Dječak kojeg vidite na fotografiji postao je jedan od najuspješniji bosanskohercegovačkih muzičara. Možete li ga prepoznati?
Rieč je o Željku Bebeku, koji je rođen 1945. godine u Sarajevu. Nastupao je s bendom Kodeksi, a početkom 1970-ih postao je član grupe Bijelo dugme.
“Nakon vojske sam se zaposlio u državnoj službi, a istovremeno sam i svirao. No, u to doba sve je bilo ‘niformirano’.
Ja sam kao roker počeo puštati kosu, a u državnoj službi nisu baš bili oduševljeni. Kad mi je nakon godinu dana kosa postala preduga ‘dogovorio’ sam se s direktorom i krenuo svojim putem”, rekao je ranije u intervjuu za 24.sata.hr.
Sve ono o čemu je sanjao kao dječak je gotovo momentalno postalo stvarnost.
“Bio je to strelovit uspjeh i popularnost. Žene su nas salijetale, ali mi smo uživali u muzici i putovanjima. To nam je bilo najvažnije, cure su bile samo kulisa. Nudili su nam svašta, a najgori su oni koji ti poklanjaju.
Mene su neko vrijeme etiketirali da se drogiram zbog energije koje sam imao na nastupima. Ja jesam blentav, ali drogu nikad ni probao nisam”, ispričao je.
Bijelo dugme je napustio 1984. godine nakon nesuglasica s Goranom Bregovićem.
“Najveći razlog mog odlaska ipak su bile prevelike socijalne razlike. Kolač koji smo ‘ubirali’ postajao je sve veći, ali to se nije na sve jednako odrazilo i razišli smo se”, kazao je.
Mnogi kritičari svrstavaju Bebeka među najbolje pjevače s prostora Balkana zbog njegovih fascinantnih glasovnih mogućnosti. Odlučio je da najinteresantnije dijelove iz profesionalnog i privatnog života pretoči u knjigu.
“Nakon 50 godina karijere i u osmom desetljeću svog života morao sam dati odgovore na neka pitanja koja su mi svih ovih godina ljudi postavljali. Probao sam i nadam se uspio dati odgovore koja su mi kroz karijeru postavljali i novinari i publika.
Naravno da postoji škrinjica u kojoj stoji osiguran minimum privatnosti i ne vjerujem da će biografija ičim jako uzdrmati bilo koga. Možda je ona jedna zgodna priča za čovjeka kojeg javnost zapravo odavno poznaje.
Istovremeno ona je i slikovnica koja kroz fotografije daje paralelnu priču. Drago mi je što su prepoznali u meni nekoga koji je svoj privatni život učinio javnim ne zaboravljajući nikoga koga sam kroz to vrijeme sretao. Drago mi je sto je veliki dio priče vezan za Sarajevo”, ispričao je tada za Klix.ba.
