Glavni savjetnik Svjetskog jevrejskog kongresa demaskira veliku laž: Političari iz RS i njihovi pomoćnici besramno izmišljaju alternativni – i lažni – scenario za genocid…

Pokušaji negiranja i iskrivljavanja činjenica o zločinima na Balkanu ne pokazuju samo “moralni i ideološki bankrot poricatelja genocida” nego predstavljaju i “jasan pokazatelj otpornosti i ponovnog izbijanja političkog ekstremizma koji je prije svega stvorio plodno tlo za genocid,” navodi u svom tekstu dopredsjednik i glavni savjetnik Svjetskog jevrejskog kongresa (WJC), Menachem Z. Rosensaft.

U svom tekstu za Haaretz, Rosensaft citira pismo koje je Ministrica vanjskih poslova BiH, Bisera Turković, nedavno poslala Ministru Yair Lapidu u Izraelu, te ga informisala o tome da su se glavne stranke sa hrvatskim i srpskim predznakom u BiH udružile u parlamentu u pokušaju da anuliraju zakon o zabrani negiranja ratnih zločina u zemlji.

“Negatori Holokausta, kao i negatori Srebreničkog genocida se koriste istim šokantnim metodama – minimiziranje događaja sve do otvorenog negiranja i na kraju glorifikacija osuđenih zlocinaca,” citira on.

Rosensaft navodi da ovaj uznemirujući razvoj događaja ne bi trebao nikoga da iznenadi, obzirom da se negiranje genocida sve više koristi u politici kao “taktička palica” i da je to slučaj na cijelom Balkanu, ne samo u BiH.

“Već godinama, krajnje desničarski elementi u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini ulažu velike napore da pokušaju oprati svoju nacionalnu historiju,” navodi se u tekstu.

“Hrvatski ultranacionalisti u obje zemlje minimiziraju, iskrivljuju, a u nekim slučajevima i potpuno negiraju hrvatsku ulogu i odgovornost za užasan aspekt holokausta,” navodi se.

Zatim se navodi da u BiH entitetu RS “postoje rasprostranjeni i često koordinirani napori da se kategorički odbace utvrđena sudska i moralna opredjeljenja da su snage bosanskih Srba počinile genocid u Srebrenici u julu 1995. godine.”

Ovakve incijative se moraju posmatrati u historijskom kontekstu, podcrtao je Rosensaft, podsjećajući na takozvanu Nezavisnu Drzavu Hrvatsku, “marionetsku nacističku državu koja je nastala 1941 i u kojoj su ustaše ubile stotine hiljada Srba, desetine hiljada Jevreja, kao i mnoge Rome i hrvatske antifašiste u logorima koji su bili nadaleko poznati po svojoj brutalnosti.”

On navodi da je za ovo najbolji primjer Jasenovac, koji se smatra “balkanskim Aušvicom” i u kojem je prema američkom Holocaust Memorial muzeju ubijeno izmedju 77,000 i 99,000 ljudi.

“U savremenom dobu se pojavljuju koordinirani napori od strane desničarskih hrvatskih elemenata da se rehabilituju i legitimiziraju Ustaše i to tako što se oni prikazuju kao patriote a ne kao hladnokrvne ubice i ratni zločinci,” tvrdi on.

Kao primjer navodi kontroverzni film redatelja Jakova Sedlara iz 2016. Godine, ‘Jasenovac – Istina’, u kojem se ovaj logor prikazuje kao “benigni radni logor čiji je broj žrtava bio jako pretjeran,” te se dodaje da je tadašnji hrvatski ministar kulture, nakon što je prisustvovao premijeri, ovaj film pohvalio i izjavio da je to “najbolji način da se konačno rasvijetli niz kontroverznih mjesta u hrvatskoj historiji”.

