Da li smo uopšte svjesni važnosti poznavanja pružanja prve pomoći? Mnogi od nas vjerovatno nisu. No, primjeri spašavanja života nam mogu i moraju poslužiti kao inspiracija. Inspirativan je i nevjerovatan susret spašene djevojke sa doktorom koji joj je sačuvao zdravlje i život. Do njega je jutros, sasvim slučajno, došlo u studiju N1.
U programu N1 danas smo, sa ciljem promocije važnosti o znanju prve pomoći, ugostili doktora Vedada Herendu i Saru Špirić, volonterku Crvenog križa FBiH.
Sara je naglasila svoje razloge volonterskog angažmana, ističući da je pomoći nekome – u suštini, neprocjenjiv osjećaj.
“Odrasla sam sa i zbog Crvenog križa. Tu sam osam godina i to je najljepši dio mog života. Crveni križ je svim volonterima pružio priliku za rast i razvoj. Pomoći nekome je neprocjenjiv osjećaj”, naglasila je.
A o neporcjenjivom osjećaju zahvalnosti svjedoči i susret do kojeg je došlo tokom Sarinog i doktorovog gostovanja.
Upravo je doktor Vedad Herenda bio taj koji je spasio život Selmi Trnovac, mladoj praktikantici N1 televizije, koja je prilikom planinarenja prije nekoliko godina doživjela stravičnu nesreću.
“Planinarila sam na Treskavici 2015. godine. Prilikom uspona sam pala na zahtjevnom dijelu terena, niz stijene.
Srećom, u timu planinara bio je doktor Vedad. Odmah mi je pružio prvu pomoć i odmah je znao koja je povreda u pitanju – ja sam slomila ključnu kost.
Tokom ostatka ture je brinuo o meni. U jednom trenutku se zabrinuo kako će reagovati moja mama, pa me pitao da li je ona namčor.
Odgovorila sam da nije, ali da ja volim tu pjesmu od Balaševića i on je meni onda krenuo pjevati tu pjesmu, zajedno i sa drugim učesnicima”, prisjetila se Selma, još jednom se zahvaljujući doktoru.
A doktor se Selminog slučaja sjetio nakon njenih prvih izgovorenih riječi.
“Čuo sam krik, kada sam se okrenuo – nisam mogao da vjerujem, to je izgledalo filmski. Pomislio sam da bi mogla biti smrtonosna povreda”, naglasio je.
Doktor je Selmu konopcima fiksirao za svoje tijelo i naglasio da taj slučaj najbolje ilustruje važnost adekvatne prve pomoći.
A kako to uopšte izgleda pružanje adekvatne pomoći? Šta ukoliko se neko pored nas, dok šetamo, samo sruši, kako trebamo postupiti?
Šta sve možemo iskoristiti da pomognemo osobama kojima je pozlilo dok ne dođe stručno osoblje?
Sve to su nam, nakon razgovora sa onima koje su već spasili, pokazali doktor i volonterka Crvenog križa, ujedno osvrčući se i na Selmin slučaj.
