Bosanskohercegovački pjevač Dino Merlin sinoć je gostovao u programu HRT-a “U svom filmu”, u kojem je govorio o životu i karijeri, a najveću pažnju javnosti privuklo je pitanje voditeljice o putovanju iz ratnog Sarajeva na Eurosong u Ljubljanu.
U intervjuu koji je emitovan sinoć, a u kojem se Merlin dotiče velikog broja različitih tema, posebnu pažnju gledatelja privuklo je pitanje voditeljice Tončice Čeljuske o Eurosongu.
Merlin se prisjetio poziva na ovo veliko takmičenje, opisujući kako je ekipa s kojom je išao u Ljubljanu na put krenula trčeći preko piste na sarajevskom aerodromu.
“Da dođete do aviona?”, zbunjeno je pitala Čeljuska.
Merlin je zatim začuđeno odmahnuo glavom i nastavio objašnjavati kako je njegova ekipa trčala preko piste, nastaviti putovati preko slobodnih teritorija do Makarske, zatim otići u Zagreb, odakle su avionom otputovali u Sloveniju.
“Mi smo ljudi koji su otišli na Eurosong poderanih pantalona, smrznuti, blatnjavih čizama…”, prisjetio se.
Govoreći o ratu, prisjetio se i perioda života kada je radio u kompaniji koja proizvodi ležajeve u Vogošći. Rekao je kako je na pauzama zapisivao stihove na papir, a kako su mu se tada kolege smijale.
“Rekao sam im da će me jednog dana gledati na televiziji, da ću biti slavan”, ispričao je Merlin.
Ispričao je kako su mu u ratu umirali prijatelji, kolege i menadžer: “Bila je lutrija kad izađete vani, hoćete li se uopće vratiti, ili ćete se vratiti kao invalid”.
Osvrnuo se i na činjenicu da su u Srbiji nekada pisali peticije protiv održavanja njegovih koncerata. Govoreći o tome, naglasio je kako on nikada neće biti nacionalista ni šovinista.
“Znate, ja sam rođen u Starom Gradu u Sarajevu, a prvi susjedi su mi Srbi. Bila je to jedna mala grupa agresivnih ljudi koji ne uvažavaju činjenice, a ogromna većina je pokazala šta misli o meni. Za samo nekoliko dana su kupili ulaznice za tri koncerta. Mogli smo ih raditi i više, no to je bilo to za tu turneju, rekao je Merlin.
Prvi put je otvoreno govorio i o depresiji s kojom se borio krajem devedesetih. Istakao je kako ga u tom periodu nisu zanimali ni život, a ni smrt: “To je bio period kad sam bio biljka. Svašta mi je tada padalo na pamet, razmišljao sam i da napustim”.
