Dragan Stojković Bosanac, muzičar, kompozitor i harmonikaš, sigurno je jedna od omiljenih ličnosti na javnoj sceni zbog svoje susretljivosti. Dugogodišnji je član muzičkog takmičenja „Zvezde Granda“.
I ova sezona se polako, ali sigurno zakuhava. Vremena je sve manje za takmičare da pokažu svoje glasovne sposobnosti i eventualno pobijede.
– Kandidati ispadaju, na veliku žalost te djece, ali mora neko i ispasti da bi takmičenje imalo nekog smisla. Najviše su se zaigrali pjevači, moje kolege koji misle da su producenti, mentori. Sada se oni malo više takmiče nego djeca. To je meni komično – govori Stojković.
Iako je rođen u Sarajevu, Stojković je odrastao u Konjicu, dok danas živi na relaciji Konjic – Beograd.
Bosanca je boravio na bh. planini Vlašić, a on, kao i uvijek, odlično raspoložen, rado je pristao govoriti za Avaz.
Dotakao se aktuelne sezone „Zvezda Granda“, otkrio nam koga smatra pobjednikom, ali je govorio i o Međunarodnom prazniku rada te Vaskrsu.
– Mislim da će pobjednik biti Isak Šabanović. On je najveći favorit, pa ćemo vidjeti. Dečko je opravdao sve hvalospjeve, možda bi, za moj ukus, mogao malo stabilnije intonativno pjevati. Ali, za sada, nema nikoga ko će se njemu suprotstaviti, ako gledamo na kompletni utisak jedne buduće zvijezde. Nevjerovatan je. Poznavajući glasanje publike, nadam se da će njega proglasiti pobjednikom. Žiri koji će odlučivati o takmičarima, a koji formira „Grand“ mimo nas, vjerovatno će glasati kako njima odgovara. O ukusima ne treba raspravljati – kaže kroz smijeh Bosanac.
Ima li još takmičara koji se izdvajaju?
– Ima dobrih kandidata, naročito iz Crne Gore. Odličan je dečko iz Zenice Hanad Džehverović, Krstinja Todorović iz Crne Gore je odlična. I moj Hamza Sokolović iz Konjica je fenomenalan. Prolazio je sve krugove bez problema. Jedini koji brani boje Hercegovine.
Dugo ste u žiriju „Zvezda Granda“. Šta je za Vas najbolji dio takmičenja?
– Najljepša stvar je što se ta djeca druže. Nažalost političarima, djeca se druže, paze i poštuju. Nikada se nije desilo da se kandidati međusobno posvađaju, što je veoma lijepo i na moje veliko zadovoljstvo. Milina mi je vidjeti kada se zagrle. To su „Zvezde Granda“.
Razlikuje li se danas scena od onih vremena kada ste Vi počinjali? Danas je, skoro isto kao i glas, bitan stas?
– Ne razlikuje se puno. Razlikuje se u agresivnom pristupu nečega što se zove polupjevači ili uvjetno rečeno pojave. Ja ih zovem „stvari koje služe za gledanje“. U moje vrijeme i danas, u svakom civiliziranom svijetu, u svakom zanatu se traži prioritet zanata, u muzici je to pjevanje ili sviranje, a tek onda dolazi sve ono što bi nadogradilo i uljepšalo lijepo pjevanje ili nastup. Danas se pojavljuju neke osobe koje se bave ko zna čime, koje koriste muziku da bi se bavili tim nekim mutnim radnjama, o čemu se danas nadaleko priča u javnosti.
Baca li to sjenu na kompletnu branšu?
– Ne, ne baca sjenu na prave izvođače. Kod nas se jasno zna ko su pravi pjevači, odnosno izvođači, a zna se ko su oni kojima muzika služi za te mutne rabote.
Jeste li na Vlašić otišli povodom 1. maja?
