada u bankarskom sektoru rezultat su velikog rada i ličnog žrtvovanja moje porodice i mene .
Bosna i Hercegovina se nosi u srcu gdje god čovjek hodi. Mada živite u Geteborgu ili ma kojem drugom gradu u Evropi, domovina se nikad ne zaboravlja.
I sve ono sretno i lijepo, jer vrijeme bezbrižnog odrastanja vežem za najljepši grad mog života – moju Banjaluku. Bosanski identitet uvijek negdje „čuči“ tu u nama spreman da se aktivira kad to zatreba kao neki osjećaj i potreba djeteta otrgnutog iz majčinog naručja.
Kroz članstvo u mnogim bosankohercegovačkim i švedskim udruženjima poput Crvenog križa, psihosocijalnog projekta „Bosanci pomažu Bosancima“, humanitarnog udruženja „ Dvadeset kruna za čovjeka“, te političkog angažmana u Stranci dijaspore i Švedskim socijaldemokratama trudim se da gradim mostove prijateljstva i suradnje između matične države iz koje sam donio svoj bh. identitet i nove države koja je u taj isti bh. identitet prihvatila i unijela neke nove kulturne i životne vrijednosti.
Nisam sretan i zadovoljan ekonomskim i političkim stanjem u Bosni i Hercegovini. Iako stvorena po mjeri političko -ekonomske oligarhije koja sve radi na njenoj razgradnji i negiranju, država BiH ipak opstaje.
Ne da se! Ona je danas uređena najmanje po mjeri običnog građanina i njegove težnje da mu društvo u kome živi gradi visoko i kvalitetno obrazovanje, efikasan i održiv zdravstveni sistem, posao koji će njemu i njegovoj porodici omogućiti normalnu egzistenciju, te transparentno i nepodmitljivo pravosuđe koje će ga štititi od kriminala kao garanta bezbjednosti i sigurnosti.
Nije teško zaključiti u kakvom su nam teškom stanju ovi stubovi društva, te država koja danas egzistira po mjeri političkih kartela.
Imam li pravo mirno gledati na sve ovo što se oko nas dešava? Naravno da nemam! Da li politiku doživljam kao neku privilegiju? Naravno da ne ! Ali doživljavam privilegiju da zajedno sa drugim časnim i poštenim ljudima gradim bolju budućnost za nas i našu djecu. Zato je i prirodno što sam se priključio SDP-u Banjaluke na čelu sa Vojom , Acom, Arminom, Grbom, Gogom, Lejlom. I zato taj politički angažman.
Zato i moje ime i prezime na biračkom listiću pod brojem 10 u izbornoj jedinici 3 za Narodnu skupštinu RS-a zajedno sa ostalim kandidatima Pokreta za državu. Naša Bosna i Hercegovina može bolje i sa resursima koji imamo. Bosna i Hercegovina može biti Švedska za Švedsku!
Za mene tu nema dvojbe! Za te promjene trebaju novi, stručni, kvalitetni i nekorumpirani ljudi koji imaju viziju i znanje da ideje pretoče u djela. Te promjene mogu postati java samo ako svi izađemo na izbore drugog oktobra i damo glas pravim ljudima.
U mom životu sam ostvaren čovjek i ekonomski neovisan.
Moja porodica sa suprugom Amrom, ljekarom i sinovima Amarom i Adinom koji su takođe ljekari, te kćerkom Selmom, koja završava osnovnu školu su moje najveće inspiracije da istrajem na ovom putu – rekao je Osmančević u osvrtu za Bhdijaspora.net.
