Uporedo sa ruskom okupacijom istočnih dijelova Ukrajine, javili su se velikosrpski jastrebovi, koji su ne samo pružili punu podršku Putinovom ekspanzionističkom djelovanju, nego su u svoje vlažne snove, izmađijanog rusko-srpskog prijateljstva, ugradili i priču o “oslobađanju Republike Srpske“ uz pomoć Rusije po uzoru na Luganjsk i Donjeck u Ukrajini, piše Dragan Bursać za Autonomiju. info.
Ne vjerujete?
Ratnohuškačko ludilo Vučićevih tabloida
Vučićevi tablodi, kao vjeran glas srbijanskog despotskog dvora, vrište kako je u toku agresija na, pazite sad, Rusiju. Ne Ukrajinu, nego Rusiju. Tako Vučićevićev “Informer“ baš tim riječima potpisuje svoju kriminalnu ratnohuškačku naslovnicu. Odgovara mu sa druge strane Beograda “Kurir“, koji urliče sa front pejdža kao “nema nade“ i kako je “Rusija učinila sve što je mogla za mir Ukrajini“.
Valjda je okupacija dijelova druge zemlje poziv na mir, šta li? Da ne bude dužan, u prvi red se ubacuje “Srpski telegraf“, koji je ipak u sudijskom vremenu pobijedio sa svojom opskurnalijom posred naslovnice na kojoj stoji „Putin šalje vojsku da spoji Srbiju i Srpsku“.
Nije nego, reći će neki osvješten čovjek!
Vlažni snovi o Putinu na čelu Srba
Ali to što je on osviješten ne znači da je u većini, naprotiv, predstavlja puku statističku grešku u ovakvoj Srbiji. I zato ove naslovnice JESU Srbija. Predominatno rusofilska, Srbija koja mašta o još luđem i autoritarnijem Vučiću, koja mašta o Vučiću koji će joj “vratiti“ Kosovo i pripojiti Republiku Srpsku, da se ne zajebavamo, Srbija koja mašta o Putinu na svom čelu, sve sa silom njegovog oružja.
Srbija je to svetosavlja, koja je i pravoslavlje demontirala, koja je hrišćanskog Isusa Hrista poslala na smetljište svoje revizionističke kanonike, a Rastka Nemanjića i njegovo montirano žitije uz pomoć neonacista stavila na religijski tron. Srbija je to u kojoj se misli, ideje i djela najokorjelijih ruskih separatista i terorista slave kao neviđena herojstva.
Srbija je to koja je odavno one tihe i usmaljene glasove razuma, a koji bi da je odvedu u civilizovan svijet, svrstala u autošoviniste, izdajnike, strane plaćenike i stavila im mete na čela. Batinanja, uništavanje imovine i sve ostalo, došli su kao prirodan slijed neprirodne situacije.
Ali pustimo mi sad to.
Sve je ludilo dok ne postane istina
Okrenimo se ovoj naslovnici “Srpskog telegrafa“ u kojoj će “Rusi spojiti Srbiju i RS“. Vojno. Naravno da je preludo, umobolno, manipulantski, naravno da je ljigavo, udvornički, netačno i iznad svega ratnohuškački.
Ali.
Ali šta ako u sebi sadrži trunke namjere u geostrategiji koja može postati istina?
Zamislimo na momenat da entitet Republika Srpska proglasi nezavisnost (o čemu sam pričao na Al Jazeeri), pa zamislimo da Srbija sa Rusijom uz Luganjsk i Donjeck prizna tu i takvu RS. Pa onda zamislimo da RS zatraži vojnu zaštitu, a preko Srbije u Banjaluci osvanu ruski tenkovi i oklopna vozila.
EU bi se bunila, zahtijevala sastanke, pozivala na zdrav razum i razboritost, prijetila sankcijama i slične zamlate, dok bi Banjaluka slavila uz šampanjac, dobro de, uz votku i baćuške.
