Kad ih u Briselu već podržavaju riječima i djelom i kad ćute na četničke napade, prijetnje i orgijanje po Crnoj Gori, valjda je red da ih i zvanično priznaju i prevedu na stranu antifašizma.
Za Antenu M piše: Dragan Bursać
A evo šta je na stvari. Jutros čitam kako su nevladine organizacije u Crnoj Gori zdušno osudile četnički napad na velikog političkog analitičara i još većeg čovjeka Ljuba Filipovića.
Probudio se NGO sektor sve sa briselskim centralama, pa je prvi krenuo u lov na četnike po društvenim mrežama.
Ljubo je crnogorski patriota, a četnička rulja mu je prijetila standardnim arsenalom verbalnih bljuvotina mozgova i jezika neukaljanih inteligencijom i pameću.
Između ostalih, bila je tu jedna dubokoumna signifikantna poruka, koja glasi, da prostite:
“Ljubo ološu montenigrinski, jebemo ti kompletnu familiju u usta”
Ili, da prostite:
“Silovaćemo ti sve, samo polako, sve ti jebemo ustaško”
I pljušte osude sa svih strana i EU poslenika i NGO-ovaca u Crnoj Gori.
Dabome, zajebavam se glede briselskih i NGO osuda!
U Crnoj Gori je debela antiradna neđelja kad su u pitanju NGO-ovci, a debela neradna neđelja im je očigledno mjesecima, pa je Ljubo samo kolateralna šteta “prve demokratske“ na čelu sa neočetnicima i dritanovcima, koje NGO-ovci zdušno podržavaju.
No, dobro, to je samo jedan par rukava. Ili rukavica. Ili opanaka u njihovom slučaju.
Nego, stvarno šta je sa Briselom?
Nešto muči i njih, svih ovih mjeseci?
Ako vidimo da nekažnjeno jedan notorni četnik ili (u ovom slučaju) više stotina njih pokušavaju verbalno opštiti sa Ljubinom najužom familijom zato što je ustaša, to znači samo jedno-i evropski pravednici smatraju da je Ljubo, ustaša. Ili ustašoid ili ustaški izdanak. A, vidite – nije, jer ja znam da nije, ja znam da poštenijeg i boljeg čovjeka slabo đe možete naći. I tome će vam posvjedočiti makar pola Crne Gore. K tome, Ljubo je antifašista koji se gnuša svakog fašizma, posebno onog ustaškog.
Dobro. I to smo ustanovili.
Dakle, Ljubo nije ustaša, nije fašista, ali jednako tako Brisel i njegove franšize ne vide i ne čuju i ne vide četničke fašističke napade na Ljubu, njegovu porodicu i sve ostale građanske antifašiste Crne Gore. Brisel, baš Birsel pri ovakvoj svijesti i pameti podržava i Dritana i Krivokapića, njihove naci deluzije i njihove felerične stavove i njihovo dosljedno ukidanje građanske, kažem antifašističke Crne Gore. To što je ista postala cementirano predvorje srpskog sveta, nikome izgleda ne smeta.
E sad smo u problemu! Imamo li kakvo rješenje za Brisel? Imamo.
Jebem li ga, ne znam zašto, ali znam šta im je činiti u doglednoj budućnosti.
Rješenje je posve jednostavno:
Kako bi se poštedjeli muke od ljudi kao što sam ja-dakle dosadnjakovića koji traže da se antifašizam brani od fašizma i da se dobri ljudi brane od kohorti naci-divljaka, znači, kako bi se izuzeli od takvih neprijatnosti, od srca im preporučujem da priznaju i četnike i četnički pokret u Crnoj Gori kao antifašitički.
Što da ne!
Kad je Srbija u egzodusu pravednika i intru kukavica i gnjida, četnike importovala na pravu stranu historije i kvislinške gibaničare na zor pretvorila u “prve gerilce Evrope“, što to ne bi Brisel uradio za Crnu Goru i četnike u njoj?
Lako je.
Četnike na terenu ima, birajte-od Bratićke, do Premijera i njihovih ekstenzija, izdajnike i trojance od Abazovića do inih URI-nih skupštinara ima… jedva će dočekati svi.
Pa onda popu Maci-Macoli spomenik, pa onda stropoštavanje Njegoševog mauzoleja, pa onda posthumno ustoličenje Rista Radovića na numero uno crnogorstva, jer mu je malo numero due od strane Krivokapića, pa onda sve to zaštembiljano u briselskim administrativnim lagumima, najnovijih stabilokratski birokrata i mirna Bosna, pardon Crna Gora.
Kad smo kod Bosne i mira, znamo kako je Bosna prošla kad su četnicima ustupljeni dizgini, a oni koji ne znaju neka samo odu do Potočara ili Tomašice ili Biljana ili Višegrada ili Markala ili…znate i sami. Tamo se vidio puni “radni“ potencijal i učinak četverogodišnjeg legitimiteta četničkog na terenu.
I na koncu, onda Ljubo Filipović može dostojanstveno pokupiti prnje i napustiti predvorje srpskog svijeta, koji nekad biješe njegova građanska Crna Gora.
Jer, sad kad Ljubo govori:
“Zanemarivao sam najgore uvrede i prijetnje koje zadnjih godinu dana primam, a za koje je mržnja generisana na onome što su sada pro-vladini portali i mim stranice. Da se ovo desilo novinaru sadašnje pro-vladine orijentacije, vjerovatno bi cio svijet bio alarmiran”, to se čuje samo u srcima antifašista Crne Gore, dok gluvi hodnici Brisela muče.
Valjda je i njima mamurna neđelja, pa sve skviče tišinom i sramotom.
