Slavica Schuster Levak rodom je iz Tešnja u Bosni i Hercegovini, a mladost je provela u Koprivnici gdje je sa 17 godina zaigrala i za prvu ekipu Podravke. S 18 godina otišla je u varaždinsku Koku, pa u riječki Zamet. Ujedno se školovala, završila je Učiteljski fakultet za učiteljicu razredne nastave i stekla titulu doktorice znanosti.
Četiri godine igrala je za slovenski Mlinotest iz Ajdovščine, u Slovačkoj je s Iuventom osvojila trostruku krunu, da bi dvije godine provela na Kanarima. S Rocasom Gran Canaria osvojila je naslov prvaka Španjolske i Challenge kup, u kojem je u finalu njena ekipa bila bolja od poljskog Pogona koji je tada vodio koprivnički stručnjak Neven Hrupec – piše podravski.hr.
– Od početka te sezone govorila sam kako vjerujem da ćemo se sresti u finalu, na kraju se to i ostvarilo. Hrupec mi je bio trener od malih nogu, bila mi je čast i zadovoljstvo igrati protiv njegove ekipe u finalu. Sreli smo se u Poljskoj pred dvoranom prvi put nakon 10 godina – rekla je Slavica Schuster Levak.
Prve rukometne korake napravila je u Podravki, birana je i za najbolju perspektivnu sportašicu Koprivnice.
– Naučila sam puno, prošla sam odličnu školu rukometa. Pamtim lijepe trenutke, igranje Lige prvakinja i osvajanje svih mogućih klupskih i osobnih nagrada.
Po odlasku iz Španije priključila se mađarskoj Albi iz Szekesfehervara, no nije se zadržala dulje vrijeme.
– Mađarska je zemlja u kojoj se igra odlična rukometna liga. Nažalost, zbog korone sam u klubu provela tek malo više od mjesec dana, ali mogu reći da je to bilo fenomenalno iskustvo. Od načina treniranja, videoanalize pa do uvjeta, ma sve je bilo na vrhunskoj razini.
Prošle godine Slavica je zaigrala i za reprezentaciju Hrvatske u prijateljskim utakmicama s Njemačkom.
– Moje iskustvo u reprezentaciji bilo je baš lijepo i posebno. Poziv u reprezentaciju je čast, to je san svakog sportaša. Obje utakmice s Njemačkom odigrale smo super. Treninzi su bili odlični, a atmosfera fenomenalna. Družili smo se i s muškom reprezentacijom jer smo bili zajedno na pripremama, i to iskustvo mi je jedna prekrasna uspomena koju ću zauvijek pamtiti.
Slavica je uz rukomet cijelo vrijeme ‘gurala’ i akademsku karijeru te je obranila doktorat iz Znanosti o okolišu na Univerzi u Novoj Gorici. Ipak, pojavio se problem kad je pokušala pronaći posao.
– Kao mala sanjala sam da bih željela postati doktorica nauka iako nisam znala šta to tačno znači, no i to mi se ostvarilo. Nakon doktorata godinu dana provela sam tražeći posao, redovito sam dobivala odbijenice jer sam na svakom razgovoru za posao bila ”prekvalificirana”.
Nakon što sam postala svjesna situacije, odlučila sam poslati biografiju u ostale zemlje u kojima su ”otpad i gospodarenje otpadom” ipak na višoj razini. Na kraju mi je to pošlo za rukom, nakon kratkog vremena dobila sam odgovor iz Austrije, sa Sveučilišta Montanuniversität Leoben pozvali su me na intervju.
Suprug i ja odmah smo odlučili da ćemo se ovdje preseliti. Dobila sam posao na jednom projektu vezanom za saradnju Austrije i Kine po pitanju otpada. Projekt je na engleskom, a ja sam u procesu učenja njemačkog. Jako sam zadovoljna i vjerujem da ću ovdje napredovati.
Iako je namjeravala završiti rukometnu karijeru, ispalo je drugačije.
