Novinar i kolumnista Dragan Bursać bio je gost Dana uživo na televizji N1, donoseći kritički osvrt na ključne teme koje oblikuju našu svakodnevnicu. Kako komentarišete činjenicu da je fokus državne koalicije, nakon niza sastanaka, još uvijek na osnovnim pitanjima političke koordinacije, umjesto na konkretnim zakonodavnim promjenama?
Oni ne mogu ništa nego da se bave osnovnim pitanjima, nemaju najmanji zajednički sadržiilac, svako vuče na svoju stranu, nacionalnu – SNSD i HDZ, dok taj građanski dio ne znam ni gdje vuče, i onda vidimo da se svi bave formom i da suštine nema.
Ovo je sve jedna zabava za međunarodnu zajednicu, da oni ‘ko biva’ nešto rade, ne bi li međunarodna zajednica notirala da se nešto dešava. Nema pomaka, zapravo ima, ali idemo unazad, sa goreg na lošije i to nas čeka i u budućnosti.
Milorad Dodik izjavio je da su predstavnici Republike Srpske i Federacije BiH dogovorili Plan rasta i usaglasili ga sa Kancelarijom Evropske unije, te da je sada sve do kantona.Vidite li to kao napredak u pregovorima?
Kakav napredak, vidim to kao starh, gdje HDZ i SNSD postaju opozicija u Domu naroda u jednom momentu, i eto ko biva ne bi li se dodvorili međunarodnoj zajednici i javnosti da nešto rade, ali zaplašeni hipotezom da se može formirati vlast i voditi država i bez HDZ-a i SNSD-a odjednom se prikazuje Dodik koji je kao konstruktivan i spreman na europski put, kao ostalo je samo nekoliko kantona u Federaciji da se riješi slučaj, a što se njega tiče, sve je gotovo.
Zdrav razum to ne može da vjeruje, to je čovjek koji će raditi sve da BiH ne krene europskim putem, ne treba mu vjerovati nego biti oprezan i pratiti njegove izjave.
Neki analitičari vide da je Dodikov optimizam proizvod nervoze zbog ročišta na Sudu BiH?
Prije će biti da je ovo nego ročište, jer vidimo da je napravio reality od toga, tu trebaju samo kamere i da se uvede reality. Dodik je odavno trebao odgovarati suspenzijom ustava BiH na 49 posto teritorije BiH i zbog uvođenja seta zakona koji vode ka samostalnosti RS-a, a sve se pretvorilo u suđenje bez kraja i konca.
On se nije uplašio toga, uplašio se političkih konmbinatorika za koje zna da se mogu desiti njemu iza leđa i da SNSD može biti da nije dio kolača koji je vlast.
U jednom od svojih tekstova istakli ste da političke elite koriste pregovore kao način održavana statusa quo. Vidite li u ovim sastancima išta što sugeriše promjenu tog obrasca?
Naravno da ne vidim, ovo je sve predstava prije svega za međunarodnu zajednicu. Ne možete očekivati od sila koje su tako nekoherentne unutar sebe da se dogovore, toliko prečih interesa imaju Dodik i Čović, svojih ličnih i partijskih, da bi se o nečemu dogovorili.
Trojka je nedorasla situaciji i od njih se ništa ne nadam. Očekivati da će nas oni vaditi iz ove situacije u koju su nas uvalili je potpuno iluzorno.
Predmet Kovačević otvara važno pitanje političke diskriminacije građana u BiH. Kakav ishod očekujete od Suda u Strasbourgu i kakve bi posljedice presuda mogla imati na politički sistem BiH?
Jako bitno je primijetiti da će ishod biti tek na proljeće 2025,, nećemo znati ishod da li je potvrđena prva presuda u slučaju Kovačević tj. da li ćemo krenuti putem građanske BiH ili će biti osporena što zbog lobiranja Hrvatske ili visokog predstavnika, što će nas dublje zacementirati u etnonacionalne torove.
Presuda Kovačević po meni bi trebala biti potvrđena – jedan pojedinac jedan glas na teritoriju cijele BIH. To bi bila uvertira da se svi počnu baviti svojim poslom pa i OHR.
Da se krene od Dejtona ka građanskom sporazumu, koji će nam biti ustav.
Imamo apsurdnu situaciju gdje se OHR i međunarodna zajednica zalažu da krenemo ka Briselu, a taj put uključuje to da presuda u predmetu Kovačević i ostalih pet predmeta mora biti priznata i da se potvrdi multietnički karakter BiH.
