Direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana Zijad Bećirović govorio je za Faktor o Dodikovim blokadama, kakva ga politička sudbina čeka, o Vučiću, Vulinu…
Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik i srpski predstavnici iz bh. entiteta Republika Srpska, bojkotiraju rad državnih institucija. Dodik uporno ponavlja da ne priznaje novog visokog predstavnika u BiH. Kako Vi komentirate ovaj njegov politički potez?
– Iz entiteta Republika Srpska nisu nikada do kraja podržavali Dejtonski mirovni sporazum. Ideja Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića nije sadržavala Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i nezavisnu državu i to je stalni problem zašto se osporava i bojkotira BiH. Stalno se pokušava od entiteta RS napraviti država. Svima je više nego jasno, da je to nemoguće – osim Miloradu Dodiku. Čak je i Srpska demokratska stranka (SDS) znatno promijenila svoje djelovanje, vjerovatno zato što su im svi iz rukovodstva završili u Hagu i drugim sudovima ili su prešli u SNSD. Bojkotiranje novog visokog predstavnika međunarodne zajednice (OHR) u BiH Christiana Schmidta je glupost od koje neće samo Dodika “zaboljeti glava”. Mogu Rusija i Kina bojkotirati, ali to ne može Dodik. Stari Latini su rekli “Quod licet Iovi, non licet bovi” što u prijevodu znači “Što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu”.
Kakva politička sudbina čeka Milorada Dodika, ako imamo u vidu da je prije nekoliko mjeseci američka administracija na čelu sa Josephom Bidenom najavila sankcije za političare na Balkanu, što uključuje i našu zemlju?
– Dodik vjerovatno misli, da američka administracija samo o njemu razmišlja. Možda Dodik postane ponovo jak američki igrač na Balkanu, trenutno nije, pao je u treći plan nakon ogromne podrške. Vratio je dio povjerenja potpisujući Akcioni Nacionalni Plan (ANP) za članstvo u NATO i EU agendu, ali istovremeno se mnogo pravda ruskim obavještajcima i diplomatama. Od Dodika još uvijek zavisi, da li će opet zajahati na američki val podrške ili će ga uskoro zamijeniti neko iz njegovih redova i bliskih saradnika.
Posljednjih dva tri mjeseca i Vučić i Vulin, ne samo da se nastavljaju miješati u unutrašnja pitanja u BiH, već sada nekim izjavama otvoreno prijeti. O čemu se zapravo radi? Šta im je plan?
– Ako želimo Open Balkan (mini Schengen) onda sva otrovna zapaljujuća retorika mora prestati i potrebno je pravilno suočavanje sa prošlošću ne samo Srbije nego svih država regiona. To je ključno za uspjeh projekta Open Balkan. Institut IFIMES je zagovarač toga. Mi smo odmah na početku izašli sa određenim idejama, koje su prezentirane i u Srbiji, da bi Srbija trebala povući potjernice za ratne zločine protiv svih državljana Open Balkana i sa granice povući spiskove, ali i izručiti sve one koji se kriju u Srbiji, a počinili su ratni zločin, bez obzira na etničku pripadnost ili državljanstvo. Ne vidim da bi to trebao biti poseban problem za Srbiju, jer podršku za to dolazi i od EU i od UN-a, da se osigura progon ratnih zločinaca. To bi ojačalo ulogu i značaj Srbije u međunarodnim odnosima. U progonu zločinaca ne smiju biti nikakvih prepreka, jer se progonom sprječava i prevenira mogućnost novih zločina. Odnosi se moraju graditi između država, na prvom mjestu, a ne pojedinaca ili naroda i svako ko poštuje Bosnu i Hercegovinu mora uvažavati suverenitet BiH, drugi odnosi između subjekata suverenosti dolaze sami po sebi.
Nešto manjim intenzitetom, ali i drugi susjed Hrvatska, iako je članica EU, dobrano se upliće u unutrašnja pitanja u BiH. Kako na to gledate?
– Opet ista ili slična priča. Sada žele na papiru dobiti “HR Herceg-Bosnu” (HR-HB), što im je Tuđman ukinuo na uštrb interesa Hrvatske. Za akademika Dragana Čovića i Milorada Dodika, slično kao što je bilo za Radovana Karadžić i Jadranka Prlića, prema našim saznanjima, već se odvijaju posebne istražne i druge radnje na nivou međunarodne zajednice u vezi sa personalnom odgovornošću i ličnim bogaćenjem, ne samo njih dvojice, jer ugrožavaju regionalni mir stalnim teritorijalnim i drugim zahtjevima čime značajno podstiču mogućnost novih sukoba i novih zločina.