“Istovremeno, hrvatski političari kao i kulturni i sportski radnici su se dobro potrudili da ustaški bojni poklic “Za dom spremni,” koji ima svoju paralelu u njemačkom “Sieg Heil,” pretvore u svakodnevni slogan, legitimizirajući Ustaše i njihove moderne pristalice.”

Rosensaft piše da su činjenice o genocidu u Srebrenici čvrsto utvrđene te da su u toku nekoliko dana, počevši od 11. jula 1995. godine, paravojne snage bosanskih Srba kojima je komandovao general Ratko Mladić ubile oko 8.000 muškaraca i dječaka.

“Umjesto da priznaju odgovornost za pokolj, ultranacionalistički političari iz RS i njihovi pomoćnici proveli su proteklih 26 godina negirajući da ono što se dogodilo u Srebrenici predstavlja genocid i umjesto toga besramno izmišljaju alternativni – i lažni – scenario,” navodi on.

Kao primjer daje izjave člana BiH Predsjedništva Milorada Dodika, koji je genocid u Srebrenici nazvao “izmišljenim mitom” te da Bošnjaci pokušavaju da “izgrade mit” na osnovu Srebrenice.

Također je izjavio da “Srbi nikako ne smiju prihvatiti” da se u Srebrenici dogodio genocid, dok je Predsjednica RS Željka Cvijanović jasno sugerirala da je ubijanje Bošnjaka od strane bosanskih Srba u Srebrenici odmazda za prethodne ratne zločine nad Srbima.

U međuvremenu, unutrašnjih poslova Srbije, Aleksandar Vulin, je izjavio da je “srpski narod preživjeo genocid a ne počinio ga”.

“U ovom istom duhu, ogromni murali širom Republike Srpske veličaju Mladića, kojeg je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio za genocid i koji služi doživotnu kaznu zatvora. Ovo je funkcionalno ekvivalent pretvaranju Adolfa Eichmanna u narodnog heroja,” podcrtao je Rosensaft.

Dalje je naveo da je u julu “navodno “nezavisna” komisija koju su imenovale vlasti Republike Srpske, a na čelu sa Izraelcem Gideonom Greifom, objavila više od 1.000 stranica dugačak izvještaj koji se kosi sa nedvosmislenim i dosljednim nalazima Međunarodnog suda pravde i brojnih vijeća MKSJ-a da je u Srebrenici zaista počinjen genocid.”

“Greifov izvještaj umjesto toga proglašava Bošnjake agresorima, a Bosanske Srbe žrtvama, falsifikujući istoriju po uzoru na pravdanje antisemitizma nacističkog Ministra propagande Josepha Goebbelsa,” dodao je.

“Greif, koji je postao primjer za poricanje genocida u Srebrenici, posebno zaslužuje prezir. Zaogrnuvši se plaštom jevrejske žrtve, on je na televiziji RS, nakon što je podnio izvještaj o Srebrenici, bestidno izjavio: “Ja sam Jevrej, znam šta znači genocid… Niko mi ne može reći šta je genocid, a ovaj događaj nije bio genocid”,” navodi se u članku.

Rosensaft ponovio svoju raniju kritiku Greifovog izvještaja, te ga nazvao “činjeničnom i pravnom grozotom koja izaziva jezu” i “podiže negiranje genocida na novi nivo”.

“Istina je da su i Jasenovac i Srebrenica najgore manifestacije genocida u 20. Vijeku i da je su oboje počinili pripadnici ekstremnih etnonacionalistickih ideologija. Takve ideje i njihovi pripadnici su jos uvijek prisutni,” piše on.

“Shodno tome, tekući drski pokušaji negiranja i iskrivljavanja ovih jezivih zločina kojima svjedočimo u Hrvatskoj, RS i drugdje ne pokazuju samo moralni i ideološki bankrot poricatelja genocida. Daleko zlokobnije, oni su jasan pokazatelj otpornosti i ponovnog izbijanja političkog ekstremizma koji je prije svega stvorio plodno tlo za genocid,” zaključio je.