Cijeli demokratski svijet je stao na stranu Ukrajine, a uz diktatora Vladimira Putina su ostale samo one zemlje koje vode diktatori – i to ne sve.
Čak je i tradicionalno neutralna Švicarska podržala sankcije Evropske unije protiv Rusije. No postoje i oni koji misle da je u ovakvom sukobu moguće biti neutralan. Jasno je – to su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.
Denis Avdagić, geopolitički analitičar iz Zagreba je prokomentarisao ovu dvojicu, trenutno stanje svjetske sigurnosti nakon što je ruska vojska izvršila invaziju na Ukrajinu i prilike koje su se otvorile za BiH.
„Nije iznenađenje što je Aleksandar Vučić ostao u vakuumskom prostoru ostavivši mogućnost da i dalje surađuje s obje strane. To je politika koja korijene vuče iz vremena bivše Jugoslavije, a osobito iz vremena Miloševićeve Jugoslavije. Vučić u slučaju dizanja nove ‘željezne zavjese’ ne može ostati neutralan.
Vučić ima jedan veliki problem, a to je što je dopustio da ruska politika debelo zagazi u srbijansko društvo i da s njim Rusija manipulira nekim mitovima i ‘velikim istinama’ koje zarobljavaju srpsko društvo i koriste ga kao rusku monetu za potkusurivanje.
Bilo je situacija u kojima se veleposlanik Rusije u Srbiji ponašao više ‘zaštitnički’ prema srpskom pitanju Kosova nego što su to činili sami dužnosnici Srbije.
To govori puno o tome u kakvom položaju je srbijanska politička elita prema onoj koja je poslana iz Kremlja da prema njima operira.
Nažalost, Srbija je napravila jedan dugoročno pogrešan potez, a to je predaja naftne industrije Srbije ruskom energetskom sektoru po vrlo povoljnim uvjetima, čime su dobili novac da pokriju medijski sektor i da putem marketinga njime dodatno guraju srbijansko društvo u te mitove“, kaže Avdagić.
Dio ove politike i njegova ekspozitura je Milorad Dodik koji je zajedno s Vučićem u ovom trenutku pred prekretnicom:
„Ako doista žele do kraja ukaljati svoje ime i ime svog naroda onda će pokušati napraviti još jednu groznu situaciju koja bi mogla dovesti do nemira, a možda i do pogibija na Balkanu. Tu prvenstveno mislim na BiH, mada to može krenuti i u drugim smjerovima.
Nadam se da su njih dvojica svjesni posljedica po same sebe. Ako ostanu na strani Putina to će biti njihovo istorijsko i društveno samoubojstvo.
Ne vidim ni da bi Srbi u RS-u sebi dozvolili da idu putem takve katastrofe, ali bojim se da u Srbiji ima mnogo onih koji su zaluđeni informacijskom kampanjom. Mada imam povjerenje i u srpsko društvo koje će okrenuti pravu stranicu istorije“, rekao je Avdagić.
Dodika i Putina, ističe naš sagovornik, povezuje bizarna priča o Rafineriji nafte Bosanski Brod koja finansijski iscrpljuje i samu RS i malo je vjerovatno da međunarodne obavještajne službe nisu dobro upućene u ovu priču:
„Ne treba zaboraviti snagu i moć zapadnih obavještajnih službi koje su vrlo jasno upozoravale da će se invazija na Ukrajinu dogoditi čak i onda kada je Putin uvjeravao domaću i svjetsku javnost da neće. No vratimo se na Dodika i Vučića koji, prema mom mišljenju, vrlo kalkulantski gledaju kako će se odvijati situacija u Ukrajini. Njima se nije lako odreći Rusije koja im je čuvala leđa.“
Rat u Ukrajini je otvorio oči predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću koji je podržao inicijativu nekoliko evropskih zemalja koje su tražile da se BiH dodijeli status kandidata za EU i ubrza njen prijem u EU. Avdagić smatra da je to dobra ideja, ali da proces neće ići brzo.
„Inicijativa dolazi u trenutku kada je svima jasno da se integracija Zapadnog Balkana mora ubrzati kako bi se osigurala budućnost Evrope.
Dobro je što se priči o Ukrajini pridodao Zapadni Balkan, a posebno BiH. Srbija je u nešto drugačijem trenutku uzimajući u obzir njen stav prema ratu u Ukrajini.
BiH je zarobljena stavom RS-a, međutim, situacija je ovdje drugačija, specifična je, ali je i vrlo jasna svima na evropskoj političkoj sceni koja zna da to nije rezultat želje svih građana, pa čak nije želja ni svih političara, nego samo jednog entiteta i manjeg broja političkih struktura u BiH. Inicijativa je dobra iako njena realizacija nije moguća u ekspresnom roku.
Bilo bi dobro da se sve zemlje-članice EU slože i da naprave ugovor koji bi definirao uloge i način kretanja zemalja koje treba ekspresno primiti u EU. Proces prilagodbe EU je dug zbog preuzimanja pravne stečevine koju ima EU i podizanje standarda da bi zemlja mogla uopće funkcionirati.
Problem je udar na ekonomiju koja će se naći na otvorenom tržištu. Dakle, ubrzani put Bosne i Hercegovine ‘da’, ali ga treba finansijski stimulirati. Ako bi se članstvo ostvarilo odmah, trebalo bi ga uvjetovati kao što je urađeno u slučaju Rumunije i Bugarske“, kazao je Avdagić, te dodao da bi upravo ova situacija u Ukrajini mogla navesti Evropsku uniju da na Bosni i Hercegovini primijeni nova pravila.
U ovom procesu bi značajnu ulogu mogla odigrati i Republika Hrvatska koja bi, kako je rekao Avdagić, mogla pomoći BiH.
„Ako dođe do dizanja ‘željezne zavjese’ bit će nemoguće da Zapadni Balkan ostane povezan s Rusijom. Gubitak teritorijalnog kontakta sa zemljama iza ‘željezne zavjese’ ne znači da ovdje i dalje neće biti moguće ‘mutiti vodu’, ističe, prenosi Slobodna-Bosna. Bitno je ovakav moment iskoristiti u potpunosti, što znači da ne treba u proces uključivati samo Ukrajinu s kojom ne znamo što će biti, jer rat koji može završiti pobjedom Ukrajine ili podjelom zemlje i dalje traje.
Moguće je i da Ukrajina ostane iza ‘željezne zavjese’ pri čemu će milioni izbjeglica doći u druge evropske zemlje. Ovo je prilika i veliko upozorenje svim političkim akterima u BiH da je sada vrijeme da se povuku vrlo pametni politički potezi i da se sve uradi na deeskalaciji krize u BiH.
Ako sami sebi ne pomognete neće vam niko drugi pomoći.
Pogledajte kako se Ukrajina brani. U toj obrani ne sudjeluju samo Ukrajinci nego i Rusi koji tamo žive, što znači da jedinstvo puno znači čak i onda kada se nađete ispred daleko nadmoćnijeg i većeg osvajača“, kaže Avdagić.
Iako BiH trenutno nije članica EU i NATO-a, Avdagić smatra da bi u slučaju bilo kakvog manjeg ili većeg sukoba na tlu naše zemlje, zemlje zapadne Evrope sasvim sigurno reagovale, pa ako je potrebno i vojno.
„Zapadne vojne čizme su već u BiH i ako zatreba neće ih biti teško pojačati i pružiti otpor onome ko bi htio zakuhati u BiH“, zaključuje Avdagić.
