Jasna Žalica je popularna bh. glumica koja je osvojila veliki broj nagrada za uloge koje je tumačila. U narodu je poznaju kao dobru, ljubaznu i skromnu “ženu iz naroda”. Popularnost je nikada nije promijenila. Jasna Žalica je za N1 otkrila svoju “drugu stranu”. Govorila je o tome kako su izgledali njeni počeci u glumi, koliko joj znače Nora i Blagaj, šta je promijenilo i šta je ljudi koji joj prilaze najčešće pitaju.
Za prve dane studiranja navela je kako su bili teški jer nije razumjela šta se sve od nje traži.
“Ponekad sam mislila da neko ima nešto protiv nas pa nas tjera da radimo neke besmislene stvari. Sada pokušavam razumjeti kada oni (studenti, op.a.) ne razumiju.
Jedino je zabranjeno izaći sa časa, a da ti nije sve jasno. S druge strane, ako ti kažem ne znam ti odgovoriti na neko pitanje, moraš sam doći do dogovora, onda te molim da mi vjeruješ.
Ja predajem predmet “Slobodno iskustvo pokreta” na prvoj godini i tu sam da im otvaram prostor, bilo bi smiješno da im ja govorim kako će. Oni su vrlo talentovani mladi ljudi”, rekla je Jasna Žalica u “Drugoj strani”.
Navodi kako glumcu mnogo pomaže da bude pomiren sa sobom onakvim kakav jeste te da to često govori svojim studentima. No, sama nije takva bila.
“Različite životne okolnosti vas tjeraju da pomislite da nešto može, a ne treba ili da nešto ne može, a može. Kao i u svakom poslu i čovjeku, nema tu ništa ekskluzivno”, navela je.
Istakla je kako joj je teško odvojiti profesionalni i privatni život, a da je promijenila bolest koja je stavila u okvire.
No, kada se pomirila s tim i prilagodila, bila je vrlo sretna i postizala vrlo dobr rezulate. Diplomirala je 1992. godine, ali svaki put i danas kada stane na scenu osjeća razne emocije. Tu je i trema.
“Igrala sam na ovoj sceni (Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu, op.a.).
Studirala sam, to je tužno reći jer je to bilo prije 3.000 godin (smijeh). Nadamo se da ćemo konačno otići u neke druge prostore jer studenti i danas u istim oklnostima sutudiraju ovdje.
Uvijek imate neku vrstu strahopoštovanja prema sceni. Ovdje sam igrala prvi ispit. Scena vam daje neku važnost koja budi tremu i odgovornost, a s druge strane jako prija. Treme ima, to je pitanje odgovornosti”, kazala je.
Vrlo važnu ulogu, pored njene porodice, ima i Nora – crni labrador. To je njena, ističe, najbolja drugarica.
“Zahvljujući njoj sam jednom-dva puta ovdje dnevno i šetam, što se sama nikada ne bih nakanila. Nori je već devet godina i promijenila nam je i uljepšala život cijeloj porodici.
Ona je radost, ona je nešto toliko dobro i lijepo i milo da stvarno izaziva takvu emociju. Zbog nje sam stekla prijatelje koje sam sretala po parkovima. Imam divnih prijateljica, družimo se preko cuka”, kazala je s osmijehom.
Mjesto u koje voli otići je Blagaj. Ističe kako je to posebno mjesto gdje se porodicaa žalica opusti, uživa i bude svoje. Na pitanje kako se opušta, navodi u istraživanju nečega što bi trebala raditi i u druženju s ljudima.
“Razgovori me opuštaju. Volim biti bliska s nekih 10-ak ljudi na koje možemo računati”, kazala je.
Njen suprug Pjer je također u svijetu glume. S obzirom da je reditelj, pitali smo je kako je suprug angažuje za uloge.
“Nikada ti pozivi nisu strašno oficijelni već vas nazovu na telefon i kažu ‘ja sam, radim taj film i volio bih da igraš’. Dobijete scenario, ukoliko je to ono s čime se slažete javite da ste pročitali, da vas zanima i krene komunikacija dalje i posao.
Ja najčešće budem u toku kada Pjer piše scenario, ali i svi glumci koje angažuje, mnogo prije snimanja budu u toku. Zadovoljstvo je pratiti taj proces i sretna sam ukoliko me se nešto pita i mogu pomoći”, kazala je.
Karijeru je počale u ratnom Sarajevu u koje se vratila 1992. godine i ostala.
“Bila sam u Mostaru, radila sam diplomski u pozorištu i onda došla u Sarajevu i ostala tu. Taj period koji sam provela radeći, kao i svi glumci i reditelji koji su bili za vrijeme opsade, nas je označilo kao ličnosti.
To je vrijeme kada niste mogli folirati ništa, nije bilo šanse da izgledate ili da se osjećate dobro, a mi smo u tom periodu izgledali najboljeilježilo moju karijeru i mojih kolega.
Naučilo nas je da jedina stvarna istina i iskrenost može tako dobro komunicirati s ljudima”, istakla je Jasna Žalica.
S obzirom da je glumila u mnogim filmovima, serijama i predstavama, ljudi joj prilaze, a otkrila je i šta je pitaju: “Različite stvari, zavisi šta su kada gledali. Neko ima potrebu da pjeva za mnom ‘Iznad Tešnja zora sviće’, da me pitaju gdje mi je Izet ili da mi kažu da sam divna žena.”
U Drugoj strani govorila je i o bolesti s kojom se suočava te kako je to promijenilo.
“To vam pokaže koliko ste privremeni i da se ništa ne podrazumijeva”, kazala je.
Govorila je i o svom sinu i majci koja su joj podrška, ali i o “slavi” koju ne doživljava tako već kao posao.
Gluma joj je bila prvi ozbiljni izbor, a kao djevojčica željela je da bude učiteljica i psiholog.
Osim glume, radi na akademiji od 1994. i to je bilo, kaže slučajno.
“Ostala sam tu i sretna sam zbog toga”, navela je.
Jasna Žalica kaže da jeste i poručuje s osmijehom: “Meni je sve knap.”
Pogledajte njeno gostovanje.
