Edin Džeko svoje prve korake napravio je na sarajevskim igranjima lopte i došao do poštovanja vrijedne karijere. On je kao dijete u ratnom vihoru maštao da će nekada sa terena u naselju Buća potok, stići do svjetske slave. Slijedi bajka osvajanje titula prvaka Njemačke, Engleske, Kupa Italije, kapitena selekcije svoje zemlje. Igra i danas u 37. godini života a prvi je strijelac lige u Turskoj.
Obzirom na godine, logikom ide pitanje do kada misli igrati. Edin Džeko jednostavno ne želi mnogo razgovarati na tu temu, jer smatra da još uvijek nije vrijeme za oprostiti se od fudbala.
“Zaista ne mogu i ne želim govoriti o nekom kraju. Igrat ću sve dok osjetim da se mogu nositi sa izazovima na najvećem nivou, a do kad će to biti, ne znam”, kaže Džeko u razgovoru za smartinfo.ba.
Nakon igranja ostaje u fudbalu, trener ili…?
“Ni o tome ne razmišljam. Ne želim takvu vrstu opterećenja stvarati sebi. Još mogu igrati. Odgovor na ovo pitanje zavisi I od odgovora na prvo. S obzirom da još ne razmišljam o prestanku karijere, tako da ne mogu odgovoriti precizno na to pitanje. Prema trenutnom osjećaju, neće kraj skoro.”
Još je mnogo izazova pred njim i klupskih, ali i reprezentativnih, jer misli da se reprezentacija može izboriti za Evropsko prvenstvo kroz susret sa Ukrajinom. Slaže se činjenicom da ima problema u reprezentaciji, ali misli da nisu toliki da mogu spriječiti napredak naše najbolje selekcije u fudbalu. Na pitanje šta je u biti najveći problem izabrane selekcije odgovara:
”Evidentno je da postoje problemi, ali smatram da je najveći taj što nemamo kontinuitet, ni kada su u pitanju selektori, ni kada su u pitanju igrači. Nijedan rezultat ne dolazi preko noći. To je proces u koji treba vjerovati, kojeg treba istrpjeti. Međutim, mi nemamo strpljenja, i želimo mnoge stvari preko noći, a ne ide to tako. Međutim, vjerujem da će se nešto promijeniti na bolje. Zapravo, nadam se tome.”
Čeka nas ponovo baraž, ovoga puta protiv selekcije države odakle dolazi i Edinov fudbalski idol Ševčenko. Može li reprezentacija preko ove prepreke napokon izboriti plasman na neko veliko takmičenje poslije godina čekanja?
“Što se tiče šansi za plasman, one postoje, bez obzira na ime protivnika. Jasno je da je Ukrajina odličan rival, a imali smo i priliku odmjeriti snage protiv njih i znamo šta da očekujemo. Međutim, igramo kući, pred našim navijačima i imamo svoje šanse za prolazak dalje. Kao što selektor kaže, ne treba to biti neka lijepa utakmica za gledanje, već fajterska, sa puno trke, zalaganja, nadmudrivanja. Znam da ćemo sigurno dati sve od sebe za plasman na Euro, kako bismo obradovali navijače, ali i sami sebe, jer smo željni nastupa na velikim takmičenjima.”
Sve je počelo u Fudbalskom klubu “Željezničar” pa me je zanimalo prati li i šta misli o nimalo zavidnoj situaciji u kojoj se nalaze Plavi i hoće li “Željo ostati u Premijer ligi?
“Pratim Željezničara kada god to mogu i pogledao sam većinu utakmica. Čini mi se da je Željezničar sam sebe doveo u lošu situaciju, ali isto tako sam u nekoliko navrata vidio i da nisu bili miljenici sreće. Klub kao što je Željezničar uvijek treba težiti ka tome da se o njemu priča u superlativima i žao mi je što smo došli u situaciju da pričamo o eventualnom ispadanju. Međutim, vjerujem da ljudi u klubu i igrači koji nose dres Želje, znaju šta znači biti dio tima sa Grbavice i da će učiniti sve da ovu krizu prevaziđu.”
Uveliko se špekuliše o formiranju konzorcija koji bi okupio nekadašnje fudbalere “Željezničara” i stanoviti broj uspješnih privrednika koji bi pokušali izvući “Plave” iz krize. Šta misli o toj ideji i može li se očekivati da i Vi uzete učešće u tom projektu?
”Definitivno je jasno da se u Željezničaru mora nešto mijenjati. Ja sam igrač Fenerbahcea i trenutno sam maksimalno fokusiran na svoj klub i na reprezentaciju BiH, tako da se trenutno ne mogu posvetiti toj problematici, ali u klubu moraju pronaći održive načine samofinansiranja, bez da se stalno traži pomoć od navijača.”
Edin je kao mlad bio jako dobar u matematici, čak je i vršnjacima pomagao oko iste. Mudrost ga krasi i danas oličena u odgovorima na neka pitanja. Nastavljam sa “Željom” i pitanjem kako veliki broj pristalica Plavih sa Grbavice ima tihu nadu da će Edin karijeru završiti upravo tamo gdje je sve i počelo:
“Svi oni koji me imalo poznaju, znaju da nisam pristalica odgovora na pitanja šta bi bilo kad bilo ili sta će biti …Zbog tih razloga u ovom trenutku nisam spreman dati odgovor na to pitanje.”
Veliki je broj klubova za koje je Edin nastupao, “ Željezničar”, “Teplice”, “Volsburg”, “Mančester siti”, “Roma”, “Inter”…Vjerovatno postoji želja koja nije ostvarena, ali nakon svih ovih imena koje je prošao teško je za bilo čim žaliti. Ali Džeko sasvim sigurno ima klubova koje ne simpatiše pa je posljednje pitanje na tom fonu i glasi – za koji klub nikada i niti pod bilo kojim uslovima ne bi igrao?
Kroz osmijeh Edin nam odgovara:” Postoji nekoliko takvih klubova, a mislim da svi znaju odgovor na to pitanje.”