– Sebi sam namjestio da uživam. Da je sreće, 1. maj bi trebao biti svaki dan. Nekada je bio lijep praznik. Kada sam bio mali, 1. maj je bio praznik veselja, jer je bilo perspektivno vrijeme. Danas se priča hoće li biti koronavirusa, hoće li školska godina biti gotova i slično. Ja sam odabrao da otputujem jer je ružno vrijeme, pa sam htio negdje gdje ću biti iznad oblaka, da bi bilo ljepše. Inače, ništa specijalno.
Lakše se diše
Kada ste spomenuli 1. maj u Vašim dječačkim danima, kako je to bilo tada?
– To je prelijep praznik. Išli smo kamionom u kojem su bile postavljene klupe. Sjedili smo s roditeljima i putovalo se na Boračko jezero, tamo su se okretala janjad, a roditelji su, uz neke ozbiljne teme i pjesmu, uživali. Mi, klinci, trčali smo oko njih i igrali se. Nismo se kupali, jer je hladno. Za prvi maj je bila najljepša budnica. U Konjicu je na kamionu bio trubački orkestar koji je svirao partizanske pjesme u 5 sati i budio cijeli grad. Cijeli Konjic je bio pun neke razdraganosti. Toga više nema. Mislim da je Prvi maj deklariran u ovoj situaciji kada se o svemu i svačemu govori ružnom, a ni o čemu lijepom. Nažalost, COVID-19 čini svoje, tu niko nije kriv, ne može se normalno živjeti, pa se to odražava i na 1. maj.
Vi ste prebolovali koronavirus, a potom se i vakcinisali?
– Treba se vakcinisati. Ovo je kao kada rafalna paljba puca pa hoće li vas ili neće pogoditi. Narod treba da se vakciniše. Ja sam se vakcinisao i lakše dišem. Ne znam hoću li se ponovo zaraziti Covidom, ali doktori tvrde da će se lakše preboljeti. Mnogo je pametnih, dobrih i nevinih ljudi stradalo, jednostavno nisu imali sreće. Jedini lijek je preventiva putem vakcine. U Srbiji ima vakcina, hvala Bogu, kao da smo u kafani, pa na meniju biramo koju ćemo. Tu se mora odati priznanje Srbiji, koja je uspjela da obezbijedi ovoliki broj vakcina.
Koju ste Vi vakcinu odabrali?
– „Pfizer“. Imam svoje objašnjenje. Ako se Bajden (Biden) vakcinisao „Pfizerom“, pa može i Dragan Bosanac, nije problem.
Unaprijed Vam čestitamo i Vaskrs. Gdje ćete ovaj blagdan dočekati?
– Trebao bih otići s Vlašića, prema tradicionalnom pravoslavnom običaju, treba biti u kući. Ali iskreno, jesam tradicionalista, ali nisam preveliki. Ako mi ovdje bude prelijepo, proslavit ću Vaskrs i na Vlašiću. Mir Božiji, Hristos Vaskrse. Sretan Vaskrs i da poželim puno zdravlja svim ljudima dobre volje, ne samo pravoslavcima. To je sveti dan.
Tragična smrt bivšeg takmičara
Prokomentirao je Stojković i tragičnu smrt bivšeg učesnika „Zvezda Granda“ Momira Lukovca.
– Žao mi je tog dečka. Porodici izražavam saučešće. To je velika tragedija, tako mlad momak tako da strada. Nažalost se desilo – kazao je kratko Bosanac.
– Ne mogu da shvatim da se države na Balkanu, u Srbiji, u ovo vrijeme, koje bismo mogli nazvati poluratno vrijeme, koje nam je nametnula korona, s nama, građanima, komunicira putem preporuka. Prema mom mišljenju, država mora da stoji iza svojih odluka i da ne preporučuje vakcinu, nego da naredi da se cijela populacija vakciniše. U pitanju je opšte dobro za sve građane zemlje u kojoj ja živim. Bio sam u gimnaziji kada je bila epidemija variola vera. Nije bilo razgovora oko vakcinacije, da li se vakcinisati ili ne. Ide se ujutro na vakcinaciju, niti je ko pitao kako, ni koja je vakcina, vakcinišeš se i ideš kući. Društveno dobro je u pitanju – zaključio je Bosanac.