Taj scenario se iznenada, pod ovim okolnostima ukidanja svih pravila, u očima krvoloka otvara kao datost, koji uz impotentni zapad može postati nekakva ralnost na terenu.
A kakvo bi bilo djelovanje tih “mirovnih trupa“?
Pa sjetimo se kako su “mirovne trupe“ Novosadskog i Užičkog korpusa djelovale u Hrvatskoj i BiH.
E to odjednom postaje problem svih nas. Naravski, stalno je to bio problem svih nas, ali dok se guzica nije tresla, moglo se latentno rusofilski teoretisati sa sigurne udaljenosti od dvije hiljade kilometara.
Neće Evropa dati i ostale zablude
Ovako su paradoksalno najpošteniji najdosljedniji iskonski rusofili koji su pomirili četništvo i boljševizam, koji se odavno dive Počuči i ostalim proruskim teroristima na istočnim ratištima i kojima je svanulo.
Oni latentni rusofili će se držati, cijenim, još neko vrijeme uopštenih fraza tipa – ko rat želio u kući mu bio – i mi se nećemo miješati, dok maštaju o baćuškinom strojevom koraku na Vračaru, u Dunavskoj ili Gospodskoj ulici i dalje diljem srpskog sveta, pa prema zapadu, sve do tzv. srpskog mora u Herceg Novom.
Ostaje siva, nedefinasna masa, koja ne zna šta se to tačno dešava na istoku Ukrajine, a koja nekom analogijom vjeruje u pravednost ruske vojske i ruskog vođe Putina, poistovjećujući ih sa Crvenom armijom u Drugom svjetskom ratu.
Zanimljivo je da je tu analogiju razbio upravo Putin kazavši da je Ukrajina sovjetska, preciznije Lenjinova tvorevina, koja nema uporište u povijesti. Ovakve izjave se ne bi postidio ni najokorjeliji četnik-monarhista i ljubitelj alternativne povijesti ili sam Adolf Hitler. To što srednjičari ne žele da čuju Putina koji zvuči kao Hitler, a ne kao Lenjin, pa do njih je.
Ima li išta pozitivno u ovom zlu, koje se nadvija nad Evropom, a bogme najviše nad Balkanom nakon okupacije dijelova Ukrajine?
Nekoliko stvari:
Prvo, srbijanski tabloidi kao neuptini vox populi, pokazali su identičnu matricu medijskog zločinačkog ponašanja kao na početku agresije na BiH ili još prije toga u napadima JNA na Hrvatsku ili Sloveniju, kao što su to radili Miloševićevi medijski telali.
Drugo, silni okrugli stolovi, NGO sjedeljke, suočavanje i ostale zamlate – piši propalo! Treće, svi, apsolutno svi, uživo mogu promatrati kako se preko društvenih mreža izvorna rusofilija poput žuči izlijeva u etar i pretvara u opetovani velikosrpski projekat srpskog sveta – otuda i namaštavanje (realno) nekakve ruske intervencije u BiH.
Peto, riječi “neće Evropa dati“, strašno podsjećaju na ono u Crnoj Gori “neće URA dati“, dok je ta ista URA paktirala sa četnicima dovodeći uz pomoć Crkve Srbije iste na vlast.
Eto tako djeluje danas Evropa, nakon što je molodjec Putin naredio pun gas ruskim oklopnim vozilima na jednu suverenu državu. Djeluje kao nesrećni konstrukt koji ni sam sa sobom nije načisto šta će i kud će.
A izvještači iz RS-a na ulicama okupiranih ukrajinskih gradova poručuju osokoljeni, neka se spremi Republika Srpska (sic!).
Na koncu, pokazala je ova kriza, koja polako prerasta u otvorenu okupaciju i(ili) veliki rat na totalno licemjerstvo ljudi koji žive oko nas.
U konačnici, Putinova Rusija je počela okupaciju Ukrajine i tu nema povratka na staro. Ostat će trajno, u digitalnim zapisima zabilježeno, ko je bio i ostao na strani pravde, a ko se povinovao zlu! Kao da ništa naučili nismo.