Hrvatska politika se trenutno vodi amaterski. Tuđman je ukinuo HR-HB, potpisao Vašingtonski i Dejtonski sporazum i jedan dio Hrvata u BiH nikako da to shvati i prihvati, kao što i jedan dio Srba u BiH ne shvaća i ne prihvaća da RS nije samostalna država, jer je Milošević tako potpisao sa Momčilom Krajišnikom. Tuđman je na račun Hrvata u BiH riješio “srpsko pitanje” u Hrvatskoj i to Dragan Čović savršeno dobro zna. S ovakvom politikom Hrvatska ugrožava sebe, svoje interese i pravi žarište na svojim granicama. Ne zaboravite da Hrvatska u visini nešto manje od 30% puni svoj budžet od turizma. Dovoljna je i mala naznaka sukoba u BiH i da Hrvatska uđe u neviđene probleme, jer bi postala “Non-Safe zona” u međunarodnim okvirima i doživjela bi turistički i svaki drugi fijasko. Aktivnosti Hrvatske su posebno opasne, jer je članica EU i NATO i konstantno širi laži o BiH i posebno o Bošnjacima kao navodnoj islamskoj prijetnji, a oni su navodno tu da zaštite Evropu od muslimana i islama. Sve više dolazimo u situaciju da će trebati zaštiti EU od same Hrvatske i njene nakaradne politike.
U Crnoj Gori atmosfera je uzavrela, u nedjelju su održani veliki protesti na Cetinju. Ne dozvoljavaju miješanje Beograda i Vučića, ali ipak to srbijanskom režimu uspijeva. Kako će se prema Vašim procjenama odvijati dalje stvari u Crnoj Gori?
– Crna Gora je u NATO-u i onda je sve jasno. Crnu Goru osigurava NATO počevši od morske granice, neba, ali i teritorijalno. Crna Gora je izglasala Deklaraciju o genocidu u Srebrenici u aktualnom sazivu parlamenta i vlade. Smijenjen je ministar pravosuđa i manjinskih prava zato što je negirao genocid u Srebrenici. Crna Gora treba da se nakon članstva u NATO-u izbori za članstvo u EU. Svaka država treba samostalno, da uređuje svoje odnose, pa tako i Crna Gora, bez uplitanja bilo koga. Odnosi Crne Gore i Srbije su trenutno složeni, ali smatram da će se zbog članstva Crne Gore u NATO i puta u EU sve lakše rješavati. Činjenica je, da SAD i EU nisu podržali Mila Đukanovića na prošlim parlamentarnim izborima i sada imamo jedan drugi vid krize, jer Đukanović pokušava da podriva novu crnogorsku vlast, a nema podršku Zapada.
U javnosti se percipiraju slike nacionalnog sukoba u Crnoj Gori, a mi mislimo da se iza svega kriju fantastični financijski i materijalni kriminalni interesi počevši od Mila Đukanovića, njegove porodice i raznih satelitskih političkih partija, pa sve do Srpske pravoslavne crkve (SPC). Ne treba zaboraviti, da je upokojeni mitropolit Amfilohije Radović bio veći protivnik Aleksandra Vučića nego Mila Đukanovića sa kojim je mitropolit Amfilohije navodno vodio sukob u vezi crkvene imovine.
Kako gledate na to što Beograd, kao nikada do sada, kategorično odbija isporučiti optužene za ratne zločine počinjene u BiH. Prije su to radili makar upakovano u diplomatski celofan, a sada igraju otvorenih karata. Da li je Vučić možda dobio zeleno svjetlo za ovakvo ponašanje od Moskve ili nekog drugog?
– Pogledajte višegodišnje izvještaje UN, MICT/ICTY, OHR i EU i vidjet će te, da se stalno ukazuje na problem neizručivanja ratnih zločinaca zbog dvojnog državljanstva. Skoro je tu isti omjer i Srbije i Hrvatske. Na Zapadu, koji temelji na vladavini prava, kruže takvi izvještaji i nema adekvatne reakcije. Usvajanje Inzkovog zakona je vjerovatno početak nekih novih akcija međunarodne zajednice, da bi se ova situacija oko problema saradnje riješila. Ne razumijem zašto se između BiH i Srbije, ali i Hrvatske ne koriste potpisani protokoli između tužilaštava tih država, koji omogućavaju sve varijante, pa i izručenja svojih državljana.
Vidjeli ste, da glavna tužiteljica BiH Gordana Tadić nije koristila potpisani protokol između tužilaštava BiH i Hrvatske kada je ustupila predmet ratnih zločina Hrvatskoj, nego se pozivala na međudržavni sporazum, a ne na protokol i tako zauvijek stavila tačku na prijavu za procesuiranje hrvatskih generala, koji se terete za stradanje 30-tak srpskih civila na teritoriji općine Bosanski Novi. Da je koristila protokole između tužilaštava uvijek je BiH mogla nazad vratiti i prijave i istrage, a sada kada hrvatski tužitelj diskreciono napiše da nema elemenata krivičnog djela, priča je završena. Znači, zapadne sile mogu jednim potezom riješiti ovu situaciju ako žele, a dobar primjer je nametnuti Inzkov zakon. Procesuiranja ratnih zločina je sastavni dio procesa pristupanja država Zapadnog Balkana EU i svako odlaganje procesuiranja ratnih zločina je odgađanje članstva u EU.