Središnja poruka Božića je da je ljubav u temelju svijeta, da je Bog koji je ovo sve stvorio Ljubav i da se treba predati toj Ljubavi iz koje smo došli, uroniti u doživljaj ljubljenosti, da u njoj živimo i da iz nje doživljavamo sve ljude svojim sestrama i braćom, kaže u Božićnom intervjuu za portal Radiosarajevo.ba fra Ivo Marković ugledni profesor na Franjevačkoj teologiji Sarajevo i osnivač Interreligijskog hora Pontanima.
Razgovarao: Faruk Vele
Ovaj mirovni aktivista, snažni kritičar svakog nacionalizma i zagovornik dijaloga za Radiosarajevo.ba govori o porukama Božića, katolicima u Bosni, njihovim tugama i zebnjama, kao i neophodnosti zajedničnog liječenja naših rana.
Upozorava da je naš svijet pred uništenjem, te snažno diže glas protiv stradanja u Gazi. Govori i o jeziku mržnje i vjerskim zajednicama u Bosni i Hercegovini. Ali i novoj knjizi.
Radiosarajevo.ba: Božić je, uz ostalo, u tradicionalnom smislu vrijeme okupljanja. No, današnji čovjek je izgleda sve otuđeniji i sve manje upućen samo na sebe. Kako razumijevati blagdanske poruke i ovim važnim pitanjima?
Fra Ivo MARKOVIĆ: Imate pravo, veliki problem našega svijeta je osamljenost, svaki četvrti suvremeni čovjek osjeća se bolesno osamljenim, a svakako još i više u manjem obliku. Zanimljivo nikada sredstva komunikacije nisu bila toliko razvijena kao danas koja omogućuju ljudima da komuniciraju, da u svakom trenutku na svakom dijelu zemlje mogu komunicirati s kim god hoće.
Ljudi razmjenjuju poruke i razgovaraju raznim besplatnim platformama kao messenger, viber, whatsapp, ali su unatoč tome osamljeni, prosječno svaki poslovni čovjek tjedno provede 10-ak sati u razgovorima, poslovni ljudi se školuju, uvježbavaju u vođenju razgovora, a onda kada dođu svojoj kući, osjećaju se osamljenima.
Dakle, nešto bitno u toj komunikaciji nedostaje, a to je naša ljudska potreba za ljubavlju, povjerenjem, da drugoga pustim da uđe u moju dušu, i ja u njegovu. Samo kroz drugoga ja mogu doći sebi. Drugi mi je važan kao i ja sam sebi, to smo danas zaboravili u ovoj individualističkoj civilizaciji. Središnja poruka Božića je da je ljubav u temelju svijeta, da je Bog koji je ovo sve stvorio Ljubav i da se treba predati toj Ljubavi iz koje smo došli, uroniti u doživljaj ljubljenosti, da u njoj živimo i da iz nje doživljavamo sve ljude svojim sestrama i braćom.
Ludilo Herceg-Bosne i tuga katolika za Bosnom
Radiosarajevo.ba: U kakvom ozračju katolici u Bosni i Hercegovini dočekuju blagdan Božića?
Fra Ivo Marković: Nedavno je Ivo Komšić upozorio da su katolici Hrvati srednje Bosne najvažnije vezivno tkivo države Bosne i Hercegovine jer su oni s muslimanima razvili suživot odlučujuće važan za BiH društvo. Ako njih ne bude, ako se ne vrate na svoja ognjišta, teško će biti održati BiH državu nepodijeljenu. U pravu je. A ti katolici Hrvati zastrašujuće su stradali nakon ludila Herceg-Bosne u Ahmićima, Stupnom Dolu i drugdje prije svega od Armije BiH koja je nastupala kao muslimanska vojska, s tekbirom, zastrašujuće ih razorila i stvorila duboko nepovjerenje u mogućnost zajedničkog života.
Mislim da se to zaboravlja i da se moramo probuditi i liječiti to stanje. Većina katolika srednje Bosne je iselila. Tuguju za zavičajem. Ljeti mogu doći u svoje prazne kuće, zimi ne mogu jer su im kuće hladne, jer nemaju kome doći, a Božić je blagdan susreta, prihvaćanja, zavičaja, ljubavi, pa oni Božić slave u nostalgiji, razmjenom poruka. Osobno imam svu svoju porodicu razbacanu po Hrvatskoj i Europi. Kod rodne kuće imam jednog rođaka i bosanskog tornjaka, to je jedina poveznica s rodnim krajem kakvu ima većina katolika srednje Bosne. Ovo malo katolika što je ostalo u srednjoj Bosni u ovakvim društvenim okolnostima nisu sigurni, ne osjećaju se prihvaćeni kao svoji na svome, nažalost nakon 30 godina mira rezultati mira nisu evidentni.
