Emir Hadžihafizbegović (61) radi u Kamernom teatru 55. On je, doduše, uvijek posvećen teatarskoj kući čiji je direktor, a sada ga dva sjajna festivala obavezuju da “prešalta” u još jednu brzinu više.
– Uvijek sam posvećen Kamernom teatru. Sada nas čekaju dva velika festivala. Prvi je „Ruta“, na kojem učestvuje šest teatara – iz Ljubljane, Beograda, Podgorice, Zagreba, Sarajeva i Skoplja.
To je revijalni festival, koji treba da se desi od 5. do 12. novembra. Zahvaljujem gradonačelnici Benjamini Karić, koja je podržala festival, a i koncept je da gradonačelnici podržavaju gostovanja tih teatara. To je projekt da pokažemo kako kultura nema nikakvih problema kakvih ima politika – rekao je Hadžihafizbegović za „Avaz“.
Vraćaju se „Dani Jurislava Korenića“…
– To je ono najvažnije što nas čeka. Peto, jubilarno izdanje festivala održava se od 15. do 22. decembra. Takmičarskog je karaktera, a predsjednik žirija trebao bi biti Meto Jovanovski, čuveni glumac iz Skoplja. Dolaze nam najbolje predstave iz regije. To će ponovo biti još jedan izuzetno kvalitetan festival. Duboko vjerujem da ćemo imati možda i najbolji festival.
U pripremi intervjua kazali ste mi da ste se sklonili u Kamerni. Od čega?
– Nemam se ja od čega sklanjati, živimo u jednom kakofoničnom političkom ambijentu i ja se nikad nisam sklanjao, nego, kako Platon kaže: „Ako hoćemo idealnu državu, neka svako radi svoj posao najbolje što zna.“ Mislim da su mnogi koji su svoj posao radili najbolje što znaju disperzirali svoju energiju na neke stvari koje su ultra nekog političkog angažmana i u tom trenutku dođe do kakofonije u društvu.
To je prvi razlog. Drugi je, ono što stalno govorim, kada u jednom društvu argument kao sredstvo komuniciranja “pogine” i postane beznačajan, to društvo tone u besmisao. Ta vrsta frustracije, koju nosim i kao čovjek s političkim stavom, doživjela je posljednjih godinu svoj trijumf. Ovdje više argument ne znači ništa, tad počinje besmisao. Ja ne želim biti dio tog besmisla.
Kada će se to promijeniti?
– Kad prođe izvjesno vrijeme i kada cijeli ovaj apsurd i politička groteska u BiH budu iza nas. A bit će, ja sam veliki optimista za budućnost Bosne, i ljudi će biti iznenađeni koliko će se brzo desiti rasplet.
Nisam se ja sklonio, ne daj Bože. Ja se ne sklanjam, izašao sam iz zone komfora prije 31 godinu. Mogao sam ostati u zoni komfora, biti ozbiljan umjetnik, kakav jesam sa svim evropskim i svjetskim nagradama, i ovu političku tarapanu posmatrati sa strane.
Film ’Quo vadis, Aida’ duboko dojmio Švicarsku
Hadžihafizbegović je s mladim glumcem Dinom Bajrovićem nedavno gostovao u Švicarskoj, gdje je počela kinodistribucija filma Jasmile Žbanić „Quo vadis, Aida“.
– Film se prikazuje u cijeloj Švicarskoj i ostavlja dubok dojam na publiku.
I to ga gledaju Švicarci u omjeru 70:30 u odnosu na naše ljude – kaže nam Hadžihafizbegović, koji je tokom boravka u Švicarskoj posjetio grob Čarlija Čaplina (Charles Chaplin).
