Osnovni sud u Banja Luci donio je prvostepenu presudu u korist Davora Dragičevića, oca ubijenog Davida Dragičevića, koji je tužio Republiku Srpsku zbog diskriminacije te naredio da mu se isplati odštetni zahtjev u visini od 5.000 KM. Kako je naveo Dragičević, ovo je historijska presuda.
-Ovo je mogu slobodno reći historijska presuda, kako za mene, tako i za grupu “Pravda za Davida”, a prije svega za sve građane BiH.
Ovo je nešto za šta smo se od početka hrabro borili, protiv zločinačkog MUP-a RS kojeg sam ja označio kao one koji su ubili moje dijete.
Ovo je sada vjetar u leđa, nadam se i Tužilaštvu BiH da preduzme odlučujuće korake.
Vidjeli ste na presudi koju je donio Osnovni sud u Banjoj Luci, koji je ipak pod patronatom režima i Milorada Dodika, uspjeli smo zajedno sa svim advokatima, posebno advokatom Draganom Tolimirom, da iznesemo ovakvu presudu koja će biti svima korisna – rekao je Dragičević za Avaz.
Naglašava da ga novac ne zanima.
“Mene apsolutno ne interesuje finansijski dio ove presude, već ono što se utvrdilo, a to da je MUP RS izvršio neposredno višestruku i produženu diskriminaciju prema meni i grupi “Pravda za Davida”.
Očekujem u narednom periodu da će se svi opametiti, ako ne, ja ću opet podnijeti pošto ima još prekršajnih prijava.
Podnosit ću sve dok jednog dana MUP RS se ne svede na zakonom utvrđene okvire djelovanja i naravno bio na strani građana, kako entiteta tako i građana BiH – rekao je Dragičević.
Osnovni sud u Banjaluci je presudom, u koju je Detektor imao uvid, obavezao tuženu RS da Dragičeviću po osnovu naknade nematerijalne štete isplati 5.000 maraka.
“Analizom dokaza sud je utvrdio da je tužilac učinio vjerovatnim da je tužena prema njemu izvršila diskriminaciju.
Sud je utvrdio da tužena nije dokazala da nije došlo do diskriminacije, a na njoj je, shodno citiranoj odredbi zakona, bio teret dokazivanja navedene činjenice”, piše, između ostalog, u presudi Osnovnog suda u Banjaluci.
Sud u presudi navodi i da je iz iskaza tužioca i saslušanih svjedoka utvrđeno da su u saglasnosti sa izvedenim materijalnim dokazima i video-materijalima, odnosno da je tužilac “učinio vjerovatnim” da tužena putem pripadnika MUP-a vrši neposrednu diskriminaciju prema tužiocu, tako što ga stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na ostale građane ograničavajući mu pravo pristupa javnim prostorima.