Mi u Bosni moramo razumjeti Palestince
Radiosarajevo.ba: Da je rođen danas, Isus (po islamu Isa a.s., neka je mir na njega) bi se možda rodio u ruševinama Gaze. Duže od godinu teror na tom malom prostoru – veličine naših Olova ili Bugojna – stradaju starci, žene, djeca, kao u nekom novom Herodovom dobu. Pred očima čitavog svijeta ubija se jedan narod. Koliko smo kao čovječanstvo pali na ispitu?
Fra Ivo Marković: Da, sav se svijet stresa pred tim slikama smrti kojoj su izloženi nemoćni Palestinci, njihova djeca, žene, starci. I papa Franjo beskompromisno opominje odgovorne da zaustave tu patnju. Ovdje se ne smije zaboraviti uz Izrael i zločin terorističkog Hamasa koji Palestince žrtvuje, upotrebljava njihova tijela kao oružje u borbi za tuđe interese.
Palestincima moramo pomoći da uzmu svoju sudbinu u svoje ruke, bore se za svoje interese i oblikuju svoju državu i izvuku se iz ralja raznih proxy geopolitičkih ratova u što je donedavno bila uvaljena i Sirija pa se sada akobogda vadi i oslobađa i možda priprema teren za pomoć Palestincima.
Nažalost, živimo u svijetu u kojemu se više vjeruje u nasilje i razaranje nego u solidarno rješavanje problema i u kojemu je tuđa patnja postala virtualna kao da je prividna a ne realna. Mi u Bosni moramo razumjeti Palestince jer su se i nad našom patnjom ljudi stresali i samo promatrali. Bio sam osobno više puta u mirovnim misijama u Izraelu i Palestini i još uvijek imam kontakte s nekima, Palestinaca ima puno kršćana, mi franjevci smo tamo puno prisutni, glavni smo im kler, pa zato imamo i više sućuti s njima, a i pomoći.
Našemu svijetu prijeti samouništenje
Radiosarajevo.ba: No, to jasno nije jedini rat, svjedočimo stradanjima u Ukrajini, jučer Libanu, Siriji, koju ste spomenuli… Olako se govori o upotrebi nuklearnog oružja. Širi se strah. Kuda svijet srlja?
Fra Ivo Marković: Naš svijet očito ne može proizvesti dostatno duhovnosti i morala da upravlja sobom, našemu svijetu prijeti samouništenje u koje ga uvode nedorasli i bolesni vođe sa svojim ambicijama. Bolesna društvena situacija najopasnija je zbog toga što dovodi na vlast bezobzirne diktatore koji su spremni za svoju moć dovesti svijet pred katastrofu samouništenja. To se upravo događa, problemi koji izazivaju sukobe ne rješavaju se nego gomilaju i stvaraju stihiju pred kojom strepimo.
Radiosarajevo.ba: Brine li Vas jačanje autoritarnih vođa i jačanje krajnje desnice i nametanje “čvrste ruke” kao “rješenja”?
Fra Ivo Marković: Vidite tog političkog bolesnika Putina kakvu smrt sije u svojoj Rusiji i Ukrajini, pa i nama ovdje otežava stanje, surađuje s onim umobolnim Kimom iz Sjeverne Koreje, a sve više takvih dolaze na vlast i sve se više povezuju u neku osovinu zla. I u nas ti razni Vučići, Dodici i njihovi epigoni sve su bezobzirniji i opasniji, izluđuju jadni narod koji ih bira očekujući da ih zaštiti.
Žao mi je tolikih ljudi u Srbiji koji nastoje probuditi pučanstvo da ne bira i sruši tu korumpiranu vlast, no teško je ljudima otvoriti oči, ljudi su duhom tromi, površni i ne vide razmjere stanja u kojemu žive. U takvoj situaciji religije bi morale snažnije nastupiti kao moralni korektiv, osloboditi se političkog poltronstva i povesti akcije koje otvaraju nove perspektive, mogu to, to se od njih očekuje, i to bi morale učiniti.
Političke elite urušavaju bh. društvo
Radiosarajevo.ba: Kako vidite djelovanje političkih elita u nas i kako BiH vratiti na put istinskog mira i prosperiteta?
