Profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu Dejan Jović se osvrnuo i na stanje u Bosni i Hercegovini.
Riječ je o njegovom predavanju koje je priredio srbijanski Centar za analizu rizika i upravljanja krizama (CARUK).
Napomenuo je da se ponovni rat na Balkanu spominje i u Hrvatskoj, za koju je naveo da je u posljednjem ratu ostvarila sva četiri cilja – nezavisnost, reintegraciju, etničku homogenost i članstvo u međunarodnim institucijama. Ocijenio je da je ostvarila i više od očekivanog.
Primijetio je da se mogućnost novog rata učestalo spominje i u domaćem i stranom diskursu. Smatra da se u hrvatski nacionalni identitet gradi upravo na posljednjem ratu.
“To se čini kroz oblikovanje onog što zovem mit o Domovinskom ratu. Neću ići daleko. Rat je formiran kao centralno pitanje novog nacionalnog identiteta. To je razlog zašto se ne dopušta da bude zaboravljen.
Naravno, za to postoje i materijalni i statusni razlozi”, rekao je Jović koji je bio i savjetnik bivšeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića.
Prema njegovim riječima, učesnici posljednjih ratova u ovom dijelu svijeta tvrde da su žrtve, ali ne i da su pobjednici. Smatra da zbog toga postoje strahovanja i nadanja od novog rata.
“Oni koji smatraju da se u novom ratu karte mogu podijeliti, nadajući se da će ishod biti povoljniji od ishoda prethodnog rata, nadaju se novom ratu.
Od novog rata strahuju oni koji smatraju da će izgubiti više od onog što su izgubili u prethodnom ratu. Jedno i drugo je povezano s očekivanjem od rata”, naglasio je.
Ne misli da je rat na području Jugoslavije bio neizbježan, kako to neki tvrde, te je istakao da su mnogi građani Jugoslavije bili iznenađeni činjenicom da je rat počeo. Podsjetio je da je ratom bila iznenađena, kako je naveo, i međunarodna zajednica.
Jović je pri stavu da Bošnjaci ne žele isključivo muslimansku državu, već državu svih naroda. Govoreći o motivima posljednjeg rata na području Jugoslavije, ukazao je na to da su za to postojali i nepolitički motivi, tj. privatni motivi.
Naveo je da je zbog toga bio i veliki broj onih koji su nekada bili u Komunističkoj partiji, a da bi onda postali članovi nacionalističkih stranaka, kako bi održali vlast.
Osvrnuo se na to koje su okolnosti bile ključne za početak ratova 90-ih, a koje bi bile ključne za eventualno novi rat.
“Početkom 90-ih desio se istodobni kolaps struktura koje su djelovale kao garanti mira održavajući ravnotežu snaga i koje su imale hegemonijski karakter. Pri tome mislim da je Jugoslavija sama razvila hegemonijsku strukturu kako bi održala mir – jednopartijski sistem, tajne službe i vojska.
Njena organizacija je bila u ravnoteži moći. Unutrašnja struktura je bila takva da niko nije bio više od 50 posto stanovništva. Onda se desila stagnacija u ravnoteži snaga, desio se raspad strukture države.
Za to krivim marksističku tezu o odumiranju države, koja je bila suviše optimistična. Stvorila se država koja se nije mogla oduprijeti opasnostima”, obrazložio je.
Analizirajući okolnosti početka rata istakao je i urušavanje međunarodnog poretka, kraj hladnog rata. Za njega se tada nije desio samo raspad Jugoslavije, već i njenih republika – Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
“Raspalo se sve od vrha do dna, od gradova do sela. Raspali su se porodice i ljudi. Nestali su cijeli identiteti”, dodaje.
Kao poruke ratova iz 90-ih istakao je to da rat počinje onda kada postoje motivi, sredstva i okolnosti za rat.
Prema Jovićevim riječima, rat nije izraz volje većine, već je za njega potrebno dvije-tri hiljade ljudi koji imaju motiv, sredstva i pogodne okolnosti. Poručio je da je ključno da li postoji “agresivna manjina”.
“Motivi su u revizionističkim idejama, u ocjeni da smo gubitnici u prethodnom ratu, da je status quo nepravedan i nametnut, da je nametnut voljom neprijatelja. Motiva ima i u konsolidiranju nacionalizama. Naši nacionalizmi su mnogo snažniji i konsolidovaniji, nego 90-ih godina. Motiva ima zato što nove generacije odgajaju na poslijeratnim, ako ne i na ratnim narativima”, upozorio je.
Potcrtao je da, kako je izjavio, i ima i nema sredstava za ratovanje. Među onima je koji smatraju da je sada lakše doći do naoružanja nego 90-ih. Za Jovića je ključno da li okolnosti pogoduju novom ratu.
S tim u vezi, kazao je da je međunarodni poredak solidan – Evropska unija se ne raspada i NATO se širi. Prema njegovim riječima, postoji prednost zapadnih institucija.
Poručio je da se Bosna i Hercegovina ne raspada te je ocijenio da je više integrisana nego Kipar koji je član EU. Za njega je fenomenalno što se u Bosni i Hercegovini nije desio nijedan ozbiljniji incident na etničkoj osnovi od završetka rata.
Zaključio je da su netačna upozorenja da rat samo što nije počeo i da je rat po sebi neizbježan. Naglasio je da se njemu doprinosi tako što se tvrdi da je neizbježan.
