Josip Pejaković je govorio o tome kako obilježava Dan grada Sarajeva i 30 godina od početka opsade bh. prijestonice.
– Stalno sam u uspomenama, ja ovo uopće ne osjećam niti promatram zato što su oni to tako zamislili. I grad koji slavi Dan oslobođenja i dan početka opsade bez Dragana Vikića i još nekih ljudi, koji su obilježili to vrijeme nije više taj grad. To je moje mišljene. Taj izgovor da je on bolestan, da nije mogao…
Dragan Vikić je važniji deset milijardi puta od svih onih koji se danas eksponiraju i lažu, petljaju, pišu knjige… Ako lažu za ono što je bilo prije 30 godina, mogu misliti kako će biti za 200 godina. Tako da sam užasnut cijelom ovom situacijom, ja sam iz nekog drugog vremena, prostora… – poručuje glumački bard, prenosi Avaz.
Podsjetimo, dok je danas svečano i ponosno u Sarajevu, legendarnog komandanta Dragana Vikića, čeka presuda 21. aprila pred Sudom BiH.
Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih.
Podsjećamo, Pejaković je nedavno promovisao svoju knjigu u Travniku.
“Imati toliko vojne i moralne prednosti u borbi za BiH i prodati Republiku Srpsku za fantom državu koju živimo, a njima pokloniti ono što imaju, što slave, govorim o Republici Srpskoj. Oni kada su osnovali tzv. Srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu, oni su to osnovali, a ne Republiku Srpsku, 9. januara 1992. godine na Palama.
To niko od ovih znalaca nije pomenuo kao falsifikat. Nemam ništa protiv toga da kada je Dejton potpisan slave šta hoće i šta im odgovara.
Za to ne treba Zakon o praznicima, to je u ovoj zemlji običaj i ponašanje, ali se ne može slaviti nešto što tada nije postojalo i vezati ga za neku 30. godišnjicu”, kazao je Pejaković te dodao:
“Bez obzira na to koji stav ja imao, to je onda taj Dejtonski (ne)sporazum. On je ustoličio svim Srbima da napuste Federaciju i odu u svoju otadžbinu, kako je zovu, Republiku Srpsku. Oni nisu za to zaslužni, već oni koji su potpisali. Za taj ugovor odgovara onaj ko ga potpiše, a ne onaj ko ga provodi.”
Smatra da se poslije rata moglo dogovoriti drugačije, na štetu nekoga, ali da sada nikakav dogovor ne postoji i da je prava BiH, što su potvrdili i protesti održani širom svijeta, ustvari u dijaspori.
Kazao je da je i ljut na sebe što je 1992. godine pozvao narod da brani Bosnu koju danas živi.
“To potvrđuju ovi protesti po cijelom svijetu. Ja nisam ljut ni na koga, već na sebe, što sam 1992. godine zvao narod da brani Bosnu koju danas živim. Kada je počela implementacija ovog ugovora, uhvatit će me policija, ugurati u haustor kao najvećeg razbojnika da bi Kalinić, Šarović i ostali šetali po Sarajevu i da bi vidjeli koliko su zgrada srušili.
Mene je tada policija zatvorila, a htio sam uzeti pištolj i ubiti se. Jesam li se za to borio?”, izjavio je tada Pejaković.