Fra Ivo Marković: Upravo elite diljem svijeta iskoristile su svoje elitne položaje za sebično bogaćenje, finim pričama od ljudskih prava i demokracije napravili su šuplje parole i produbile jaz između bogatih i siromašnih. Ne vidim da naše intelektualne, religiozne, medijske, stručne elite dovoljno rade da ovu korumpiranu vlast dovedu u krizu i prisile na kvalitetniji rad.
Ovo malo neumornih entuzijasta sve su više osamljeni i nemoćni i nažalost tonemo u krizu i stanje koje može dovesti do društvenih nemira i eksplozija. Primjer Hrvatske svjedoči da bi ulazak BiH u EU bio okvir koji bi pogodovao stabilizaciji BiH, no političke elite čuvaju zauzete pozicije i korupcijom urušavaju BiH društvo i važnije im očuvati svoj položaje nego europskom pomoći unaprijediti društvo BiH.
Govor mržnje je znak bolesti društva
Radiosarajevo.ba: Koliko Vas brine jezik mržnje koji se širi i razara društvo?
Fra Ivo Marković: Kad su ljudi nesigurni, onda u drugom čovjeku lakše vide opasnost nego šansu za prijateljstvo i suradnju. Drugom nepoznatom čovjeku možemo se osmjehnuti, pozdraviti ga i napraviti šansu za komunikaciju i suradnju, a možemo se i mrzovoljno okrenuti i maršnuti ga. Za sve su dakle krivi ljudi koji stvaraju nesigurno društvo. A kada spirala nepovjerenja i mržnje krene, teško ju je zaustaviti. Govor mržnje pokazatelj je bolesna stanja društva. Svi smo odgovorni da svugdje širimo povjerenje i zaustavljamo negativne reakcije, osobito to vrijedi za masovne medije, portale, nažalost sve više nesretnih, negativnih ljudi imaju šansu trovati okoliš oko sebe i bilo bi dobro da se stvore standardi zaustavljanja takvih otrovnih sadržaja.
Radiosarajevo.ba: Imaju li vjerske zajednice da liječe našu zajednicu i kakva je njihova odgovornost u tome?
Fra Ivo Marković: Vjerske zajednice su važan i moćan segment društva i njihovo je djelovanje odlučujuće važno, osobito u nas. Najbitnije je da budu slobodne u svojoj misiji od političke zloporabe.
Posljednjih stoljeća vodi se žestoka borba da se religije oslobode te političke zloporabe kako bi njihova misija bila što svetija, mi to zovemo sekularizacija društva, no bolje bi bilo reći demokratizacija, jer sekularizacija često znači uklanjanje vjere iz života ljudi. Nažalost naši nacionalni političari okrutno iskorištavaju religije za svoju promociju. Evo Borjana Krišto pravi božićni prijem na koji dolaze predstavnici Katoličke crkve i ona dobiva snažne političke poene. Opravdano na to upozorava fra Drago Bojić.
To bi trebali raditi Nadbiskup i Provincijal, daleko bi bila moćnija njihova božićna poruka od Borjanine, ima Borjana Dan državnosti i slične državne blagdane, neka se njima posveti. To vrijedi i za Islamsku i Pravoslavnu zajednicu. U multi-religijskoj BiH zajedničko priopćenje, analiza, moralna korekcija Međureligijskog vijeća imala bi snažan društveni odjek. A oni šute, sramota je što Međureligijsko vijeće adekvatno ne funkcionira i ne vrši svoju važnu društvenu misiju. Međuvjersko razumijevanje jedan je od najsnažnijih trendova našega svijet i BiH je u tome bila važan faktor koji je odjekivao svijetom. Ta se dinamika uvelike ugasila i preporučujem da nevladine organizacije preuzmu odgovornost za tu misiju međureligijske suradnje.
Evo ilustracija: Na putu za Singapur 2024. papa Franjo je izjavio: “Sve su religije put kojim se dolazi do Boga. One su kao različiti jezici, različita narječja, kako bismo tamo stigli. Ali Bog je Bog za sve. I zato što Bog je Bog za sve, mi smo svi djeca Božja.” Ideološki zatvoreni kršćani diljem svijeta žestoko su napali taj stav, pa i u nas i u Hrvatskoj, to su grobari vjere i Crkve, no u nas u Bosni takav Papin stav je praktički živi standard vjere.
